Inter ne staje kada su pojačanja u pitanju.
Andrea Pirlo igrao je za šest klubova u karijeri, a najviše traga ostavio je u Milanu, pa su mnogi i zaboravili da je legendarni veznjak nosio i dres najvećeg rivala, Intera.
U Inter je iz matične Breše stigao 1998. godine na poziv Mirčee Lučeskua, ali nije uspio da izbori status prvotimca pa je nakon pozajmica u Ređinu i Brešu 2001. godine otišao u Milan i postao jedna od ikona kluba.
Inter je 1998. godine platio Breši dva miliona evra za Pirla, a tri godine kasnije on je prešao u Milan u transferu vrijednom 17 miliona evra, koji je uključivao i trampu prilično nepoznatog Dražena Brnčića u suprotnom smjeru. Hrvatski fudbaler odigrao je samo jedan meč za Milan, dok za Inter nikada nije zaigrao. Iznos transfera je međutim, vrlo upitan, jer je prema navodima italijanskih medija friziranjem cijena igrača u tri trampe igrača koje su obavili Inter i Milan u ljeto 2001. oba kluba na kraju na papiru imali profit od 3,5 miliona evra, ali ni jedni ni drugi nisu u stvari imali taj novac.
Istim putem, bar kada je prvi korak u pitanju trebao bi i Sandro Tonali, talentovani veznjak Breše koji je dobio nadimak „novi Pirlo“.
Nakon dovođenja Akrafa Hakimija iz Real Madrida uprava Intera želi da ovog ljeta dovede i Tonalija, pa je Breši ponudila 30 miliona evra plus pet miliona bonusa, piše "Gazeta delo sport".
Breša za svoju prvu zvijezdu traži 50 miliona evra, ali će taj iznos gotovo sigurno biti manji s obzirom na sve izvjesniju selidbu ekipe u Seriju B, pa je sigurno da neće moći zadržati Tonalija.
Ukoliko se cijena i ne smanji, Inter ima plan kako da dovede Tonalija.
Fudbaler Breše trebao bi da stigne na Đuzepe Meacu kao pozajmljen igrač, a potom bi ga "neroazuri" isplatili tokom naredne dvije godine.
Ovaj "recept“ primjenjen je i kod dovođenja Stefana Sensija iz Sasuola, kao i Nikola Barele iz Kaljarija.