U kampusu Univerziteta u Banjaluci danas je održan komemorativni skup kojim su obilježene dvije godine od tragičnog pada nadstrešnice na Željezničkoj stanici u Novom Sadu, kada je stradalo 16 osoba. Skup je počeo u 11.52 časova uz 16 minuta tišine.
U banjalučkom kampusu u nedjelju u 11.52 časova održan je komemorativni skup povodom druge godišnjice pada nadstrešnice na Željezničkoj stanici u Novom Sadu. Više stotina studenata, profesora i građana okupilo se po kišnom danu kako bi odalo počast za 16 tragično stradalih.
Bez transparenata i zastava, samo uz upaljene svijeće i 16 minuta ćutanja, studenti Univerziteta u Banjaluci poslali su snažnu poruku kolegama u Srbiji da izgubljeni životi ne smiju biti zaboravljeni, te da krivci za ovu tragediju moraju biti kažnjeni.
Tokom emotivnog skupa pročitano je pismo u kojem su pročitana imena i godišta svih poginulih. Okupljeni su podsjetili na razmjere ove tragedije uz potresne stihove Alekse Šantića: "Mene sve rane moga roda bole".
Podsjećamo, u nezapamćenoj tragediji koja se dogodila tačno prije dvije godine kada se urušila betonska nadstrešnica, živote su izgubili: Sara Firić (2018), Valentina Firić (2014), Đorđe Firić (1971), Milica Adamović (2008), Nemanja Komar (2007), Anđela Ruman (2004), Miloš Milosavljević (2003), Stefan Hrka (1997), Sanja Ćirić Arbutina (1989), Vasko Sazdovski (1979), Goranka Raca (1966), Vukašin Raković (1955), Mileva Karanović (1948), Đuro Švonja (1947), Anja Radonjić (2000) i Vukašin Crnčević (2006). Teodora Martinko preživjela je pad nadstrešnice, ali je zadobila teške tjelesne povrede.
Iako su od stradanja nevinih ljudi na Željezničkoj stanici prošle pune dvije godine, do danas niko nije krivično odgovarao za njihovu smrt.