Dragan Teodorović Zeko četiri decenije svojim objektivom svjedoči o energiji, emociji i ljubavi na rok koncertima. Izložbu njegovih fotografija posjetioci mogu da pogledaju u Kući Milanovića u Banjaluci.
U Kući Milanovića u Banjaluci u petak je otvorena izložba fotografija Dragana Teodorovića Zeke pod nazivom "To je bilo neko lepše i srećnije vreme".
Pune četiri decenije ovaj rođeni Mostarac radeći kao tehničar, a onda i fotograf, na koncertima praktično svih najvećih muzičara i grupa u bivšoj Jugoslaviji hvatao je svojim objektivom energiju, emociju i ljubav.
Publika u Banjaluci može da vidi izbor od 24 fotografije predstavljene na izložbi "To je bilo neko lepše i srećnije vreme", otvorene na rođendan Bore Đorđevića i koja je posvećena, kako je istakao autor, svim onim muzičarima i ljudima iz muzičkog svijeta sa kojima je sarađivao, a koji više nisu sa nama.
Recenziju za fotomonografiju koja takođe nazvana njegovim stihom, napisao je upravo Bora Đorđević, a u njoj navodi svi ti bendovi,svirači, autori, nisu glavna tema Zekinih briljantnih fotografija.
"Glavni junaci su oni koji tim ljudima na sceni daju svoju dušu, ljubav, snagu, suze… publika (ne volim taj izraz, zvuči potcenjivački). Bolje rečeno, Zeko slika ljude koji su važniji od samih izvođača, koji nesebično daju sebe bez rezerve, koji povratnom spregom prave koncert veličanstvenim događajem, dvočasovnom bajkom u kojoj se privremeno zaboravlja surova stvarnost koja nas okružuje. Slikajući okupljene, Zeko na najbolji način čini da se to neponovljivo lepše i srećnije vreme ne zaboravi", napisao je nedavno preminuli frontmen grupe Riblja čorba, koji je prije smrti i sam otvorio ovu izložbu u Ljubljani.
Već na prvi pogled na fotografije vidi se da su ti koncerti bili potpuno drugačiji od današnjih. Dok gledate u visoko podignute ruke publike na Zekinim fotografijama osjetite koliko su posjetioci ranije više uživali na koncertima, dok ćete danas na koncertu ili na fotografijama sa tih događaja vidjeti gomilu upaljenih mobilnih telefona kojima publika pravi bezbrojne snimke koje uglavnnom nikada neće ni pogledati.
"To je bilo neko lepše i srećnije vreme" - Emocija koje više nema i stvarni junaci koncerata u Zekinom objektivu!
Upravo je pojava mobilnih telefona itekako uticala na samo koncertnu fotografiju.
"Mobilni telefoni su skroz ubili koncertnu fotografiju i sada nema razlike između profesionalnog foografa i amatera jer sada i klinac koji nema pojma može da napravi dobru fotografiju. Uništeno je ono zrno koje je davalo ljepotu, a ovi mobilni telefoni su previše vještački da bi dali sliku onakvu kakvu je ja zamišljam kao fotograf“, kaže Zeko u razgovoru za MONDO i objašnjava zašto sada nema više onih iskrenih osmijeha i emocija kakvi krase njegove fotografije.
"Sada se ljudi namještaju da se slikaju., Žene, pa i muškarci naravno, oni samo služe svrsi da uslikaju sebe jer misle da su oni lijepi. Ubilo je pozu, ubilo je taj osmijeh široku, tu ljepotu, sve to je telefon ubio".
Otvarajući izložbu u Banjaluci, u kojoj je prvi put bio 1984. radeći na događaju „Modno-muzička pista“, a potom već sljedeće godine sa Zabranjenim pušenjem, rekao je da se kada god je dolazio sa benvodima u grad na Vrbasu govorilo "Idemo kod Majde" i da su ljudi poput čuvene Banjalučanke Majde Arnautović davali izuzetnu energiju muzičarima na vrlo napornim turnejama.
Neki od tih heroja ovekovječeni su i na Zekinim fotografijama sa ove izložbe.
"Ono je prava 'lutka sa naslovne strane', ona se zove Meri Cakić, ona je odavno junak i ona je ovakva u prirodi. Kao što sam pomenuo pokojnu Majdu. Ona je bila posebna. U Banjaluci si imao Majdu, tamo si imao Meri Cakić, u Travniku si imao jednu Ajšu... izdvajali su se iz publike".
Tokom protekle četiri decenije uhvatio je posebne trenutke kako muzičara na sceni i pored nje, tako i običnih ljudi iz mase. Hvatajući te posebne trenutke i emociju činio je od njih junake, a od nastanka izložbe do danas bilo je nekoliko slučajeva da se sretao sa onima koji su sebe prepoznali na fotografijama.
"Sin od Đorđa Marjanovića je došao da me pozdravi, čuo je da je otac na ovoj fotografiji i došao da mi kaže da je priikom tog dolaska Kemala Montena u Boegrad prvi put Đorđe Marjanović ustao sam iz stolice, to pokazuje koliko ta muzika tjera na osmijeh, na zdravlje, raspoloženje... Isto tako ova djevojka iz Zagreba došla je na koncert Riblje čorbe u Beograd nakon što je sebe prepoznala na jednoj fotografiji", rekao je Zeko.
Danas je, kako ističe sve drugačije i kada je sama muzika u pitanju.
"Nema više dobrog autora, možda ima, ali ga je ne vidim. Prije je svaka grupa imala svog autora, imalo je to ljepotu, emociju. Brojni su primjeri, Bora Čorba, Bajaga, oni su zaljubljeni bili u žene i pisali su im pjesme. To se osjeti na koncertu i kod Bajage i kod Čorbe, Crvene jabuke... kod tih starih bendova. Danas naprave pjesmu samo da bi ju izdali, da bi napravili neki 'hit'", ističe Zeko.
Njegov cilj nije da pesimistično ukazuje na ono pto dolazi, već da svjedoči o onom lijepom što smo preživjeli.
"Treba slaviti ono vrijeme, ono ljepše i srećnije vrijeme, uprkos svemu moramo da slavimo to vrijeme koje je prošlo, jer nažalost unakon svega što nam se dešava vidimo da je onaj dan juče bio ljepši. Treba slaviti ono ljepše i srećnije vrijeme", istakao je Dragan Teodorović Zeko na kraju razgovora za MONDO.
Izložbu "To je bilo neko lepše i srećnije vreme" možete pogledati u Kući Milanovića u Banjaluci u narednih dvadesetak dana.