Surfovanje Internetom, posjećivanje sajtova različitih sadržaja i uključivanje u društvene mreže vremenom može stvoriti zavisnost.
Ta zavisnost dovodi do zapostavljanja porodice, prijatelja i radnih obaveza.
Profesori i ljekari koji pokušavaju da im pomognu naglasili su da se lampica za uzbunu pali kada korisnik počne da osjeća stalnu "psihološku žudnju da bude onlajn", ocjenjuju sagovornici Tanjuga.
Korisnici se, objsnili su oni, mogu "navući" na različite sadržaje - igrice, četovanje, sajber seks i aukcijske sajtove, ali na Internetu, pored te vreba i niz drugih opasnosti, jer je veliki broj ljudi realni život zamijenio virtuelnim.
Profesor Fakulteta socijalne edukacije i rehabilitacije Aleksandar Jugović kaže da se korisnici mogu "navući", ukoliko na Internetu provode previše vremena, kao i da se takva vrsta zavisnosti manifestuje zanemarivanjem svakodnevnih obaveza - socijalnih, porodičnih i radnih, a kod djece zapostavljanjem škole i postizanjem lošijeg uspeha u učenju.
Usljed dugog sjedenja pred računarom, ukazao je on, zanemaruju se i neke fiziološke potrebe, među kojima je potreba za snom, a zbog nedostatka fizičke aktivnosti može doći i do gojaznosti.
On je istakao da kod osoba koje su zavisne od Interneta, a nisu na mreži, postoji stalna "psihološka žudnja" da se vrate na mrežu i u "on line" svijet.
Specijalista za liječenje zavisnosti od Interneta Milan Radovanović je objasnio da zavisnost od Interneta nije bolest, već poremećaj ponašanja i kontrole nagona, a korisnicima preporučio da jedan dan sedmično "apstiniraju".
"Vrijeme provedeno na mreži je dobar, ali ne i dovoljan pokazatelj da se može govoriti o zavisnosti. Mogli bi reći da je granica između četiri i šest sati dnevno, međutim, to što je čitav fond slobodnog vremena ispunjen korišćenjem Interneta može ukazivati da postoji problem", kazao je Radovanović.
"Zavisnicima je i tokom tretmana dozvoljeno da koristite Internet, ali od njih tražimo da posjećuju samo korisne sadržaje, pa na primer onaj ko je zavistan od četovanja ne može posjećivati pričaonice i društvene mreže", objasnio je Radovanović.
"Najveći broj korisnika je zavistan od video igrica, za gejmerima ne zaostaju ni zavisnici od socijalnih mreža, koji polako preuzimaju dominaciju, a nisu rijetkost ni adikti od sajber seksa, odnosno pretraživanja i skidanja erotskih i pornografskih sadržaja", rekao je Radovanović.
U Srbiji, kazao je on, najviše zavisnika ima među muškarcima adolescentskog uzrasta i onih koji imaju nešto više od 20 godina, dok je za one starije karakteristično da su imali uspješnu karijeru prije nego što je došlo do zanemarivanja poslovnih i društvenih obaveza.
Upitan za "demografske karakteristike" zavisnika slično je odgovorio i doktor Goran Lazetić iz Instituta za mentalno zdravlje.
On je napomenuo da Svjetska zdravstvena organizacije zavisnost od Interneta nije kvalifikovala kao bolest zavisnosti i objasnio da u Institutu ne postoji program za liječenje zavisnosti od Interneta, ali da se pacijenti, koji dođu sa tim problemom, primaju na odjeljenje za Specijalističko konsultativne preglede.
"Kod takvih pacijenata česte su depresije i poremećaj ličnosti i njih učimo kako da organizuju svoje slobodno vrijeme, vode zdrav život, u koji će uvesti sportske aktivnosti, redovne odlaske u bioskope i pozorišta, izlaske sa prijateljima...", rekao je Lazetić.
Najbolja preporuka da se Internet kao savremeni vid komunikacije koristi, a da se izbjegne zavisnost, jeste da se nakon završenog posla kompjuter ugasi i nastavi stvarni društveni život, zaključio je Lazetić.
(Tanjug)