U njemačkoj pokrajini Baden-Virtemberg učitelji i učenici ne smiju da komuniciraju preko društvenih mreža.
Odluka Ministarstva kulture pokrajine Baden-Virtemberg je jasna. Učenici u školama ove pokrajine ne smiju više da koriste društvene internet platforme, kao što su Facebook, Twitter ili StudiVZ u službene svrhe.
Osim što je zabranjeno koristiti ove internet stranice za komunikaciju među učenicima, isto važi i za službenu komunikaciju između nastavnika. Time se pokrajina na jugozapadu zemlje pridružila onome što Bavarska i Šlezvig-Holštajn sprovode već neko vrijeme.
Ministarstvo je svoju odluku obrazložilo potrebom da se zaštite lični podaci. Međutim, Rolf Buš, zamjenik predsjednika Saveza za obrazovanje na nacionalnom nivou je skeptičan: "U mnogim školama u Njemačkoj treba pažljivo postupati sa zaštitom podataka. Ali nije u redu da se nastavnici kažnjaju ovakvom zabranom", prenosi Dojče Vele.
Potvrđene sumnje roditelja?
U svakodnevnom životu mladih Facebook već dugo, čvrsto drži mesto najvažnije platforme za komunikaciju. Na taj način komuniciraju i učenici sa svojim nastavnicima, pogotovo zbog toga što je razmjena informacija preko tih stranica manje komplikovana i opuštenija od komunikacije mejlom ili telefonom.
Proteklih godina su i nastavnici naučili da "cijene prednosti" pomenutih platformi. Obavještenja kao što su: "Danas će se nastava fizičkog biti održana u gimnastičkoj sali" ili "Nastavnici mogu da kupe karte za matursko veče u pola cijene" ponekad se brže pojave u grupi na Facebooku nego na oglasnoj tabli u školi.
Već godinama unazad roditelji i pedagozi raspravljaju o tome, da li učenici i nastavnici uopšte treba da budu prijatelji na Facebooku. Zabrinutost postoji uglavnom zbog sve manje privatnosti. Odluka Ministarstva kulture u Baden-Virtembergu tu raspravu samo je dodatno rasplamsala. "Krajnje je vrijeme da se Ministarstvo kulture pozabavi ovom temom", kaže u razgovoru za DW Selman Ezen, predsjednik studentskog odbora u ovoj pokrajini.
Teško je usprotiviti se trendovima
Osim zabrinutosti za privatnost, Ezen ukazuje i na druge aspekte rasprave. "Ne bi trebalo da postoji obaveza registrovanja na društvene mreže, već samo obaveza učestvovanja u školskim aktivnostima". Osim toga, treba gledati i na pedagošku distancu, kada su nastavnici i učenici preko Facebooka u stalnom privatnom kontaktu.
Kod brojnih nastavnika preporuke ministarstva stvaraju konfuziju. Niti je pojašnjeno kada se komunikacija smatra službenom, a nisu propisane ni kazne za kršenje te zabrane. Takođe, bavljenje društvenim mrežama u školama ne bi trebalo da bude u potpunosti zabranjeno. Štaviše, trebalo bi dozvoliti da učitelji tokom nastave objašnjavaju kako se ophoditi prema platformama kao što su pomenute društvene mreže. Dakle, kako funkcionišu, prednosti i nedostatke, kao i eventualne rizike.
Šta su alternative?
I samo ministarstvo kao alternative komunikaciji preko društvenih mreža navodi pisma i kodirane mejl poruke. Ali nemaju svi nastavnici službenu mejl adresu, koja se prema kriterijumima zaštite podataka smatra bezbjednom. Ministarstvo bi najprije trebalo da formuliše standarde i definiše smjernice.
Studentski predstavnik Ezen smatra da je rješenje u podjeli rada. "Učitelji bi za komunikaciju trebalo da koriste mejlove i oglasne table u školi. Učenici bi tada sami mogli da podijele te informacije na društvenim mrežama".
(MONDO)