Interesantna analiza fudbalske reprezentacije Jugoslavije koja već 1994. godine nije postojala u obliku "bivše države" zbog rata. Stranci smatraju da se država nije raspala, da je kvalitet bio takav da bi sigurno bili prvaci svijeta u SAD.
Često se za Balkan kaže da je mjesto na kome rastu fantastični fudbaleri, ali da uvijek "nešto fali" da bi reprezentacije sa ovog područja dominirale svjetskim fudbalom. Vidjeli smo doduše da je Hrvatska uspijevala da dođe do finala Svjetskog prvenstva 2018, potom i do polufinala 2022, ali nije bila "zrela" za titulu prvaka svijeta. I pitanje je da li će ikada i biti...
Međutim, da nije bilo raspada "stare države", da li bi fudbalska reprezentacija Jugoslavije nešto mogla da uradi? U anketi koju je poznati portal "Gol" sproveo 2010. godine - ocijenjeno je da bi. Preciznije, prema njihovom mišljenju, fudbalska reprezentacija Jugoslavije iz 1994. godine bila bi prvak svijeta u Sjedinjenim Američkim Državama, kada je pehar podigao Brazil. Ali, da li bi se to desilo, nikada nećemo saznati.
Niko ipak ne brani da se pusti mašta na volju, tako da je na spisku deset najboljih nacionalnih selekcija koje nisu osvojile Svjetsko prvenstvo, moguća reprezentacija Jugoslavije iz 1994. na šestom mjestu. Evo i kako su pisali o njoj...
"Zbog rata koji je doveo do raspada države, Jugoslavija nije ni učestvovala u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo. U to vrijeme selekcija Jugoslavije bila bi najjača na svijetu, jer bi se u njoj našli Dragan Stojković, Zvonimir Boban, Dejan Savićević, Davor Šuker, Darko Pančev, Siniša Mihajlović, Vladimir Jugović i Robert Prosinečki...", navodi se u više nego interesantnom tekstu "Gola" i potom zaključuje sljedeće: "U finalu su se sastale se prilično prosječne reprezentacije Brazila i Italije. Jugoslavija bi pobijedila obje reprezentacije".
U jednom blogu koji se bavio ovom temom stavljena su tri golmana - Dražena Ladića (Dinamo Zagreb), Tomislava Ivkovića (Viktorija Setubal) i Fahrudina Omerovića (Kočaelispor), a pretpostavka je da bi prvopomenuti bio starter. Imao je inače dva nastupa za Jugoslaviju i poslije nezavisnosti Hrvatske još 58 za "vatrene" sa kojima je osvojio bronzu 1998. godine u Francuskoj.
Što se tiče odbrane, tu su Zoran Mirković (Partizan), Branko Brnović (Espanjol), Miroslav Đukić (Deportivo), Slaven Bilić (Karlsrue), Igor Štimac (Kadiz), Nikola Jerkan (Ovijedo), Siniša Mihajlović (Roma) i Robert Jarni (Torino).
Što se tiče veznog reda, tu su fantastična imena počevši od Slaviše Jokanovića, tadašnjeg igrača Ovijeda, preko Aljoše Asanovića (Monpelje), Vladimira Jugovića (Sampdorija), Zvonimira Bobana (Milan), Roberta Prosinečkog (Real Madrid), Dragana Stojkovića (Marsej) i Dejana Savićevića (Milan). Najveći problem koji bi selektor "te Jugoslavije" imao je kako uklopiti sve u isti tim, bio bi stvarno na slatkim mukama...
Što se tiče napada, izdvojili su Mehu Kodru (Real Sosijedad), Davora Šukera (Sevilja), Alena Bokšića (Lacio) i Predraga Mijatovića (Valensija), što takođe izaziva strahopoštovanje.
Sve bi na kraju postavili u formaciju 4-2-3-1, gdje bi Ladić bio na golu, Brnović, Bilić, Đukić i Jarni u odbrani (dakle bez Siniše Mihajlovića), na mjestu "osmica" bi bili Boban i Jugović, ispred njih Prosinečki, Stojković i Savićević, a u napadu sam Davor Šuker.
Šta vi mislite, da li bi to bilo dovoljno da Jugoslavija postane prvak svijeta?
Pišite nam u komentarima.
(MONDO, Milutin Vujičić)