“Da li je moguće da ćeš gledati mečeve poput Island-Mađarska”, upitao me je prije nekoliko dana prijatelj, sklon jurenju žena po gradu u vrijeme velikih takmičenja, jer, tada one imaju više vremena da varaju muževe dok gledaju utakmice.
Inače, te njegove avanture obično se završavaju modifikacijom onih čuvenih rečenica Duška Radovića da žene teško mogu da u tim danima prevare muževe i momke sa pravim muškarcem, jer svaki pravi muškarac gleda fudbal. A čak i da je to o varanju istina, ima istina u koje nije dobro vjerovati. Zato, okrenimo se fudbalu.
Na Evropskom prvenstvu prvi put igraće 24 selekcije što je omogućilo reprezentacijama koje rijetko nastupaju na velikim takmičenjima da se plasiraju na takmičenje u Francuskoj. Igraće se u šest grupa, sa osminom finala, što je povećalo broj mečeva na 51, ali i pružilo šansu da se čak četiri trećeplasirane ekipe plasiraju dalje. Činjenica da su na EURO otišli Island, Mađarska, Sjeverna Irska ili Albanija, uz izostanak Srbije i BiH uticale su na raspoloženje građanstva u ovoj zemlji, ali ne i „pučanstva“, jer Hrvati će zaigrati na stadionima u Parizu, Sent Etjenu i Bordouu, pa će, ako ništa, da gori bar u Mostaru. Samo neka ne diraju most.
Format jednog velikog takmičenja sa 24 reprezentacije nije viđen još od Svjetskog prvenstva 1994. godine. Rat je u BiH je bjesnio. Dvije godine nakon posljednjeg Evropskog prvenstva sa osam ekipa u Švedskoj koje je osvojila Danska umjesto Jugoslavije, u previše puta ispričanoj priči da bi se ona ponavljala, Amerikanci su bili odlični domaćini, poprišta NFL duela pretvorili su u fudbalske arene, Maradona je bio drogiran, ubijen je Eskobar, Bađo je promašio penal u finalu, a grupe su prošle četiri trećeplasirane ekipe koje su osvojile četiri i više bodova. Rusi sa tri, i Južna Koreja sa dva su otišli kući. Taj fakt izbija iz ruku argument onima koji tvrde da će prvenstvo biti dosadno jer prolaze četiri treća, pa će biti kalkulacija, prenemaganja, montiranja. Dobro, Italijani uvijek mogu da prođu i sa tri remija, ali iskustvo iz Amerike od prije 22 godine govori da će za prolaz i sa trećeg mjesta biti potrebna bar jedna pobjeda. I naravno da će biti kalkulacija, ima ih i kad dalje idu dva, ali teza da će zbog toga EURO biti dosadan ne stoji. Doduše, motiv za takav stav treba tražiti u prisjećanju da se Svjetsko prvenstvo iz SAD-a ovdje manje pratilo, ne zato što je bio rat, već zbog toga što na većini područja nije bilo struje. Istina, struje nije bilo ni dvije godine kasnije, kada je rat uveliko završio, pa smo mi koji živimo u zapadnim dijelovima RS, kompletnu završnicu EP-a u Engleskoj propustili jer su neke budale kod Brčkog ukrale dalekovod.
Ove godine bar ima struje, a zamalo da ne bude prenosa. Naizgled. Igranka koju nam je priuštio BHT bila je providna od početka, i provaljena kao vid taktike da ta televizija izvuče neke pare od države, ne bi li opstala i poslije ovog ljeta. Stoga ni za trenutak nisam sumnjao da ćemo biti prinuđeni da i ovog ljeta uživamo u Spahinim bravurama i Kristićevim urlicima. Ako ne komentatori, bar će slika biti u HD-u.
A evo samo nekoliko razloga zašto gledati mečeve prvog kola. Otvaranje Francuske i Rumunije vrijedi gledati samo zato jer je to otvaranje, a otvaranja i finala gleda i onaj moj prijatelj sa početka teksta. Dalje, Albanija i Švajcarska, odnosno Taulant i Granit Džaka, odigraće „bratoubilački“ duel već u subotu. Iako je prilično nerealno, smije li neko da se zakune da u septembru neće igrati zajedno u istoj reprezentaciji? Slijedi Vels protiv Slovačke, i Geret Bejl na prvom, a moguće i jedinom velikom reprezentativnom takmičenju u karijeri, na putu da postane veći od Rajana Gigsa. Engleska će udariti na Ruse sa poluosovinom Runi-Kejn-Vardi. U nedjelju igra Hrvatska, a Hrvate valja gledati, i po tradicionalnom srpskom običaju navijati za – Turke. Sjeverna Irska vraća se na veliku scenu nakon 30 godina, a čeka ih Poljska sa potencijalnim „rising starom“ EP-a Arkadijušom Milikom. Levandovski gratis. Njemačka i Ukrajina zatvoriće nedjeljni program, a utakmicu ne bi trebalo propustiti jer će Švabe da vjerovatno da ubace tri-četiri. Oni tako otvaraju velika takmičenja. U ponedjeljak će matori Rosicki povesti Čehe protiv ozbiljne nepoznanice – Španije. Stoga, evo šanse da ih se bolje upozna. Švedska igra sa Irskom, preciznije - igra Zlatan. Dosta. Slijede Belgija i Italija, derbi prvog kola. Mađari, kao i Sjeverni Irci, ponovo su na velikom takmičenju. Predvodi ih Gabor Kiralji i njegov donji sivi dio trenerke, a igraće sa Austrijom u čijim redovima je Alaba i tri igrača na „ić“. Prvo kolo zatvara Kristijano Ronaldo, a utakmicu na klupi u selekciji Islanda počeće Ejdur Gudojonsen.
Utakmice se igraju od 15 pa do 23 časa. Žene mogu da se jure i u rano poslijepodne, a naročito oko ponoći.
I da, Island i Mađarska igraće 18. juna u 18 časova. Uživajte.