Protiv Partizana je igrao za prijatelje i familiju, za svoj, ali i njihov miran san. Sada ćemo ga vidjeti u drugačijoj ulozi, u kojoj strast treba da prenese svojim igračima.
I ne samo učestvovao, već često imao glavnu ulogu.
"Utakmice za koje se živi mjesecima i koje nikad ne traju 90 minuta. Danima poslije svakog derbija prepričavaju se minuti, sekunde, detalji koji su imali uticaja na kasniji ishod. Mene čini ponosnom da sam u sva tri derbija bio protagonista, nisam imao sporedne uloge. Ili sam imao glavne ili sam bio dio predstave. Ali sporedne, ne", pričao je Stanković.
U Crvenoj zvezdi je igrao protiv Partizana, u Laciju protiv Rome, a u Interu protiv Milana. Sada je došlo vrijeme da osjeti strast gradskog derbija iz nešto drugačijeg ugla,
Dejan Stanković će u nedjelju debitovati kao trener u beogradskom 162. "vječitom derbiju", čiji je akter prvi put postao sa svega 17 godina i nepuna tri mjeseca.
Bilo je to 1995. godine, u 102. prvenstvenom susretu Zvezde i Partizana, koji je završen remijem 1:1.
"Sudija je već gledao na sat kada sam ušao na teren, spremao se da odsvira kraj. Bilo je 1:1. U životu mi se igrači nisu činili većim, svi su mi imali po dva metra... Nisam stigao ni da pipnem loptu".
Kao navijača Zvezde odmalena, Stankovića su uvijek posebno motivisali dueli sa Partizanom. Četiri puta je pogađao mrežu crno-bijelih.
Evo kako je u svojoj monografiji, koju je pisao sportski novinar Mirko Vrbica, uz saradnju Željka Vujičića i Aleksandra Gligorića, opisao utakmice protiv "vječitog rivala".
"Za mene, tada još klinca, dječački derbi, navijački, derbi iz srca. Nisam, srećom, osjetio mnogo tuge u tim okršajima, ali kada se desilo da teren napuštam pognute glave, onda sam izgubio i kao navijač i kao igrač. Igrajući protiv Partizana nisam predstavljao samo Zvezdu. Igrao sam i za prijatelje i za familiju! Za navijače, naravno, ali i one, meni bliske ljude, kojima pobjeda protiv Partizana znači miran san do narednog susreta na nekoj strani Topčiderskog brda. To je derbi koji se osjeća i 15 dana prije i 15 dana poslije. Te mečeve, možda i zbog godina, doživljavao sam veoma emotivno..."
Više puta dosad ispričao je Dejan Stanković da ga je kao igrača pred utakmice, posebno one baš važne, "drmala" pozitivna trema i adrenalin mu ključao u krvi.
Nema sumnje da je ponovo tako, ali je ovaj put mnogo bitnije da energiju prenese na svoje igrače. Upravo je to ono što je Crvenoj zvezdi nedostajalo u prethodnim derbijima pod vođstvom Vladana Milojevića.
Dolaskom Stankovića ekipa igra življe, međutim, uprkos sigurnoj pobjedi protiv Vojvodine 2:0 prošle subote, trener je igračima zamjerio da nisu bili dovoljno "gladni", jer su poslije isključenja protivničkog igrača izabrali da čuvaju dva gola prednosti umjesto da pokušaju da postignu i treći.
Hoće li se pristup promijeniti u derbiju, vidjećemo u nedjelju od 18 časova...
