Otišao je jedan od najčuvenijih fudbalera FK Vojvodina
Legendarni srpski i jugoslovenski fudbaler Vladimir Savić preminuo je u 80. godini u rodnom Noćaju kod Sremske Mitrovice. Bio je dugogodišnji igrač Vojvodine, od 1965. do 1973. i član prve šampionske generacije tog kluba, koja je donijela prvu titulu prvaka u Novi Sad. Igrao je na poziciji ofanzivnog veznog, odigrao je čak 207 utakmica za "lale" i bio važan igrač tima koji je 1966. postao prvak ispred drugoplasiranog Dinama iz Zagreba.
Savić je igrao i za matični klub FK Podrinje iz Mačvanske Mitrovice, potom za Srem iz Sremske Mitrovice, Mačvu iz Šapca, u kojoj ga je vidio čuveni Vujadin Boškov i doveo na stadion "Karađorđe". Poslije odlaska iz Vojvodine gradio je inostranu karijeru u njemačkom Manhajmu, a od profesionalne karijere oprostio se u dresu Crvenke 1976. Bio je i trener Vojvodine u sezoni 1985/86, potom je bio i pomoćnik u stručnom štabu, kao i trener u mladim kategorjiama Omladinske škole FK Vojvodina.
Savićeva generacija je tako dobro igrala da su Novosađani morali da počnu da dolaze na stadion, jer nisu mogli da vjeruju onome što čuju o tom timu. "Moram da kažem da su navijači vremenom počeli da dolaze sve više na stadion, jer nisu mogli da vjeruju da li su naši rezultati slučajni ili ne. Vjerovatno su zato dolazili sve više da vide uživo kako igramo i pobjeđujemo. Kako smo otvorili sezonu sjajnim rezultatima, tako je i publika počela da vjeruje sve više u nas. Mislim da je publika tada znala i sa kojim ponosom predstavljamo grb i klub i da smo ih time još više dovlačili na tribine da nas bodre", rekao je on jednom prilikom.
FK Vojvodina u srijedu je organizovao komemoraciju na stadionu "Karađorđe". Od njega se oprostio u imle kluba Petar Đurđev, član upravnog odbora kluba. Sahrana je održana istog dana, od 14.15 časova.
"Danas smo se okupili da se oprostimo od još jedne ikone našeg kluba, kojeg pamtimo ne samo kao odličnog fudbalera, već kao i ličnost čiji se uticaj protezao daleko van granica terena i eha navijačkih aplauza. Dok zajedno oplakujemo gubitak Vlade Savića, sjećamo se mnogih igračkih i trenerskih dostignuća. Bio je šampion sa Vojvodinom 1966. godine i osvajač zlatne medalje sa reprezentacijom na Mediteranskim igrama 1971, a postao je i A reprezentativac nekada velike Jugoslavije. On se rodio sa fudbalskim darom i sa tim talentom je mijenjao svijet oko sebe i to nabolje. Njegovo fudbalsko putovanje počelo je na prašnjavim ulicama Noćaja, kasnije je igrao za mačvansku Mitrovicu, gdje su ga dobre igre preporučile Sremu. Zbog školovanja fudbalsko umijeće odlučio je da dalje kali u Mačvi iz Šapca. Iskusnom oku Vujadina Boškova, ovakav talenat nije mogao da promakne. Savićeve dobre igre dovele su ga u Novi Sad te nezaboravne 1965. godine."
"Njegovi očaravajući driblinzi, besprijekorna dodavanja i golovi koji su izazivali strahopoštovanje i divljenje ostavili su navijače u nevjerici. Poslije osvojene titule sa svojom Vošom, stigao je do četvrtfinala Kupa šampiona, što je bio podvig kakav Vojvodina više nikada nije ponovila. Za osam godina, Savić je odigrao oko 400 utakmica što najbolje pokazuje njegovu posvećenost klubu kakav je Vojvodina. Dalji fudbalski put odveo ga je u njemački Manhajm, a aktivno igranje i profesionalnu karijeru završio je u Crvenki. Ljubav prema fudbalu se nije tu završila, jer je svoje iskustvo prenosio mladim igračima kao pedagog i vrhunski stručnjak. Bio je trener Slogi iz Temerina, Slaviji, Agrumu, Bečeju, Kabelu, Big Bulu, Cementu, Radničkom iz Šida, Tekstilcu iz Odžaka. Danas se opraštamo od legende, velikog stručnjaka i prije svega dobrog prijatelja, privilegovani što smo bili svjedoci ličnosti Vlade Savića i zahvaljujemo njegovoj porodici što je podarila takvu ličnost našem klubu", poručio je Petar Đurđev.