Poslije višegodišnjeg istraživanja arhiva, pojedini istoričari umjetnosti tvrde da bi bista Hrista mogla da bude djelo čuvenog renesansnog majstora Mikelanđela Buonarotija, što bi moglo da predstavlja veliko otkriće za istoriju umjetnosti.
Poslije gotovo deset godina proučavanja arhivske građe, testamenta, pisama, dnevnika, putopisnih i istorijskih knjiga, kao i notarskih inventara i dokumenata, istraživači tvrde da su uspjeli da ponovo pripišu poznatom renesansnom umjetniku Mikelanđelo Buonaroti skulpturu biste Hrista Spasitelja koja se vijekovima čuva u bazilici Basilica di Sant'Agnese fuori le mura u Rimu.
Rezultate istraživanja predstavila je nezavisna istraživačica Valentina Salerno na konferenciji za novinare održanoj u kompleksu Ordine dei Canonici Regolari Lateranensi.
Njena studija pod nazivom Michelangelo gli ultimi giorni ("Mikelanđelovi posljednji dani") donosi detaljnu rekonstrukciju događaja koji su, prema njenim tvrdnjama, doveli do toga da djelo jednog od najvećih umjetnika renesanse skoro dva vijeka ostane bez jasno utvrđenog autora.
Prema novim nalazima, bista Hrista koja se danas nalazi u jednoj bočnoj kapeli bazilike zapravo je rad samog Mikelanđela.
Skulptura je do početka 19. vijeka i bila pripisivana ovom velikom umjetniku, ali je kasnije izgubila autorstvo i dugo se u katalozima vodila kao djelo nepoznatog majstora iz rimske škole 16. vijeka.
Tragovi kroz vijekove
Istraživanje obuhvata dokumente od 1564. godine, kada je Mikelanđelo preminuo, pa sve do današnjih dana. Prema riječima Salernove, prikupljena arhivska građa pokazuje jasan kontinuitet između umjetnikove zaostavštine i skulpture koja je vijekovima bila zanemarena.
U studiji se iznosi i zanimljiva pretpostavka da lice Hrista na bisti možda zapravo predstavlja portret Mikelanđelovog bliskog prijatelja, rimskog plemića Tomasa dei Kavalijerija, nastalog oko 1534. godine.
Ova teorija zasniva se na sličnosti stilskih elemenata sa drugim Mikelanđelovim portretima De Kavalijerija, među kojima je i crtež poznat kao "Božanska glava", koji se danas čuva u Ashmolean muzeju u Oksfordu.
Tajanstvena zaostavština
Istraživanje dovodi u pitanje i rašireno mišljenje da je Mikelanđelo u poznim godinama uništio veliki broj svojih skica i nedovršenih radova, verziju koju je popularizovao renesansni pisac i umjetnik Đorđo Vasari.
Salerno smatra da pronađeni dokumenti govore drugačije. Prema toj interpretaciji, umjetnik nije uništio svoja djela, već ih je povjerio malom krugu prijatelja i učenika koji su ih čuvali nakon njegove smrti.
Skriveno u bazilici
Nakon Mikelanđelove smrti 1564. godine, dio njegove zaostavštine navodno je sakriven u bazilici San Pietro in Vincoli u Rimu, gdje su djelovali Lateranski kanonici bliski umjetniku. U dokumentima se pominje čak i tajna prostorija sa više ključeva.
Kada je Tomazo de Kavalijeri preminuo 1584. godine, iz tog skrovišta je, prema novoj rekonstrukciji događaja, iznijeta i bista koja ga prikazuje.
Kasnije ju je kardinal Alesandro de' Mediči, budući papa Leo XI, premjestio u svoj kabinet u bazilici Svete Agneze.
Od čuda do zaborava
Sudbina skulpture dodatno se zakomplikovala sredinom 19. vijeka.
Tokom posjete pape pape Pius IX bazilici 12. aprila 1855. godine došlo je do urušavanja plafona. Papa i njegova pratnja pali su na niži sprat, ali su, srećom, ostali nepovrijeđeni.
U znak zahvalnosti, papa je naredio obnovu bazilike.
Tokom tih radova nestao je kabinet u kojem se nalazila skulptura, a bista je premještena u jednu od kapela u crkvi.
Vremenom su se pojavile pogrešne atribucije i djelo je polako padalo u zaborav. U nekim publikacijama i dalje se pripisivalo Mikelanđelu, dok je u drugima potpuno izostavljeno. Poslije Drugog svjetskog rata gotovo je nestalo iz stručne literature.
Podsticaj za nova istraživanja
Na konferenciji je govorio i književni kritičar i istoričar umjetnosti Mikele Rak, nekadašnji profesor na Univerzitetu u Sieni.
On je izrazio nadu da bi ovo otkriće moglo da podstakne nova istraživanja o izgubljenim djelima iz poslednje faze Mikelanđelovog stvaralaštva.
Prema njegovim riječima, moguće je da postoji još radova iz tog perioda koji bi mogli da obogate kulturno nasljeđe Crkve i grada Rima.
Ukoliko zaključci ovog istraživanja budu potvrđeni u stručnoj javnosti, bista iz bazilike Svete Agneze mogla bi da predstavlja važno otkriće i novo poglavlje u proučavanju života i djela jednog od najvećih umjetnika renesanse.
(EUpravo zato/rts.rs)