Trijumfom nad prvakom Albanije Egnatijom Borčevi fudbaleri prekinuli su neslavnu tradiciju u evropskim kupovima.
Kada je mađarski trener na klupi Benfike Bela Gutman početkom šezdesetih godina prošlog vijeka spojio dvije evropske titule, pokucao je na vrata klupskog rukovodstva tražeći eventualnu povišicu.
Tadašnji vrh slavnog portugalskog kluba ga je kategorično odbio, potom mu se i zahvalio na dotadašnjoj saradnji, poslije čega je već tad priznati i dokazani trener izrekao jednu rečenicu od koje se svima onima kojima se Benfika uvukla pod kožu diže kosa na glavi.
"Nakon ovoga Benfika neće osvojiti evropsku titulu 100 godina", izustio je tada Mađar, ne sluteći da je u tim trenucima "bacio kletvu" koja će obilježiti istoriju evropskog fudbala.
Od tada, pa sve do danas, Benfika je igrala čak devet internacionalnih finala, od čega pet u nekadašnjem Kupu evropskih šampiona – i svaki put je izgubila!
Čak ni pred smrt, 1981. godine, Gutman nije htio da povuče izrečeno, a pred peto finale KEŠ za Benfiku nakon njegove kultne rečenice, 1990. godine protiv Milana, čak je i Euzebio, jedan od najvećih asova portugalskog fudbala ikad, pohodio Gutmanov grob u Beču i pomolio se da "kletva" postane stvar prošlosti...
Trinaest godina nakon Gutmanovog odlaska sa klupe slavnog portugalskog kluba, Fudbalski klub Borac je našao svoje mjesto pod suncem kad je riječ o ino-sceni. Prije 49 godina, crveno-plavi su u prvom kolu nekadašnjeg Kupa pobjednika kupova ukrstiti koplja sa slabašnim Rimelanžom iz Luksemburga, kojeg su u dvomeču "počastili" sa 14 golova (9:0, 1:5).
Na klupi Borca tada je kao trener sjedio Boris Marović, koji je, iznenađujuće, poslije povratka sa dalekog puta odlučio da podnese ostavku!
Uprava Borca tada se oglasila kratkim saopštenjem, istakavši da su razlozi za takav čin porodične prirode, međutim dugo se spekulisalo o navodnom Marovićevom sukobu sa prvotimcem Vladimirom Ćulafićem po pitanju njegovog statusa u ekipi i minutaže u revanš duelu u Luksemburgu.
Tako je pred dvomeč sa belgijskim Anderlehtom Marović odlučio da digne sidro, a na kormilo Borca stigao je Miljenko Mihić, koji je godinu dana ranije kao trener Crvene zvezde mogao da se uvjeri u sav kvalitet tadašnje Borčeve generacije.
Nije Marović, kao Gutman 1962. godine, kleo i kudio kad je pakovao kofere za odlazak iz Banjaluke, ali se, eto, poklopilo da je nakon njegovog odstupanja sa funkcije moralo da prođe skoro pola vijeka da Borac eliminiše neki evropski klub u dvomeču!
Sve do sinoć!
Te 1975. godine Anderleht je bio nepremostiva prepreka (poraz 3:0, pobjeda 1:0), baš kao i Metalist 1988. godine, Lozana 2010, Makabi Haifa 2011, Čelik Nikšić 2012, Kluž i Linfild 2021, B36 Toršavn 2022. i Austrija 2023. godine.
Poslije Borisa Marovića, čak sedam trenera "Velikana iz Platonove" nije našlo put do uspjeha u evropskom dvomeču.
Pokušavali su Josip Kuže, Zoran Marić, Zvezdan Cvetković, Slaviša Božičić, Marko Maksimović, Nenad Lalatović i Vinko Marinović, ali nijedan od njih nije uspio sa svojim izabranicima da ispiše jednu novu, blistavu stranicu u klupskoj istoriji.
Zato, međutim, jeste Mladen Žižović, koji će, istina, zbog svoje nepromišljenosti i crvenog kartona u Elbasanu propustiti možda i najveći evropski meč crveno-plavih ikada, odnosno gostovanje na solunskoj "Tumbi".
Vratiće se na klupu u revanšu protiv grčkog kluba, koji će biti igran 30. ili 31. jula, a već sad je jasno da će Žižović, ako ne bude "tektonskih poremećaja" svojstvenih Borcu kroz istoriju, biti ubjedljivo prvi kad je riječ o mečevima sa crveno-plavima na evropskoj sceni.
Imaće ih sedam do kraja avgusta, a zajedno sa svojim timom pokušaće da iskoristi, odbojkaškim ili teniskim rječnikom rečeno, tri meč-lopte za grupnu fazu bar Konferencijske lige.
Atletičari bi, ipak, sa druge strane rekli da ima tri prilike da preskoči letvicu. Za nadati se da ovog ljeta, na ovom zaletištu, letvica nije postavljena previsoko...
Pratite sve sportske vijesti na jednom mjestu, budite dio Mondo sportske zajednice na Viberu!
(mondo.ba)