Kakav je osjećaj konačno gledati Lea Mesija uživo? Sjajan je, ali je sigurno mnogo bolje kada ima dan i kada ne doživi poraz od Saudijske Arabije... /od reportera MONDA Milutina Vujičića iz Katara/
Uz taktove pjesme "Le Mano de Dios", koju niko bolje nije otpjevao od blago pripitog Dijega Maradone u Kusturičinom filmu, najbolji fudbaler današnjice Lionel Mesi ušetao je na teren skoro popunjenog i spektakularnog "Lusail" stadiona. Kada je kročio na travu, iste sekunde su dvije tribine na kojima je dominirala plava i bijela boja - potpuno eksplodirale. I ne samo one, "poludjeli" su i Saudijci koji će nešto kasnije i zviždati geniju... Neću lagati, ni meni srce nikada nije ovako zaigralo na sat vremena do početka utakmice. Obično zagrijavanje, čisto da se fudbaleri istegnu i nekoliko puta ponove dodavanja, pretvorilo se u pravi navijački spektakl u Dohi, daleko veći od onog nazovi "otvaranja" turnira utakmicom Katara i Ekvadora.
Sve je stalo jer je zvanično 88.000 ljudi došlo da vidi Mesija, neki od nas prvi put u životu, i to na skorom zalasku njegove karijere. Vjerovatno posljednji put ikada na Svjetskom prvenstvu. Ali, bolje ikad nego nikad, odnosno da se još malo utješimo - bolje i pognute glave sa 50 metara razdaljine, nego samo preko televizora od 50 inča.
Savršenu sliku sa zagrijavanja i neminovno poređenje sa Maradonom, Mesi je nastavio da gradi i u toku same utakmice. Svi pogledi su bili usmjereni ka njemu, a nakon što u prvih sto sekundi nije ni potrčao, odmah je ušao u šansu i mogao da dovede Argentinu u vođstvo iz penala u 10. minutu kada je poseban utisak ostavio i na golmana Saudijske Arabije. Tako je lagano prišao lopti i pogodio pravu stranu, prosto jer je čuvar mreže azijske selekcije "pao" nekoliko sekundi ranije. A za to vrijeme na tribinama se već maštalo o 18. decembru i velikom finalu, drugom za Mesija na Mundijalima. Međutim, fudbal često nije Holivud...
Teško je objasniti šta se desilo u drugom poluvremenu kada su Saudijci "ginuli" na terenu, da bi takve saigrače Mesi samo poželio. Od njegove magije, ovoga puta nije bilo ama ništa. U nadi da ćemo vidjeti poteze zbog kojih se skače sa stolice i vrišti na sav glas, Mesi jedva da je uspijevao da prođe ikoga od fudbalera nama najmanje atraktivne reprezentacije na Svjetskom prvenstvu.
Na kraju se opet čula pjesma o njemu, ali su je sada pjevali veseli Saudijci kojima je današnji dan vjerovatno najsrećniji od kada su čuli za fudbal. Dobar dio njih došao je sa Mesijevim prezimenom na leđima, ali su ih njihovi igrači na kraju natjerali da ga "zamrze", zvižde mu i da mu očigledno otpjevaju pogrdnu pjesmicu čiji tekst nismo razumjeli. Za razliku od njih, Argentincima se raspoloženje potpuno pokvarilo i od slavlja koje je počelo satima uoči utakmice - više nije bilo nikoga sa osmijehom. Pognute glave išli su skoro sat vremena od stadiona ka metrou, dok su svi oni Filipinci, Amerikanci i Indijci, koji su došli da vide Mesija u njegovom dresu, možda i promijenili garderobu. Možda i obukli rezervni dres drugog najzastupljenijeg igrača "gaučosa" danas - Dijega Maradone.
Zato je možda još rano da se čuvena pjesma "Mama, zaljubio sam se, vidio sam Maradonu", prepjeva sa Mesijem kao glavnim likom. Dok stižu poruke sa svih strana da sam Argentinu "izbaksuzirao" svojim prisustvom na stadionu jer su doživjeli poraz poslije 37 utakmica (najduži niz u istoriji njihove reprezentacije), bio sam toliki "baksuz" da ga na kraju ne vidim ni u miks-zoni. Nakon gotovo jednočasovnog čekanja, morao sam da požurim na konferenciju za medije fudbalera Srbije, i stigao u "minut do početka" obraćanja na srpskom. Na kraju je i Mesi stigao pred novinare na "Lusailu", ali već sam počeo da se tješim - bolje je da ga ipak izbliza vidim uzdignutog čela.
Kako li je njemu pao ovaj poraz dok cijeli svijet čeka da osvoji Svjetsko prvenstvo, ako je meni muka od "krivice" da sam donio lošu sreću Argentincima. Jedan od 88 hiljada...
Kako je Mesiju, kad je meni ovako... Došao da vidim Lea, postao dvostruki baksuz, a Saudijci ga prozivali!
