Nekadašnji kapiten Hrvatske govorio je o raspadu Jugoslavije!
Nekadašnji kapiten reprezentacije Hrvatske Zvone Boban u intervjuu "Fajnenšel Tajmsu" govorio je o Jugoslaviji i onom što je uslijedilo nakon raspada te države.
"Imao sam predivno djetinjstvo u malom mjestu. Stalno smo bili na ulici, igrali fudbal, bavili se sportom... I tako smo živjeli u Jugoslaviji. Tada se ne pitaš u kakvoj državi živiš jer si dijete. Kasnije su se pojavila određena pitanja, posebno o slobodi i slobodi izražavanja. Zašto ne mogu reći ono što mislim? Zašto mi to neko brani? No, s druge strane je bilo i pozitivnih stvari", počeo je priču Boban, a prenio "Večernji list".
Šta se nije moglo u Jugoslaviji?
"Biti Hrvat i nadati se da ćemo jednog dana imati slobodnu Hrvatsku. Moramo znati da je u Jugoslaviji bilo puno dobrih stvari, režim je ulagao u sport i obrazovanje. Ali, normalno je da želiš biti ono što jesi. Moja porodica je sanjala o slobodnoj Hrvatskoj i to smo željeli. Ili barem mogućnost da se izrazimo kao ljudska bića", rekao je Boban pa se osvrnuo na današnje stanje:
"Proces socijalizacije i razumijevanja između južnoslovenskih država ide sve bolje".
Boban je potom pojasnio i kako se osjećao kad je nosio dres Jugoslavije.
"Igrao sam za Jugoslaviju svom snagom i ponosom. To je bila moja reprezentacija. Zlato u Čileu jedan je od najboljih trenutaka u mojoj karijeri. To je bilo više od sna, nešto nevjerovatno... Ostali smo prijatelji, bez obzira na političke okolnosti, istorijske tragedije, rat i sve ostalo. Bili smo saigrači, oni su bili Srbi, ja sam Hrvat, neki ljudi su se osjećali kao Jugoslaveni... Bili smo kao jedno i nije bilo problema".
Zatim se osvrnuo na čuvenu utakmicu Dinama i Crvene zvezde 1990. godine i udaranje milicionera što je postao mitski trenutak.
"Ne želim davati istorijski sud zašto se Jugoslavija raspala, no jedan od razloga je sigurno ekonomski. Režim nije htio prihvatiti nove ideje i to je bio problem. Cijelog života sam pokušavao izbjegavati temu o 13.5. Bio sam jedan od hiljadu koji su napravili nešto za ideale. To je bio hrabar potez protiv režima i tako smo to osjećali. I ništa više. Vidio sam što se događa na stadionu, bila je to velika nepravda i reagovao sam. Nakon sukoba s policajcem sam ušao u svlačionicu Zvezde, oni su svi bili moji prijatelji. Rekao sam im da se ne brinu i da će normalno doći kući. Uvijek sam pokušavao napraviti stvari kao čovjek, ali imam svoje ideale i ideje. Patriotske hrvatske ideje dio su mene cijelog života. Ne smatram Hrvate boljima od drugih nego ih samo smatram svojima. I ništa više".
Policajac kojeg je Boban udario (Refik Ahmetović) nije Srbin?
"To nije bio potez protiv Srbije nego protiv režima. Srbija nije imala veze s tim", odgovorio je Boban.
U kakvom je odnosu bio s igračima iz Srbije?
"Izbjegavali smo tu temu i ostali u dobrim odnosima, prijatelji kao što smo i bili. Mi smo ljudska bića i normalni ljudi. To što je moja država imala političke ideale i ideje mi ne dozvoljava da ne budem prijatelj s onima s druge strane. I nikad nisam osjetio da me mrze zbog toga što sam Hrvat".
Kakvo je stanje danas?
"Situacija je danas normalna. Puno Srba dolazi na hrvatsku obalu raditi, a naši mladi odlaze na provod u Beograd. Ponekad se pojave problemi u višim političkim sferama, ali ljudi žive normalno. Ne možemo i ne smijemo zaboraviti šta se dogodilo jer će se to u protivnom ponoviti. Važno je da znamo što se dogodilo i izvučemo pouke. Ali, mi smo bliski, govorimo više-manje isti jezik i svi se trudimo imati dobar odnos. Dolazim u razne dijelove bivše Jugoslavije i svi ljudi žele normalan život. Ožiljci ostaju, ali oni ne smiju biti otvorene rane".
Da li mislite da ste dio hrvatske istorije?
"Da, jesam i ne mogu to negirati. O tome piše i u udžbenicima za osnovnu školu, ali nisam to napravio kako bih bio heroj. To je bio samo čin pobune".
Progovorio je i o ljudima koji su se i nakon raspada države osjećali kao Jugosloveni.
"Moramo razumjeti da su izgubili svoju državu i žao mi je zbog toga. Ali, sretan sam što imamo svoju državu. Tu se radi o poštovanju i mislim da to možemo pokazati. U hrvatskoj reprezentaciji je bilo nekoliko igrača iz miješanih brakova kao što je Robert Prosinečki i oni su odlučili igrati za Hrvatsku. Njegova majka je Srpkinja, predivna žena, ali je odlučio igrati za državu svojeg oca. I kasnije je bio sretan što je tako odlučio".
Mnogi se pitaju što bi reprezentacija Jugoslavije napravila da je država ostala na okupu?
"Bilo bi dobro vidjeti što bismo napravili, ali nisam razmišljao u tom smjeru. Htio sam samo ići dalje. Po talentima smo u tom trenutku bili možda i najbolji na svijetu. Jugoslavija je mogla napraviti sve u fudbalskom smislu, ali sam jako sretan što je Hrvatska napravila više".
Boban je na kraju zaključio da ne želi brisati vlastito djetinjstvo.
"Ne želim izbrisati dobre stvari iz mog djetinjstva. U jugoslovenskoj ligi sam igrao do 22. godine. Otišao sam iz Jugoslavije u Milano i imam puno prijatelja. Bilo je puno pozitivnih stvari, ali ne možemo negirati da je na vlasti bio režim i to je ključno. I zbog toga je puno ljudi sanjalo o demokratiji. Na kraju smo prošli kroz krvavi rat što je šteta za sve. Imam puno lijepih sjećanja, ali i onih loših. No, moramo ići dalje u miru i uvažavanju", zaključio je Boban.