Umjetnost u doba korone: Ko je vrijedan, ko odmara, a ko sa balkona viri?

Samoća, mir i tišina preduslovi su za nastanak nekog dobrog umjetničkog djela, reći će vam većina poznavaoca umjetnosti. Njemački filozof Artur Šopenhauer preporučivao je mladima da im glavni predmet učenja bude "podnošenje samoće", jer je samoća "izvor sreće i duševnog mira".

Prethodnih sedmica, u kojima je zbog opšte pandemije na karantin i izolaciju prinuđen veliki dio stanovništva, pa samim tim i umjetnici, većina njih je, barem prema navedenom stavu, u idealnoj situaciji za stvaranjem.

Ipak, da li je to baš tako?

Kontaktirali smo neke od banjalučkih pisaca, slikara, glumaca i umjetničkih fotografa, i zamolili ih da nam kažu kako provode ove dane izolacije, čime se bave, kako sve to utiče na njihovo stvaralaštvo, kreativnost, itd... Evo šta su nam rekli:

Književnica Slađana Perković , koja je, nakon izuzetno uspješnog prvenca "Kuhanje", nedavno izdala svoj novi roman "U jarku", kratka je i jasna:

"Pobjegla sam iz civilizacije, na selo. Ne pišem, nemam nešto volje. Uglavnom, ili šetam po šumi ili kuham. Već sam ispekla nekoliko stotina palačinki, napravila med od maslačka i eksperimentisala sa jelima od koprive. Ukratko, polako, ali sigurno ludim."

Glumac Ljubiša Savanović takođe često skokne do sela, a svo vrijeme provodi sa porodicom.

"Pokušavamo i uspijevamo da smo što manje u kontaktu sa drugima, dok ne prođe sve ovo. Pravimo izlete na selo i trudimo se da djeca provode što više vremena u prirodi. Pogledam poneku seriju, čitam dramske tekstove i pravim planove za nastavak rada, kad god to da se desi. Nasnimao sam se videa tokom izolacije više nego što sam snimao svega drugog prije izolacije, pa sam se malo i zasitio. Nadam se da će se stanje uskoro normalizovati. Iskoristio bih priliku da svima poželim srećne vaskršnje praznike!"

Fotografkinja Tea Jagodić kaže da dane provodi skoro pa isto kao i prije, zatvorena u studiju, gdje radi ono što najviše voli i gdje planira nove radove.

"Sada čak još i rasterećenije, jer me ne dira niko i telefon ne zvoni stalno. Komercijalnog posla nema, istina, to jeste loše, zarada je opala, ali pokušavam da gledam ljepše strane, kada već mora da bude ovako i koristim najbolje od svega. Prvih 20-ak dana je sve ovo uticalo jako loše na inspiraciju, dosta radova mi je propalo, ali otkad sam odlučila da prestanem da pratim medije redovno svaki dan, sve ide na bolje, rasterećenija sam i vraćam se u uobičajen kreativni ritam."

Tea nam je poslala i svoju umjetničku fotografiju nastalu u izolaciji - "Statistika odbačene generacije". U pitanju je njen komentar na trenutni odnos prema ljudima trećeg doba...

Književnik Berislav Blagojević živi na selu, gdje dosta vremena provodi uređujući dvorište i baštu i družeći se sa ljubimcima.

"Psu Hektoru ovo naročito prija, a mace ponekad djeluju zbunjeno zašto smo stalno kod kuće :) Što se stvaralaštva tiče, ne mogu reći da sve ovo utiče mnogo na mene - trenutno se bavim kratkim pričama za zbirku kojoj se nadam ove godine, kao i novim još kraćim pričama koje zapisujem. Napisao sam i jedan prikaz knjige Voje Čolanovića, a aktivno radim na prikupljanju građe za jednu obimniju studiju o Brodu, mome zavičaju. Ipak, najviše od svega čitam! Posjedujemo prilično dobru kućnu biblioteku, pa dobrih knjiga ne manjka. Čitanje, naravno, podstiče i pisanje, pa se nadam da će nakon svega ovoga i kreativnost biti intenzivnija."

Fotografkinja i vizuelna umjetnica Tajana Dedić - Starović priznaje da je na čitavu situaciju u početku reagovala sa panikom.

"Bila me je frka što zbog samog straha od virusa za bližnje i za sebe, što od toga kako ćemo sad, a posebno kako ćemo ubuduće. Zatim se ta panika nekako smirila, barem ovako očigledno, iako sigurno i dalje tinja negde. Sve to skupa je poprilično čudno, puno je emocija, puno je neizvesnosti, a to se sve odražava i na kreativni rad. Imam nalete kreativnosti kada nadolaze ideje, a onda par dana ničega i nerviranja. Ali recimo da najviše završavam neke stvari koje su jako dugo na čekanju. Uglavnom, izolacija se podnosi nekako, iz nje će verovatno proizaći dosta kreativnosti i inovacija, a i ako ne izađe i to je sasvim okej, ovu situaciju svako treba da proživi po svojoj meri. Najviše me brine šta ćemo posle, jer imam utisak da kada prođe pandemija, većina stvari neće moći da funkcioniše na način na koji je do sada, iz raznih razloga. Ta promena me plaši, ali verujem da ako damo sebi dovoljno prostora i vremena, možemo da odgovorimo tim zahtevima adekvatno."

I Tajana nam je poslala svoje nove fotografije, koje je odradila u prvoj sedmici karantina, a koje odražavaju njeno viđenje kompletne situacije. Pogledajte...

Glumac Boris Šavija kaže da ga je pošast koja nas je sve zadesila prekinula u radu na predstavi "Jugoslavija, moja domovina" (u koprodukciji s pozorištem iz Kopra), kao i da se nakon povratka iz Slovenije, iz predostrožnosti, samoinicijativno izolovao deset dana prije nego što je kod nas počela izolacija.

"Vjerujem da su novonastale okolnosti svijet i ljude zatekle nespremnim i izbacile iz usviranog ritma, te se svako bori da se 'u hodu' prilagodi, da uhvati novi ritam, da osmisli i organizuje život kako najbolje zna i umije. Traumatično je u svakom smislu, sve ponekad podsjeća na košmar koji ćeš buđenjem prekinuti, ali nije - i valja se boriti i odolijevati.

Trudim se da držim glavu iznad vode, uzeo sam da se bavim stvarima kojima u normalnim prilikama ne bih stizao da se bavim. Čitam, gledam filmove, šetam po šumi sa psom, kuvam, sviram, snimam. Dnevni boravak se pretvorio u studio. Imam veliku sreću da živim u kući s dvorištem, pa sam se bacio u baštovanstvo. Sijem razne biljke, cvijeće, začine i sitno povrće, to me rasterećuje.

Moram priznati da neke dane jednostavno preležim na kauču, kao Oblomov.

Nema univerzalnog recepta, osim da svako treba raditi ono što mu najviše prija kako bi prebrodio krizu i apatiju. Optimista sam i mislim da ćemo ovome brzo ugledati grbava leđa i nastaviti normalno da živimo."

Tokom izolacije Boris se snimio dok je govorio Njegoševu pjesmu "Noć skuplja vijeka", koju možete poslušati OVDJE.

A, izolacija izgleda prija i slikaru Ognjenu Radumilu...

"Za ne povjerovati je da meni ovakvo stanje u sistemu čak i odgovara, ovo je moj san od odmora, sjedim, stojim i radim. Žao mi je naravno ostatka planete koja je uskraćena za moje uživanje, ali se nadam da se bar pridržavaju ovih, bar osnovnih mjera, te da su našli neki svoj djelić moga raja. Nadam se radi vas, da će sve ovo brzo proći, a do tada ću ja da uživam. Ostanite kući!!!"

Pogledajte jednu od Radumilovih slika, nastalih u izolaciji...

Za razliku od njega, pjesnik Milan Rakulj smatra da je, u ova krizna vremena, krajnje nekorektno baviti se umjetnošću.

"Ja sam, recimo, umjetnost trenutno ostavio po strani. Dani mi počinju tako što se trudim da pročitam što više vijesti. Naravno sve onlajn, jer je štampa izvor zaraze, a i nemam načina da dođem do iste jer uopšte ne izlazim iz stana. Ostatak dana rezervisan je za usvajanje savjeta za ponašanje, za pomno praćenje pres konferencija, te za moju novu ljubav – dezinfekciju. Naveče slušam aplauze sa balkona i pitam se koliko su neodgovorni pojedinci svjesni da se virus može prenijeti sa dlana na dlan. Nakon što utihne aplauz, sa dezinfikovanog i sterilizovanog balkona motrim da li se iko kreće ulicama ne bih li dojavio organima reda da postoje čak i oni koji nisu pristali na dobri stari policijski čas. Policijski časovi, poznato je, uvijek su služili za dobrobit naroda. Danju, ako zbog silnih obaveza stignem, sa istog balkona motrim na sumnjiva lica bez maski i rukavica, te bilježim njihovo kretanje. Na kraju, citirao bih samo jednog od mojih omiljenih likova iz literature: 'Mene ako se sete na Dan bezbednosti, sete se – ako se ne sete nikom ništa – to je bila moja dužnost'".