Rezolucija o zaštiti djece u digitalnom okruženju, koju je u NSRS predao Draško Stanivuković, predviđa ograničenje društvenih mreža, zabranu rijalitija i mjere protiv kockanja, uz dilemu da li zabrane bez sistemskih rješenja mogu dati rezultate.
Predsjednik Pokreta Sigurna Srpska i gradonačelnik Banjaluke Draško Stanivuković predao je danas Narodnoj skupštini Republike Srpske Rezoluciju o zaštiti djece u digitalnom okruženju i odgovornom korišćenju društvenih mreža, poručivši da je riječ o mjerama koje, kako je naveo, nemaju političku, već društvenu i životnu težinu.
Stanivuković je istakao da je ključna poruka rezolucije ograničavanje korišćenja društvenih mreža za djecu do navršene 15. godine života, uz ocjenu da dječija svijest u tom uzrastu nije dovoljno razvijena da prepozna štetne i opasne sadržaje koji se svakodnevno plasiraju putem digitalnih platformi.
"Ovo nije pitanje da li su društvene mreže dobre ili loše, već da li je dijete od osam, deset ili četrnaest godina spremno da se samo nosi sa algoritmima koji ga sistematski vode ka nasilju, primitivizmu i pogrešnim vrijednostima", rekao je Stanivuković.
On je upozorio da sadržaji kojima su djeca izložena mogu dovesti do depresije, anksioznosti, nasilja i drugih ozbiljnih problema, te naglasio da rezolucija predstavlja početni dokument koji treba da otvori prostor za izgradnju zdravijeg društva. Najavio je i dodatni set mjera i zakonskih rješenja usmjerenih na zaštitu mladih.
Jedna od tema bila je i borba protiv kockanja, pri čemu je Stanivuković ponovio zahtjev da se kladionice i kockarnice uklone iz blizine škola, obrazovnih, kulturnih i vjerskih ustanova, kao i da se zabrani njihovo reklamiranje u javnom prostoru. Posebno je ukazao na, kako je rekao, neprihvatljivu praksu da maloljetnici postaju zavisnici, iako je kockanje zakonom zabranjeno.
Govoreći o obrazovnim politikama, naveo je da Pokret Sigurna Srpska zagovara uvođenje školskih uniformi, zdravu ishranu u školama, zabranu pirotehnike, kao i strože sankcije za neprimjerene, vulgarne i nasilne sadržaje na javnim manifestacijama. Upozorio je i na zloupotrebu vještačke inteligencije, naglašavajući potrebu njenog zakonskog regulisanja.
Stanivuković je najavio i inicijativu za potpunu zabranu rijaliti programa na teritoriji Republike Srpske, ocijenivši da oni predstavljaju "ozbiljnu prijetnju moralnom i mentalnom zdravlju društva".
"Sve ove mjere ne koštaju ništa, osim dobre volje", rekao je Stanivuković, dodajući da je sada odgovornost na narodnim poslanicima da se izjasne da li podržavaju, kako je naveo, zdravo društvo i zdravu naciju.
Istovremeno je najavio nastavak dijaloga kroz okrugle stolove, uključivanje javnosti putem peticija, kao i konkretne korake koje će Grad Banjaluka sprovoditi i bez čekanja na zakonske izmjene, ističući da su to "majčinske politike – ono što svaka majka želi za svoje dijete".
Rezoluciju je zajedno sa Stanivukovićem predala i narodni poslanik Maja Dragojević Stojić, koja je izjavila da je riječ o jednoj od najvažnijih inicijativa kada je u pitanju budućnost djece i omladine.
Ona je naglasila da problem prekomjerne upotrebe društvenih mreža pogađa gotovo svaku porodicu, te da djeca i mladi provode sate na platformama poput TikToka, Instagrama i Snepčeta, izloženi sadržajima koji nude iskrivljenu sliku stvarnosti.
"Takvi sadržaji direktno utiču na mentalno zdravlje, koncentraciju i školski uspjeh djece", rekla je Dragojević Stojić.
Govoreći o uporednoj praksi, navela je primjer Australije, gdje su društvene mreže zabranjene za djecu do 16 godina, uz visoke kazne za kompanije koje ne sprovode provjeru korisnika, dodajući da slična rješenja predviđa i predložena rezolucija u Republici Srpskoj, sa starosnom granicom do 15 godina.
Poseban akcenat stavila je na vezu između društvenih mreža i kockanja, navodeći da influenseri često promovišu kladionice i sportska klađenja, čime se mladi direktno usmjeravaju ka zavisnosti. Podržala je i prijedlog da se kladionice i kockarnice udalje najmanje 500 metara od osnovnih i srednjih škola.
Dragojević Stojić upozorila je i na porast internet i vršnjačkog nasilja, podsjetivši na tragične slučajeve povezane sa takozvanim TikTok izazovima, kao i na sve veću izloženost djece duvanskom dimu, elektronskim cigaretama i "vejpu", koji se intenzivno promovišu putem društvenih mreža.
Ipak, postavlja se pitanje da li isključivo restriktivne mjere i zabrane mogu proizvesti suprotan efekat, dodatni otpor među mladima i prebacivanje problematičnih sadržaja u manje kontrolisane digitalne prostore. Umjesto pukog zabranjivanja, neophodna su dugoročna i sistemska rješenja koja uključuju obrazovanje djece, roditelja i nastavnika, jačanje digitalne pismenosti, odgovornost platformi, ali i efikasnu primjenu postojećih zakona.
U tom kontekstu, predložena rezolucija otvara važno društveno pitanje, ali će pravi efekti zavisiti od toga da li će zabrane biti praćene jasnim mehanizmima zaštite, edukacije i dijaloga, ili će ostati simbolična poruka bez dugoročnog učinka.