Uroš Matić u intervju za MONDO govorio o igranju u Austriji, "orlovima" i starijem bratu Nemanji, zašto navijači banjalučkog Borca pamte njegovog oca, Mijatovoj prečki, te najavio spektakl u rodnom selu...
Oko 200 kilometara dijeli Grac i Beč, austrijske gradove u kojima se u dva navrata skrasio Uroš Matić, mlađi brat srpskog reprezentativca i fudbalera Mančester junajteda, Nemanje Matića.
Uroš je poslije igranja za Šturm iz Graca sa uspjehom nosio dres Kopenhagena, da bi ovog ljeta odlučio da se iz Danske ponovo zaputi u Austriju i obuče dres istoimenog kluba iz Beča.
"U Kopenhagenu sam osvojio duplu krunu, ali iskreno, posljednjih šest mjeseci nisam imao minutažu koliko sam želio, imao sam 27 godina i tražio sam neku drugu opciju. Svidjela mi se Austrija Beč i njihov projekat za budućnost, sada sam tu, znam i od ranije dok sam bio u Šturmu kakav je to klub. Ima veliku tradiciju, osnovan prije više od 100 godina, osvojili su mnogo titula, znam gdje sam došao i nisam se pokajao“, kaže Uroš Matić na početku razgovora za MONDO.
Klubu, koji je 24 puta osvajaju šampionsku titulu, doduše posljednju prije pet godina, trenutno ne cvjetaju ruže u austrijskom prvenstvu. Zaredao je pet utakmica bez pobjede, pa se "ljubičasti" nalaze na šestom mjestu sa 18 bodova, čak 20 manje od Salcburga.
Upravo Salcburg ih je savladao 2:0 u prošlom kolu, međutim, Matić je uvjeren da Austrija Beč može do kraja sezone da popravi utisak i ostvari mnogo bolji rezultat.
"Austrija je kao Zvezda i Partizan u Srbiji, uvijek se ide na pobjedu. Malo je gorak ukus kada se pogleda tabela, ali takva je liga. Nama ide na ruku što i sve ostale ekipe gube i pobjeđuju, osim RB Salcburga nema ekipe da je konstantna. Slijedi vrlo bitan period za nas. Imamo četiri utakmice do kraja, želimo da zaredamo sa pobjedama i da se podignemo na tabeli, a ambicije su sigurno da budemo u Top 3".
Utjeha za navijače Austrije je da je najveći rival Rapid ispod njih, na još lošijoj, osmoj poziciji. Rivalitet bečkih velikana, Austrije i Rapida, je ogroman i to je drugi najstariji derbi u Evropi, poslije čuvenog "Old Firma" između Glazgov Rendžersa i Seltika.
"Igrao sam samo jedan derbi, igrao se na njihovom stadionu i pobijedili smo. Sjajan je osjećaj, vidi se da ljudi žive za taj dan, kao kod nas dole. Pola ljudi ovdje navija za Austriju, pola za Rapid. Atmosfera je prava fudbalska. Igrači su specijalno motivisani, kada smo mi dobili tu uakmicu drugačije je odmah atmosfera i u klubu i u gradu. Svuda je pisalo da je Beč 'ljubičast', a ne više'zelen'. Očekujemo da osvojimo što više bodova, a onda u nastavku da završimo sezonu na pravi način“.
Primat u Austriji bečkim klubovima je preuzeo petostruki uzastopni šampion, RB Salcburg, koji je u posljednjoj deceniji čak osam puta osvajao titulu. Mogu li klubovi iz Beča da se nose sa Salcburgom?
"Finansije puno utiču na to kako trenutno izgleda tabela, ali iskreno, protiv Salcburga mislim da lično imam neriješen ishod. Mislim da ljudi treba više da vjeruju u sebe, a ne da se odmah povuku čim se oni pojave. Ranije je bilo drugačije, više su i plaćali igrače, sada je to više ime. Kao npr. Zvezda kad se pojavi u nekom gradu, odmah trećina protivnika razmišlja 'Oh Zvezda je stigla u naš grad'. Salcburg nije nepobjediv, polako Austrija i Rapid svojim projektima, koliko vidim, teže ka tome da dostignu taj nivo na kojem je Salcburg“, rekao je Matić i tako se sam prebacio na novu temu - ljetošnji duel Salcburga sa srpskim šampionom u plej-ofu lige šampiona.
"Igrali smo prije Zvezde protiv njih, pričao sam tada sa Stankovićem (Cicanom, golmanom Salcburga, op.a.). Ostala je još jedna utakmica da Zvezda odigra prije Salcburga, ali rekao sam tada Stankoviću 'Vi udarate na Zvezdu, ispašćete sto posto'. On je rekao da nema šanse jer će Marakana biti prazna, ali odgovorio sam nema veze jer će u Salcburgu biti više naših navijača nego njihovih. On se nasmijao jer je znao da je to istina. Kada dovoljno vjeruješ, a Zvezda je vjerovala i u dva minuta preokrenula rezultat, džaba i to što je Salcburg igrao bolje, imao više šansi u obje utakmice. Momci su dali svoj maksimum i Bog ih je nagradio da igraju Ligu šampiona, a i tamo imaju uspjeha. Mislim da je na Zvezda na dobrom putu da se vrati i bude u rangu, bar na kojem je Olimpijakos“, rekao je Matić.
PALAČINKA SE OKRENE - SADA SVI TRČE U ZVEZDU!
U Beču se osjeća kao kod kuće zahvaljujući svojoj porodici, kumovima i velikom broju prijatelja u Beču. Jedan od njih je i Andrija Pavlović, njegov saigrač iz Kopenhagena koji je takođe stigao u Beč na pozajmicu, ali u rivalski Rapid.
"Andrija je moj prijatelj za cijeli život. Sada je moj rival, ali van terena smo drugari, isto bi bilo kada bih igrao protiv rođenog brata, van terena bi mu dao krv, a na terenu sasvim normalno igramo".
Pavlović se prije dolaska u Rapid dovodio u vezu sa "vječitim rivalima" Crvenom zvezdom i Partizanom, ali se odlučio za Rapid. Na pitanje šta bi on uradio da je bio u sličnoj situaciji Uroš je dao zanimljiv odgovor.
"Nisam bio u njegovoj koži, nikada nisam imao ni dodir sa srpskim klubovima. Nisam bio u sličnoj situaciji da kažem šta bih birao. Prije četiri godine, niko od igrača koji npr. igraju u francuskoj ligi nije razmišljao da se vrati u Zvezdu, a sada trče da igraju u organizovanom klubu, da igraju Ligu šampiona i prave rezultate. Uvijek se okrene 'palačinka'“, istakao je Uroš Matić.
Njegov stariji brat, Nemanja, nedavno se našao u centru pažnje u Engleskoj zbog odluke da ne nosi na dres cvijet maka, čuveni "popi". Uroš podržava odluku svog brata, iako sa njim nije o tome pričao.
"Nemanja je sve objasnio na Instagramu. Ranije je nosio taj cvijet, kasnije je dobro razmislio, a ove godine su uključili da je to i za NATO vojnike. Po meni nije normalno da proslavljaš nekog ko te bombardovao dok si bio dijete. Nemanja ima svoje razloge i mišljenje, ja imam svoje. Ne treba miješati politiku. On je tamo otišao da igra fudbal i brani boje Mančester junajteda i mislim da to radi na visokom nivou i sa ljudske i sa fudbalske strane“.
Upravo zbog toga Nemanja Matić uživa apsolutno povjerenje trenera "đavola" Žozea Murinja, koga Uroš izuzetno cijeni.
"Murinja sam imao priliku da upoznam i sretnem, on je fantastičan. Taj način na koji on prihvata pritisak od medija i navijača, a ko ga poznaje bolje zna i o kakvom se čovjeku radi. Murinjo voli ratnike, voli ljude, ne voli 'djecu', tako se i postavlja prema igračima. Trenutno kakva je situacija zadnjih par godina mislim da sve više 'djece' ima u fudbalu. Ali dobro fudbal se mijenja napreduje. Sve manje ima Roberta Prosinečkih i ostalih, a više radilica i gladijatora, što Murinjo voli“.
TATA MATIĆ ZABIO GOL ZA BANJALUČKI BORAC
Iako rođen 1990. godine ističe da cijeni jugoslovenski fudbal sa kraja 80-ih i početka 90-ih godina prošlog vijeka.
"Ja volim da pogledam neke stare utakmice, ali takav fudbal nije moguć danas. Igra se brže, više se griješi jer se brže igra, ali se gubi taj neki 'šmek' u fudbalu. Situacija 'jedan na jedan' je sve manje, oni najbolji igrači se dupliraju tako da je teško vidjeti neki dobar potez, što malo nedostaje našem fudbalu i navijačima. Odrastao sam na očevim kasetama, gledam te utakmice sa kraja osamdesetih i početka devedesetih“.
Potom je i otkrio jedan zanimljiv detalj po kojem pamti Borac iz Banjaluke.
"Stari se stalno hvalio kako je dobar igrač bio, rekoh ajde da vidim i na kraju ja pogledam utakmicu Borac Banjaluka – Mačva Šabac iz 1989., a on na toj utakmici sam sebi dao gol. Kaže to mu je najljepši gol u karijeri. Šalu na stranu, na njega smo povukli talenat, izveo nas je na pravi put“.
Taj fudbalski put Nemanje i Uroša Matića umnogome se razlikuje od onog kojim danas idu mladi igrači iz Srbije. Prije najjačih liga Evrope, Matići su se obreli u slovačkim Košicama, a tek kasnije na red su došli Benfika, Čelsi...
"Otac nas uvijek savjetuje da bolje postepeno da se penjemo nego da se brzo popnemo pa brzo padnemo. Kroz svoju karijeru sam vidio da je bio u pravu. Mislim da trebaš da sazriš za neki drugi nivo, a ne da srljaš i da se ne snađeš, onda mladi igrači padnu psihički i propadnu. Ako neko ima kvalitet, on će ga pokazati kad-tad. Ne možeš da varaš fudbal cijeli život. Ako daješ 300 posto i pošten si Bog će te nagraditi kad-tad, da li sa 20, ili sa 25 ali doći će sve na svoje“, istakao je Uroš.
Prije Košica i jedan i drugi bili su članovi Jedinstva iz Uba, mjesta koje zajedno sa rodnim Vrelom nose u srcu i kojima se uvijek rado vraćaju.
Simpatičan detalj primijetili smo i tokom našeg susreta - na Uroševom automobilu stoji registarska oznaka "UB". Iako je stotinama kilometara daleko od rodnog kraja na neki način on je s njim, gdje god da ide.
"Svaki slobodan trenutak koristim da idemo u naše selo. Baš sam prije desetak dana pričao sa Nemanjom i rekao mi je da jedva čeka da završimo karijere da odemo u selo, pravimo roštilj, uživamo, pričamo o prošlosti. Nedostaje nam malo sve to. Mislim da dostojno pronosimo ime našeg sela Vrela i Uba kroz Evropu i svijet. Uvijek se rado vraćamo tamo odakle smo potekli i vidim sebe tamo poslije završetka karijere“, istakao je Uroš Matić.
BRAĆA MATIĆ PROTIV BRAĆE AZAR
Kada su braća Matić u rodnom Vrelu obavezni dio druženja je i fudbal sa prijateljima, a tada po pravilu igraju jedan protiv drugog.
"Volimo da igramo sa drugarima. Uglavnom se podijele ostali, a onda nas stave u različite ekipe, jer kao mnogo smo jaki. I bude tu nagrada za treće poluvrijeme ide se na večeru. Uvijek je dobra atmosfera.Ali u posljednje vrijeme više igramo basket nego fudbal. Nemanja je malo viši, a ne voli da gubi, par puta u zadnje vrijeme je izgubio pa se prebacio na basket. Ali i tu je frka. Ne voli da izgubi i čim je frka odmah 'krade', odjednom se ne zna rezultat... (smijeh) Nemanja ne voli da gubi, rođeni je pobjednik“, priča Uroš.
Znaju braća Matić da se nađu i u istoj ekipi, ali kada je na drugoj strani Branislav Ivanović. A u dogledno vrijeme u Vrelu malom selu od svega 1500 stanovnika bismo mogli gledati pravi fudbalski spektakl.
"Bane isto ima svoju ekipu, igrali smo sedam na sedam u Sremskoj Mitrovici. A Azar je obećao da će da dođe sa braćom i prijateljima, da igramo familija protiv familije. Jaki su, jedan brat, Torgen igra u Bundesligi, a drugi u Ujpeštu. Super su momci, kao da su kod nas odrasli“, otkrio je Uroš i uz osmijeh prihvatio naš prijedlog da uključe i Pola Pogbu i njegovu braću i naprave svojevrsan turnir.
Prije braće Matić mali Ub je proslavio Dragan Džajić, zbog kojeg je ovo mjesto zavoljelo Crvenu zvezdu.
"Sigurno je Džajić imao velikog uticaja, cijeli Ub navija za Crvenu zvezdu, kasnije je malo Raća Petrović poremetio redove, ubacio je malo crno-bijele bojke među klince. Ali mislim da je najbitnije da djeca vole sport, da bježe sa ulice na teren, a navijanje za Zvezdu ili Partizan je njihov izbor".
A Uroš i Nemanja oduvijek su živjeli za fudbal, obožavali "bubamaru", imali svoje idole...
Kao i svi klinci pamtili su velike utakmice reprezentacije, a jedna od njih je i ona između Jugoslavije i Holandije u osmini finala Svjetskog prvenstva 1998, na kojoj je Predrag Mijatović pogodio prečku sa penala.
Za mnoge današnje ljubitelje fudbala ta Mijatova prečka ostala je "trauma iz djetinjstva", međutim, tada osmogodišnji Uroš vidio je to na potpuno drugačiji način.
"Meni je Mijatović bio idol. Kad je on pogodio prečku protiv Holandije ja sam mislio da to tako treba i onda sam ja na treningu pokušavao iz penala da pogodim prečku. Mislio sam da je to to, da je najveći uspjeh kad iz penala pogodiš prečku. Kasnije sam mu to i rekao jednom prilikom kad sam ga upoznao u Portugalu, nasmijao se“.
Osim tog penala, pamti i one mnogo ljepše Mijatovićeve poteze na terenu.
"To je bila fantastična generacija. Moja prva utakmica koju sam gledao je bila Jugoslavija – Mađarska, bilo je 5:0 na Marakani. Nije tada bilo stolica, jedni gol koji sam vidio od tih pet je gol Mijatovića koji je dao Gaboru Babošu. Tad sam bio klinac, a kasnije će se da se ispostavi da ću da igram sa njim u klubu, u NAC Bredi. Rekao sam mu 'Moja prva utakmica u životu koju sam gledao bila je tvoja protiv Jugoslavije i sad igram s tobom. Ajde završi karijeru nemoj više da se brukaš' (smijeh). Tada je krenula prava ljubav prema fudbalu“, prisjeća se Matić.
Pred naš razgovor u Beču, u prijestonici Austrije odigrana je utakmica Lige nacija između BiH i Austrije, koju sa klupe vodi Franko Foda, njegov bivši trener iz Šturma.
"Iskreno, nisam stigao da pogledam utakmicu, vidio sam samo rezultat. Foda je vrstan stručnjak, pomogao mi je da napravim korak dalje u karijeri, ima svoj dobar sistem. Međutim, Bosna ima fantastične fudbalere, sjajnu generaciju. I sami Austrijanci kažu da su momci iz Bosne bili favoriti što su oni i pokazali. Mislim da je to realna slika, a Austrijanci ne treba da budu razočarani, nije to neuspjeh Austrije, bar tako ja to shvatam“.
Selektor BiH Robert Prosinečki u posljednje vrijeme u reprezentaciju je uvrstio nekoliko mladih igrača poput Gojaka, Sarića, Duljevića, Ćivića, a Matić podmlađivanje vidi kao prirodan proces. Nekoliko novih igrača u posljednje vrijeme gledali smo i u dresu reprezentacije Srbije, što Uroš podržava.
"Podmlađivanje je priroda. Ne može da se gura 15 godina sa istim igračima, moraju da dođu novi, uz par iskusnih kao što je Džeko. Uz njega će da prave rezultate, da uče od njega oar godina i kasnije da sazriju. Trenutno i u Srbiji se vrši smjena generacija. Nekad to utiče na rezultate nekad ne, ali to je neminovno i što se tiče prirode igrača, jer ne može jedan igrač da igra do 40. godine i pruža maksimum kakav je mogao sa 27-28. Puno mladih momaka je došlo, normalno je da selektor pozove novog igrača da ga testira, to se kasnije iskristališe i on će tačno znati kojih 25 je spremno da odgovori na poziv reprezentacije“, rekao je Uroš Matić, a onda dodatno objasnio svoj stav.
"Mi smo po prirodi nestrpljivi, hoćemo sve odmah. Da se vratim na Zvezdu, pobijedili smo Liverpul i već se priča da ćemo da pobijedimo naredne dve utakmice. Mislim da treba sve da se radi polako, postepeno, tako i u repreprezentaciji, imaju mladi od koga na nauči. Kao navijač želim da Srbija pobijedi svaku utakmicu, ali sa profesionalne strane kada gledam razumijem neke poteze kada neki mlađi igrač dobije priliku, jer oni su budućnost“.
Uroš Matić je kratko bio i član reprezentacije Srbije, odazvao se tadašnjem selektoru Slavoljubu Muslinu, iako se prethodno govorilo o tome da će on zaigrati za Makedoniju. Na kraju razgovora za MONDO otkrio je da nije bio toliko blizu dresu Makedonije koliko se potenciralo u javnosti.
"Prije pet, šest godina zvao me predsjednik makedonskog saveza da se vidim sa njima i da vidim sistem rada i na tome je i ostalo. Nakon par godina stigao je poziv od selektora Muslina što sam objeručke prihvatio. Mediji vole senzacije, da naprave priče veće nego što jesu. A na meni je da radim dobro i možda zaslužim ponovo poziv", zaključio je Uroš Matić.