Crvena zvezda je osvojila bod i za korak se približila šampionskoj tituli, ali je mogla da ode i dva koraka dalje. Izabrala je da sačuva snagu i ne napadne svom silom, što je donekle Partizan ostavilo u životu.
Ako bismo 167. "vječiti" derbi posmatrali kao boks meč za titulu u teškoj kategoriji, onda je Crvena zvezda uz kroše i direkt Ohija i Kataija krajem februara bacila Partizan na konopce, da bi tačno 48 dana kasnije imala priliku da zada završi udarac protivniku koji nije uspio sam da se "iskobelja".
Štaviše, uz još koji udarac djelovali su potpuno grogirano…
Međutim, kada su svi očekivali da Zvezda svim silama krene po tehnički nokaut, odlučeno je da se snaga ipak štedi, vjerujući da se borba može dobiti i u preostalih šest rundi, odnosno da nije potrebno žuriti i okliznuti se na znojavu fleku u ringu i tako dozvoliti protivniku preokret.
Legitimna taktika Dejana Stankovića za koju ćemo tek za šest kola, možda i ranije, moći da kažemo da li je bila ispravna ili nije, a koju navijači nisu tako lako progutali prošle večeri.
Odnosno, mnogo lakše bi je podnijeli da je Crvena zvezda pokazala makar djelić onoga što je viđeno u prethodnom derbiju, a ne umjesto toga bila krajnje bezopasna. Zbog toga i nema tu prevelike bojazni zbog remija, koliko zbog toga da su se igrači crveno-bijelih umorili.
Nije bilo oštrine viđene ovog proljeća, pa je utakmica sa Partizanom možda i najslabija koju je Stankovićev tim odigrao u drugom dijelu sezone, a tako nije smjelo da bude.
Ponovo je izbejgnut trenutak da se pokaže nadmoć i dominacija, riječi koje se toliko često koriste u rječniku "vječitih" rivala, a koje su počele da se koriste i utakmicama u kojima nema pobjednika, previše šansi ili ljepote igre…
Zašto je to tako bilo?
PARTIZAN BIO ČVRŠĆI NEGO ŠTO JE ZVEZDA SPREMNA
Moglo bi se reći da je Crvena zvezda prethodni "vječiti" derbi dobila veznim redom, pa nije iznenađenje što je Stanojević reagovao i pojačao ga Markom Jevtovićem. Zvezda na to nije imala odgovor sve do posljednjih petnaestak minuta, kada su svježinom sa klupe uspjeli da odbiju sve nalete crno-bijelih i čak uspostave kontrolu nad dešavanjima na meču.
Ipak, netipično je od Dejana Stankovića da "na živo" nije mijenjao, posebno kada znamo koliko sitnih prepravki zna da napravi u toku utakmice.
Zvezda je odlučila da se prilagodi Partizanu sa onim što ima na terenu i da "preskače" sredinu loptama za Ohija i Pavkova, dok je Stanković u sličnim utakmicama znao da promijeni formaciju i zaigra sa trojicom štopera ili sa dvojicom napadača. Toga, bar na vrijeme, nije bilo, pa i to možda govori da je Stanković pod velikim pritiskom kada dođu "vječiti" derbiji i da se ne usuđuje toliko često da upotrijebi maštu, a ima je na pretek.
OHI I PAVKOV - GDJE STE?
Kada bi se tražili najslabiji akteri u "vječitom" derbiju - postojala bi samo dilema da li je lošiji bio Ohi u prvom ili Pavkov u drugom poluvremenu. Norvežanin je bio "natjeran" da ne igra svoju igru, morao je mnogo više da se rve sa štoperima Partizana i redovno je gubio duele (3/18), dok je Pavkov ušao u igru baš zbog toga što je u tome znatno bolji.
Međutim, napadač iz Begeča se uopšte nije proslavio i samo je unio nervozu u redove svog tima. Odbijao se od igrača Partizana, ulazio u sukobe, pravio nepotrebne faulove i plesao na granici isključenja, čime bi potpuno upropastio svoj tim.
Bio je nešto uspješniji u duelima (10/22), ali je konstantno kasnio i nije djelovao svježije od svojih protivnika koji su imali poluvrijeme više u plućima.
U finišu se Zvezdi otvorilo i nešto više prostora u kontrama, u kojima Pavkova nije bilo nigdje, pa tako u ovom trenutku djeluje da je za ovaj susret možda bilo prikladnije da su zamijenili uloge, međutim i dalje je najveći problem bila "odsječenost".
KATAI I IVANIĆ NISU BILI SVOJI
Najbolji fudbaleri Crvene zvezde su u sjajnoj formi ovog proljeća, to se posebno odnosi na Kataija, međutim u 167. "vječitom" derbiju nisu bili opasnost po gol Partizana.
Predaleko su bili jedan od drugoga, vjerovali ili ne razmijenili su samo jedno dodavanje (!), dok ni individualno nisu napravili razliku. Poznati su kao igrači koji na dobru timsku odbranu mogu da odgovore potezom koji sve sruši, ali to je nedostajalo u derbiju, možda i zbog ozbiljnih defanzivnih zadataka koje su morali da poštuju na lijevoj i desnoj strani.
Navikli su da loptu traže između linija, ali ovoga puta su bili bolje pokriveni i bilo je manje rizika u igri Zvezde, pa je sa svakim minutom kojim nisu bili u utakmici - rasla i njihova nervoza.
Zbog važnosti za tim, možda ih je i Stanković predugo držao u igri, ali ne treba zaboraviti da je nekada njima potreban i sekund kako bi sve promijenili. Ovoga puta nije ga bilo i to je najveći razlog zašto je Zvezda bila bezopasna.
BONUS OD SUVOG ZLATA
Kao što nema dileme oko najslabijih igrača, tako nema ni oko najboljeg pojedinca Zvezde u derbiju. Strahinja Eraković odigrao je dragovićevski, iliti kako bi Stanković rekao - "monstruozno". Djelovalo je zaista kao da je jedan od najiskusnijih fudbalera na terenu, pa se niko tokom susreta nije zapitao da li je "bonus" ili ne.
Bio je sjajan u markaciji, hrabro je iznosio loptu i djelovao sigurno u duelima, posebno na zemlji, pa tako ni Partizan nije imao pretjerano veliki broj šansi.
Zapravo, sem kod akcije u kojoj je Sanogo ispao i propustio Meniga po Rodićevoj strani i tako stvorio šansu za Terzića - Zvezda je imala dobro postavljen "bedem". Ulivao je sigurnost da će izdržati i jače napade Partizana, pa već sada može da se govori o tome koliko su Dragović i Eraković napredovali kao tandem tokom ovog proljeća. Štaviše, možda bi moglo da se diskutuje i da li je ovo najbolji štoperski par koji je Zvezda imala od 2017. godine.
Ono što može da ih brine je da će se možda na ljeto rasformirati, u ovom trenutku više djeluje zbog potencijalnog odlaska Erakovića, dok bi Dragović mogao da ostane...
SVE JE I DALJE U RUKAMA ZVEZDE
Kada navijače prođe "ljutnja" što Zvezda nije igrala u skladu sa očekivanjima i proljećnim partijama, shvatiće da je i dalje sve u rukama Dejana Stankovića i njegovih momaka. Čak iako Partizan dobije svih preostalih šest utakmicama, Zvezdi je neophodno da ne izgubi nijednu - i odigra najviše jedan remi, što ne bi trebalo da bude preveliki problem u ovakvoj konkurenciji.
Jedini tim koji joj je Zvezdi uz Partizan pravio probleme ove sezone, surdulički Radnik, bori se za opstanak u plej-autu, dok je Vojvodina u tragičnoj formi i nije u poziciji nikome da prijeti, kamoli četvorostrukom uzastopnom šampionu.
Zvezda tako ima još šest "finala" do ponovnog podizanja pehara, a sada mora samo da se pazi da protivnik koji se podigao iz konopaca ne napravi filmski podvig.
Već u narednom susretu u Bačkoj Topoli moraju da pokažu da je meč sa Partizanom bio tek loš dan koji se neće ponoviti, odnosno da je u njihovim pesnicama ostalo dovoljno energije kojom će preostale izazivače srušiti na zemlju.
Prvog nisu dokrajčili kada su imali šansu, drugima ne smiju da dozvole ni to.
Pratite sve sportske vijesti na jednom mjestu, budite dio Mondo sportske zajednice na Viberu!