Koga sve Facebook "trpi"

Među stotinama naših Fejsbuk prijatelja ima raznih. Od onog dečka koji je sjedio u posljednjoj klupi… ma kako se beše zove? Pa sve do šefa.

Za profil su potrebni samo ime i imejl adresa. Ime ne mora da bude pravo, imejl adresa ne mora ništa da znači. Ipak, ima članova koji žele da sve bude ispravno, piše "Dojče vele". Oni, ne samo da unose svoje pravo ime, već ispunjavaju sva moguća polja: datum rođenja, prebivalište, poslodavac, broj telefona, politička i religijska orijentacija… sve do opisa ličnosti: recimo omiljena boja, omiljeni tip humora…

Takvi nam pišu o svojim ljetovanjima, postavljaju fotke, oni nam daju do znanja za koji pol su zainteresovani, odaju svoje ime na Skajpu. Slijedi mala tipologija FB prijatelja:

Ćutljivi
Čitav koncept Fejsbuka se zasniva na participaciji. Neki to ne shvataju. Oni imaju profil bez fotografije. Imaju prijatelje, ali sa njima ne komuniciraju. To su ćutljivi posmatrači koji ništa ne propuštaju, ali ne žele i sami da doprinesu. Ili se plaše da nešto ne propuste ili je to kao u školskom dvorištu – nemaju šta da kažu, ne znaju ni jedan vic. Oni su nesigurni i introvertni. A s obzirom na razne gluposti koje mogu da se pročitaju na Fejsbuku, možda to i nije tako loš izbor.

Stari drug iz škole
"Dugo te nije bilo…" Ovakva poruka stiže od ljudi sa kojima dugo nismo u kontaktu. Najčešće su to drugovi iz škole. Čisto onako, da se vidi šta je neko postigao u životu… Jedna, dvije poruke se razmijene i to je obično kraj. Tip starog školskog druga je onaj neobavezni prijatelj kod kojeg obično na profilu čitamo: "Raduje se uređivanju novog stana". Na godišnjici mature, s tom osobom, vjerovatno ne bismo progovorili ni riječ.

Bivša djevojka/momak
Ranije smo pokušavali da im uđemo u trag uz pomoć Gugla, a danas ih jednostavno špijuniramo na Fejsu. Htjeli ili ne, redovno saznajemo gdje su "bivši" ili "bivša" proveli odmor, u kom gradu sada žive, da li su napokon u novoj vezi. Bivši dečko, odnosno bivša cura odjednom iskrsnu na fotografijama u virtualnom krugu prijatelja i nekako su stalno tu negdje, mada bi već odavno trebalo da budu samo sjenka iz prošlosti. Jedino što još pomaže je njihovo brisanje sa liste prijatelja. I zajedno sa njima izbrisati i imena svih njihovih prijatelja.

Šef

To je u stvari jedini profesionalni korisnik Fejsbuka. On vrlo rado koristi društvenu mrežu kao nezvaničnu poslovnu platformu. Možda je u nekom priručniku pročitao da će se ubuduće skoro svi poslovni kontakti ionako odvijati putem Interneta. Šef, direktor ili nešto slično, u svom profilu ne odaje ništa privatno, ali na upadljivo ležeran način redovno izvještava šta ima novo u firmi. On i u virtuelnom svijetu ostaje pravi poslovni čovjek, pa i tu nazire mogućnost za zaradu i za podsjećanje saradnika na posao – čak i u njihovo slobodno vrijeme.

Roditelji
Oni u stvari ne znaju šta je to Fejsbuk. Ili jednostavno ne žele da znaju. Oni smatraju skandaloznim to što današnja mladež sve o svom privatnom životu odaje na Internetu. Toga nekad nije bilo, u osamdesetim, kada smo još razmjenjivali pisamca sa simpatijama i tračarili o svakoj curi koja je imala više od dva dečka mjesečno. A danas? Današnjoj djeci ništa nije neugodno, a mnoge pikantne scene čak su i fotografski dokumentovane. Zbog takvog odnosa prema multimedijalnim novitetima, roditelji obično nemaju veze sa Fejsbukom. A oni koji imaju, uglavnom se prijavljuju kako bi vidjeli šta se to tamo događa. Ili kako bi se barem putem mreže sprijateljili s vlastitom djecom.

Rođak
Mogli biste jednostavno da ga pozovete telefonom i pitate njega ili nju: "Kako si?". Ali, ionako već odavno znate da sestričina planira odmor u Španiji, da je brat od tetke kupio novi automobil i kako je protekla matursko veče njegovog mlađeg brata. Naravno, sve to je propraćeno prigodnim fotografijama. To jednostavno znači: ostati u kontaktu, bez stvarnog kontakta.

Pravi prijatelj
U kategoriju "Pravi prijatelj" spada onaj koga već odavno poznajemo. Ali ako jedno prijateljstvo postoji već godinama i još uvijek se održava, onda je Fejsbuk zapravo nepotreban. Uprkos tome, samo je po sebi razumljivo da se i takvi prijatelji sprijateljuju i na Fejsu. Ono što se tim putem saznaje ionako je banalno i površno, tako da se već kod sljedećeg susreta na kafi zaboravlja ili se samo komentariše riječima: "To si ionako već napisao na Fejsbuku…"

(MONDO)