Ako se pitate koji je najopasniji dio Banjaluke ovih dana, odgovor je jednostavan – pješački trotoari. Dok su kolovozi uglavnom očišćeni i prohodni, pješaci su prepušteni sami sebi, prisiljeni da svakodnevno izvode pravi "ledeni ples" pokušavajući da ne završe na zemlji.
Zaleđeni i neočišćeni trotoari postali su noćna mora za sve koji se gradom kreću pješke. Klizave i neravne površine predstavljaju ozbiljan rizik od povreda, lomova i potresa mozga, a padovi su sve češći prizor na gradskim ulicama.
Uprkos tome, nadležne službe očigledno nisu dale prioritet bezbjednosti pješaka.
Dok se "običnom" pješaku možda i posreći da bez posljedica stigne do odredišta, situacija je daleko teža za osobe s invaliditetom, starije sugrađane, kao i roditelje koji guraju dječija kolica. Za njih je kretanje po zaleđenim trotoarima gotovo nemoguća misija, a šanse da bez problema stignu gdje su krenuli – ravne su nuli.
Građani s pravom postavljaju pitanje zbog čega se zimsko održavanje grada svodi isključivo na kolovoze, dok se pješaci tretiraju kao građani drugog reda. Jer grad koji nije bezbjedan za hodanje – nije grad po mjeri svih.