Upoznajte još bolje poznatog srpskog asa.
U intervjuu za sajt Fudbalskog saveza Srbije, krilni ofanzivac "orlova" i igrač Juventusa Filip Kostić govorio je o mnogim temama, počev od svojih sjećanja na posljednje učešće reprezentacije na Evropskom prvenstvu 2000. godine. Imao je samo osam godina, dovoljno da zapamti velike utakmice, sjajnog Savu Miloševića i brodolom "plavih" protiv Holandije.
"Sjećam se kroz maglu svake utakmice sa tog šampionata. Silazio sam kod dede koji je živio na prvom spratu jer je imao veći i bolji televizor od našeg. Bili smo dobri u grupnoj fazi i zahvaljujući golovima Save Miloševića izborili plasman u drugi krug. Na dan četvrtfinala, igrali smo cijeli dan fudbal u školskom dvorištu koje je bilo blizu moje zgrade i čekali sa nestrpljenjem duel sa Holandijom. U glavi su mi i dalje narandžasti dresovi i ona ‘narandžasta’ atmosfera na stadionu u Roterdamu. Nažalost, u glavi mi je i Patrik Klajvert za koga te večeri nismo imali rješenje".
Praktično četvrt vijeka kasnije, poslije decenija i decenija muke srpske reprezentacije, "orlove" od plasmana na prvenstvo Evrope dijeli samo bod, koji im je neophodan u nedjeljnom meču protiv "otpisane" Bugarske.
"Sada smo u sjajnoj poziciji, bod nam fali za plasman na Evropsko prvenstvo. Daleko od toga da je sve gotovo, Bugarska je dobra rerezentacija što je i dokazala u prvom susretu u Razgradu. Utakmici prilazimo maksimalno ozbiljno i ponašaćemo se kao da je pobjeda jedina opcija u borbi za jedno od prva dva mjesta u grupi. Samo na taj način možemo da nastavimo uspješan niz i da poslije dva Svjetska prvenstva i plasmana u A diviziju Lige nacija, odemo i na Evropsko prvenstvo. Bio bi to istorijski uspjeh za generaciju koja je svojim igrama i ponašanjem apsolutno zaslužila da bude dio najveće fudbalske smotre", kaže Kostić i dodaje da će prijateljski meč sa Belgijom (srijeda, 20.45) biti lijepa uvertira za duel sa Bugarskom.
"Belgijanci pripadaju kremu evropskog fudbala, imaju u svojim redovima mnogo igrača koji su nosioci igre u najjačim klubovima iz ‘Liga petice’. U svakom slučaju, odličan test za sve nas da vidimo gdje smo i šta smo u ovom trenutku. Trebaju nam minuti, to je prilika da dodatno uigramo sve linije tima, da korigujemo neke detalje koji su na prethodnim utakmicama bili problem i da spremni dočekamo meč godine protiv Bugarske. Svjesni smo šta taj plasman na Evropsko prvenstvo znači našem narodu, svjesni smo i šta znači za naše karijere i ne želimo ništa da prepustimo slučaju. Ne zanima nas rezultat meča u Podgorici, razmišljamo isključivo o dobroj igri i pobjedi protiv Bugarske."
Kostića raduje i to što će meč protiv Bugara biti igran na stadionu Dubočice u Leskovcu. Odrasle publike neće biti zbog kazne UEFA, ali će tribine biti ispunjene djecom.
"Mnogo se radujem novom susretu sa mališanima. Iskreno, bio sam prijatno iznenađen posjetom na prethodnim utakmcama kada smo bili u sličnoj situaciji. Zahvaljujući fenomenalnoj podršci najmlađih ljubitelja fudbala, uspjeli smo da slomimo otpor Litvanaca na startu kvalifikacija. Sa druge strane, žao mi je što i stariji navijači neće biti na tribinama stadiona u Leskovcu. Nikako da naučimo lekciju, imamo jednu reprezentaciju koja je svetinja i moramo da vodimo računa o tome kako se ponašamo kada dođemo na utakmicu. Očekujem lijepu atmosferu protiv Bugarske i na nama je da se toj djeci odužimo pobjedom i plasmanom na Evropsko prvenstvo", kaže fudbaler Juventusa koji za nacionalni tim igra od 2015. godine - zajedno sa Dušanom Tadićem.
"Šalio sam se sa Dućom poslije utakmice oko nekog lošeg pasa u drugom poluvremenu. Možda ste u pravu da nas je razmazio svojim milimetarski preciznim dodavanjima i da sada očekujemo da svaka njegova lopta ima oči. Dan prije meča sa Crnom Gorom, ostali smo duže na treningu, ja sam mu centrirao, a on je glavom dao dva-tri gola. Na utakmici je bio u još boljoj situaciji, ali nije zatresao mrežu. Naravno, iskupio se kasnije onim sjajnim golom i udario pečat našoj velikoj pobjedi. Duća je u svakom smislu riječi vođa ove generacije, pravi lider i primjer svima u ekipi kako jedan kapiten treba da se ponaša u svlačionici i na terenu."
Davno je bio jun 2015. godine kada je Filip Kostić debitovao za A reprezentaciju Srbije. Sada se polako bliži brojci koja će mu obezbijediti portret na ‘Zidu rekordera’ u hodniku ispred svlačionica u Staroj Pazovi. Do sada je odigrao 58 mečeva za nacionalni tim.
"Bilo je mnogo utakmica u ovih osam godina koje su mi drage, ali je ta prva u Sent Peltenu protiv Azerbejdžana svakako nešto posebno. Pobijedili smo 4:1, počeo sam od prvog minuta i ispunio svoje dječačke snove. Velika je stvar biti dio nacionalnog tima i braniti boje svoje zemlje na velikim turnirima. Volim da igram za Srbiju, prija mi svako okupljanje sa ovim divnom momcima u Staroj Pazovi. O brojkama ne vodim toliko računa, nadam se da ću još dugo trajati i da ću biti u prilici da doprinesem novim podvizima reprezentacije."
Zanimljivo je to da su na spisku gradova domaćina Evropskog prvenstva Hamburg, Štutgart i Frankfurt, tri grada u kojima je igrao za tamošnje timove.
"Veže me mnogo lijepih uspomena za sva tri grada u Nkemačkoj u kojima sam živio i igrao fudbal. Mnogo me raduje podatak da su sva tri u grupi domaćina Evropskog prvenstva. Srbija kao fudbalska nacija ne smije da izostaje sa završnih turnira. Imamo i timski i individualni kvalitet i jednostavno moramo da budemo dio svakog velikog takmičenja. Hajde najprije da sačekamo utakmicu sa Bugarskom, za sve drugo ima vremena. Ako se plasiramo, stojim na usluzi ljudima iz Saveza oko organizacije boravka u Njemačkoj. Valjda sam za tih osam godina stekao neke kontakte, ako ništa drugo snalazim se dobro sa njemačkim jezikom", šali se Kostić i odgovara na pitanje šta mu u Italiji više nedostaje, kafa sa Kevinom Trapom ili basket sa Jovićem i Rebićem:
"Iskreno, u početku mi je nedostajalo i jedno i drugo. Bilo mi je teško da se naviknem na novi jezik, novu kulturu, drugačiji stil fudbala. Srećom, imao sam Vlahovića pored sebe i bilo mi je mnogo lakše da uhvatim ritam. Jako mi je važno kada imam svog čovjeka sa kojim mogu da sjednem i da popijem kafu. Lijepo mi je bilo i u Njemačkoj, zbog Kevina sam i zavolio espreso i kapućino. Kupili smo aparat za kafu i koristili ga u klubu zajedno sa Jovićem i Gaćinovićem. Kevin je jednom priliko izjavio da sam se preporodio od kako koristim njegov espreso i mogu da kažem da nije bio daleko od istine. Družili smo se i bilo nam je mnogo lijepo. Život ide dalje, u fudbalu se sve nekako dešava brzo, karijere nam traju kratko i moramo da koristimo svaku priliku za napredovanje i nova dokazivanja."
Kao čovjek kome su kafa i moda dva važna detalja u životu, nije mogao da odabere bolju sredinu za novo dokazivanje.
"Pogodio sam u centar, nema greške (smijeh). Torino je predivan grad sa mnogo lijepih restorana i kafića. Imamo par omiljenih mjesta gdje volimo da sjednemo i da se opustimo uz dobru kafu. Ima i butika, ali kada mi vrijeme dozvoli, skoknem do Milana, grada mode i tamo obnovim svoju garderobu. Doduše, Juventus ima fenomenalnu sportsku opremu, prijatno se osjećam i kada nisam u civilnom odijelu. Imam sreću da igram u jednom od najvećih klubova u Evropi i to me čini srećnim i privilegovanim."
Italijani ga zovu "giocatore vecchio stampa" - fudbaler starog kova koji ne voli tetovaže i društvene mreže.
"Istina je, po prirodi sam takav. Mnogima je čudno što nemam nijednu tetovažu, ali me one nikada nisu zanimale. Zadovoljan sam svojim izgledom i ono što mi je pri srcu čuvam isključivo za sebe. Duci i ja smo isti po tom pitanju, ni on nema nijednu tetovažu. Daleko od toga da imam nešto protiv igrača koji se tetoviraju. Taman posla. Možda i ja jednog dana poželim da nešto slično uradim, ali sada ne osjećam potrebu, ok mi je ovako. Društvene mreže takođe slabo koristim, čuvam svoj privatni život daleko od očiju javnosti. Imam više vremena da se posvetim sebi i svojoj porodici, duže spavam, kvalitetnije se hranim i bolje treniram. Zašto bih bilo šta mijenjao?"
Ove sezone Kostić igra odlično za Juventus, namješta golove saigračima Bremeru, Ruganiju, Miretiju, Miliku, a "Stara dama" stoji visoko na tabeli, samo dva boda ima manje od lidera Intera i niže pobjede.
"Trudim se da korigujem stvari koje nisu bile dobre i da napredujem iz utakmice u utakmicu, iz treninga u trening. Adaptirao sam se na italijansku ligu i na sistem trenera Alegrija. Moram da priznam da mi prija njegova filozofija fudbala, usavršio sam svoju igru u defanzivi i napravio iskorak u karijeri. Iskreno, zaslužio sam sve ovo što mi se dešava u posljednje vrijeme. Imamo najčvršću odbranu u ligi, povezali smo šest utakmica bez primljenog gola, Kaljari nam je zatresao mrežu, ali nijednog trenutka nije ugrozio našu pobjedu. Spremni i puni optimizma očekujemo Derbi Italije protiv Intera", misli Filip i o onome šta ga čeka 26. novembra.
Imali su Torinezi protiv Kaljarija i specijalnog gosta na stadionu - Novaka Đokovića.
"Oduševio sam se kada sam vidio Novaka Đokovića u VIP loži. Riječ je o velikom šampionu, pravom ambasadoru Srbije u svijetu, verovatno najboljem sportisti svih vremena u našoj zemlji. Ja sam mu se i lično zahvalio poslije utakmice što je došao da nas bodri. Sišao je do svlačionice, pozdravio se sa svima. Pored Ducija i mene, mnogo igrača Juventusa poštuje njegov lik i djelo, navija za njega na velikim turnirima. Golman Perin, Bremer, trener Alegri… Svi su ga pozdravili i poželjeli još mnogo pobjeda u nastavku karijere", kaže momak koji poštuje korijene i ne zaboravlja odakle je krenuo u veliki svijet:
"Kragujevac je grad u kome sam odrastao, Radnički klub u kome sam naučio prve fudalske lekcije. Tamo su mi porodica, prijatelji, drugari… Da nije bilo Radničkog, ne bih bio ovdje gdje jesam. Pratim rezultate, imali su težak raspored na početku prvenstva, sada sve polako dolazi na svoje mjesto. Fali im podrška, volio bih da vidim više ljudi na tribinama Čika Dače, sport je najbolji način da se djeca odvoje od ulice i usmjere na pravi put. Naravno, pratim i ostale bivše klubove. I dalje sam u kontaktu sa čovjekom koji mi je u Groningenu mnogo pomogao na početku kada ni engleski nisam govorio kako treba. Riječ je o Simi Milovcu iz Novog Sada, dugujem mu veliku zahvalnost. Oni su sada u teškoj situaciji, ispali su u drugu ligu, ali se iz vratio sportski direktor koji je bio tamo kada smo Duća i ja boravili u Holandiji. To je pravi potez i vjerujem da sa njegovim povratkom dolaze i bolji dani za Groningen."
Pratite sve sportske vijesti na jednom mjestu, budite dio Mondo sportske zajednice na Viberu!