Milko Đurovski nosio je, tokom karijere, dres oba vječita rivala
Za Milka Đurovskog svaki duel Crvene zvezde i Partizana izaziva posebnu emociju.
Poslije posljednjeg, igranog ove sedmice, u kome su "crveno-bijeli" slavili rezultatom 1:0 i praktično obezbijedili novu titulu šampiona Srbije, nekadašnji as oba beogradska velikana u razgovoru za agenciju Anadolija kaže da nije iznenađen konačnim ishodom utakmice.
"Zvezda je i u moje vrijeme na sličan način rješavala derbi mečeve. Prepustila bi Partizanu inicijativu u prvom poluvremenu i onda u dva-tri poteza postizala golove i osvajala bodove. Tako je bilo i u srijedu. Odlučio je jedan korner i odličan skok Mirka Ivanića. Ima tu i do mentaliteta. Zvezda je i ranije u svaki derbi ulazila bez neke velike tenzije, sa mnogo samopouzdanja. U stilu 'ma idemo da ih pobijedimo'. A, Partizan se uvijek plašio Zvezde. Znate ono, šta će biti ako izgubimo? Ja mogu da pričam o tome jer sam igrao u oba kluba i znam ih kako dišu. Sticajem okolnosti, Zvezda je imala ogromnu prednost i prije ove utakmice. Čak i da je izgubila, opet bi bila šampion, jer se u Srbiji jako rijetko gube bodovi u duelima sa malim klubovima", smatra Đurovski.
Činjenica je da beogradski derbi posljednjih nekoliko godina ni po čemu ne može da se poredi sa prvorazrednim spektaklom iz zlatnog perioda jugoslovenskog fudbala.
"Slažem se apsolutno, a razlozi ne leže samo u praznim tribinama. Ruku na srce, publika ni prije korone nije dolazila u velikom broju na vječite derbije. Okupi se dvadesetak hiljada ljudi i to je maksimum. Nema više ni one fudbalske groznice danima prije i poslije utakmice. Sjećam se derbija koji sam riješio golom u petom minutu, narednih mjesec dana se pričalo o tome da li sam bio u ofsajdu. Ovi sada poslije dva dana padnu u zaborav. Nema uzbuđenja, nema lijepih poteza, ničega što derbi čini utakmicom svih utakmica. Meni je i dan danas pred očima gol Srbe Stamenkovića iz slobodnog udarca. Pamtim driblinge Dragana Džajića, glas reportera iz radio prenosa. Izađeš na ulicu, ljudi prilaze da te zagrle, da te poljube. Izgubila se ta strast za derbijem, ništa nije kao u stara dobra vremena", naglašava Đurovski.
Zvuči nevjerovatno za igrača koji se nadavao golova u dresovima oba vječita rivala da mu je najdraži onaj koji je postigao u utakmici bez rezultatskog značaja.
"Igrali smo protiv Partizana u polufinalu Beogradskog turnira, Branko Stanković me je uveo u igru u drugom poluvremenu i dao sam gol za 3:0. Lopta se odbila od prečke i stative, ja sam bio najprisebniji i samo sam je ćušnuo u mrežu. Taj gol mi je najdraži iz dva razloga. Prije svega, riječ je o prvencu u seniorskom timu Crvene zvezde, a dao sam ga Radmilu Ivančeviću, čovjeku koji mi je godinu dana ranije pogibeljnim startom doveo u pitanje čitavu karijeru. Igrali smo takođe neku prijateljsku utakmicu u Šapcu, krenuo sam na jednu dugu loptu, on je izletio van šesnaesterca i sa obke noge mi uletio u kolkeno. Dobio je crveni karton, došlo je do tuče na terenu, a novine su danima pisale o njegovoj nesmotrenosti. Poslije ove utakmice u Beogradu, Ivančević je izjavio da mu je drago što sam se oporavio i da u Šapcu nije imao nikakvu namjeru da me povrijedi", prisjeća se nekada sjajni napadač.
(mondo.ba)