Zašto smo svi oduševljeni ostavkom sekretara ministarstva demografije, porodice, mladih i socijalne politike u Vladi Hrvatske, Marina Strmote.
U američkom filmu ''Dan mrmota'' Bilu Mareju su jedan dan ponavlja iznova i iznova. Fil Konors (tako se Marej zove u filmu) izvještavajući sa praznika poznatog kao "Dan mrmota" shvati da se datum i dalje nije promijenio i iznova proživljava isti dan u krug, "što ga vremenom navodi na to da preispita svoj život i prioritete", stoji u opšteprihvaćenom opisu ovog kultnog filma.
Izjave političara, funkcionera i državnih službenika izgledaju baš tako. Ponavljaju se u (izbornim) ciklusima i proživljavamo ih u krug. Sve što danas mislimo da je novo već sutra nije i sve što čujemo već smo čuli, iako mislimo da nismo.
Državni sekretar u ministarstvu demografije Hrvatske, Marin Strmota, prekinuo je juče Dan mrmota kada je na konferenciji za novinare, na kojoj se govorilo o demografskoj revitalizaciji, pred kamerama podnio ostavku.
"Ovo je jedan veliki folklor. Nakon godinu i četiri mjeseca u Vladi, kao mladi čovjek, smatram da ovo nije dovoljno ozbiljno i podnosim ostavku. Država izumire, ovo je najgore stanje u Hrvatskoj otkad postoji država. Pričati ovako neozbiljno o ovome, ja kao mladi čovjek, građanin, otac dvoje djece, nezaposlene supruge, nezaposlenih roditelja, ne vjerujem da će se išta riješiti ovakvim pristupom", rekao je i napustio prostoriju.
Kao da je spao točak sa automobila u dugoj vožnji kroz dosadne predjele - svi su se odjednom prenuli iz sna. Ostavku je dao dobro pozicioniran službenik sa platom od preko 15 hiljada kuna (više od 4000 KM).
Osim što je potez sam po sebi vijest, Strmotina ostavka je tretirana kao spektakl uz naslove: "Pogledajte kako je dao ostavku pred kamerema" i sve u tom stilu.
U šablonu simbola, Marin Strmota je heroj koji je napravio pobunu, a njegova ministrica Nada Murganić, oličenje krute i ustajale birokratije, sistema i poretka koji neće da se promijeni. U očima publike koja je utrnula i oguglala, slušajući gotovo uvijek iste riječi i poruke - ovo je obrt, drama i herojski gol u posljednjem minutu utakmice.
Šokantna spoznaja da i u vladama rade živi ljudi sa svojim mišljenjem.
Mediji u regiji su danas redom objavili tekstove pod naslovom: "Ko je Marin Strmota?" U tim tekstovima piše sve ono - pretjerujmo i ovde sa šablonima - što se iščitava i sa Marinovog lica: doktorirao na Ekonomskom fakultetu; podigao dva kredita; govori engleski i njemački; vozi polovnog golfa; nema nekretnina; član je HDZ-a i malo više od godinu dana radi u ministarstvu.
Sve tipično da tipičnije ne može biti (osim poznavanja engleskog i njemačkog i golfa koji je 2008. godište). Iako je očigledno riječ o stručnjaku i naučniku koji je zaposlen baš tamo gdje treba da bude u očima drugih građana Hrvatske on je "uhljeb" pa je njegov čin još značajniji, jer veliki broj ljudi u u dominantnoj struji životnih stremljenja, zna da ni sami ne bi postupili kao Strmota, kada bi konačno ostvarili životni cilj - uhljebljenje, tj. budžetsku platu u sve što ide s tim.
Ministrici je bilo žao što je jedan mladi naučnik, "koji je imao zaista priliku sve ono što zna i provesti kroz ministarstvo i kroz međuresornu saradnju, posustao pod teretom koji nose te funkcije".
"Naučnici zaista imaju puno znanja, međutim poneki put je život jedno, a politika je umijeće mogućeg", rekla je ministrica i ništa nije slagala.
Lekcija o tome šta je politika mučno se nauči. Neko je proguta i nastavi. Prilagodi se praveći kompromise. Ali poneki (proto)tip državnog službenika sa iznadprosječnom platom koja mu je omogućila malo veći kredit (nedostižni san) i za naše uslove relativno dobar automobil, izađe ispred mikrofona pa "umijeće mogućeg" nazove običnim folklorom i da otkaz.
Nema sumnje da će se ovu ostavku novinari i redakcije pretvoriti u medijski događaj za višednevno iskorištavanje, a demografske teme će ostati u zapećku. A nema sumnje i da će Hrvatska nastaviti da se prazni, isto kao i zemlje u okruženju.
Marin Strmota je pokazao da je živ čovjek, ništa manje ni više od toga, pa je na nekoliko časova vratio vjeru u to da su političari i državni službenici živi ljudi.
A sada svi možemo da se vratimo na svoja mjesta. Već sutra je novi dan mrmota.