Crno-bijeli su bili pod imperativom pobjede u derbiju i u tome nisu uspjeli. Poslije novog susreta sa Zvezdom u kojem nisu zatresli mrežu, u Partizanu će imati da vide i pozitivne i negativne stvari.
Bila je to prilika da Partizan prvi put poslije tri godine stigne do pobjede na stadionu Crvene zvezde, a prvi put poslije pet godina u "vječitom" derbiju u domaćem šampionatu. Kada su 2019. slavili 1:0 u Ljutice Bogdana, osvojili su svoj posjlednji Kup Srbije. Kada su 2017. slavili 3:1 u prvenstvu, osvojili su svoju posljednju titulu prvaka.
Zato će za ovim 167. izdanjem najveće utakmice srpskog fudbala u Humskoj ostati istančan žal - bila je to odlična prilika da se Partizan vrati na prvo mjesto i iskoristi daleko od blistave partije crveno-bijelih.
Na kraju 0:0 u meču u kojem smo vidjeli ukupno šest šuteva na gol. Ne pretjerano zanimljivo za one koji su očekivali spektakl, ali Partizan je u ovom derbiju pokazao da je naučio lekcije iz svog prošlog dolaska na "Marakanu".
Od prvog minuta je bilo jasno da će ovo biti drugačiji Partizan - disciplinovan, sa konkretnom namjerom, u želji da se stigne do pobjede vrijedne novog preokreta u šampionskoj trci. Ipak, ekipa Aleksandra Stanojevića pozitivne pouke izvlačiće sa istog odstojanja, iza leđa crveno-bijelih, uz neke stare probleme.
PARTIZANOV BEDEM ČVRŠĆI NEGO RANIJE
Partizan stopirao Zvezdu bolje nego Šerif: Stanojevićev bedem naučio lekcije, ali brine jedan gol u pet derbija!
Na prethodnom derbiju, Partizan je "poginuo" u svojoj neodređenosti i nedostatku energije. Niti su napadali niti su se branili. Tih 45 minuta s kraja februara bili su putokaz kako nipošto ne igrati derbi. I Stanojevićeva ekipa je lekciju naučila.
Sada su bili otresiti, agresivni u pravoj mjeri i dovoljno poletni da u tranzicijama naštete Zvezdi. Jevtovićeva uloga uz Zdjelara je donijela čvrstinu tamo gdje prošlog puta nije postojala, a njihova saradnja sa posljednjom linijom je učinila Zvezdu bezopasnu kao vjerovatno nijednom ove sezone.
Jedino bi se paralela mogla povući sa mečevima protiv Šerifa, kada su Moldavci takođe tačno znali kako da zaustave njihova glavna oružja u Aleksandru Kataiju i Mirku Ivaniću. Ali na ta dva susreta je Zvezda, iako na kraju bez rješenja, makar uspjela da uputi 29 šuteva.
Sada je Miletić uz Vujačića bio pouzdan, Miljković se vratio svom visokom nivou u defanzivnim zadacima poslije povrede i baš po toj njegovoj strani se vidjela najveća promjena. Tamo gdje su ranije Rodić, Katai i Ivanić radili šta su htjeli, sada su bili nepostojeći u napadačkoj igri Zvezde. Uz to, Urošević je stizao i da se po lijevoj strani povremeno pridoda u napadu.
Rezultat svega je i izlazak Ohija već na poluvremenu, i nikakva korist od ulaska Milana Pavkova, kao i činjenica da su domaći imali ukupno dva šuta - oba sa distance, nijedan naročito opasan. Partizanov bedem bio je u svom punom sjaju.
MENIG NAJBOLJI, ALI BEZ PODRŠKE
Mada su u drugom poluvremenu ekipe bile egal, kada je bilo daleko manje ritma i mnogo više prekida igre, prvih 45 minuta je bilo ono što je moglo da prelomi meč u Partizanovu korist. Bez Bibarsa Natha u timu, više se polagalo na brzinu po bokovima i riječi Dejana Stankovića nakon meča da je Partizan u prvom poluvremenu imao više kontri i polukontri nego što je Zvezda dopustila za cijelu polusezonu - sve govore.
U tom odnosu snaga, Kvinsi Menig je najviše pokazao u Partizanovoj napadačkoj liniji. Bio je uporan i prodoran, dobro se kretao kada bi drugi predvodili napade, a sve zasluge idu njemu za šansu koju je Nikola Terzić prokockao na praktično prazan gol. Kaznio je indolentnost Sekua Sanoga, ukrao loptu i donio opasnost u šesnaesterac Zvezde, ali je izostalo da njegov saigrač bolje odigra slabijom nogom. I to je bila priča Partizana u ovom meču - nedostatak podrške za Meniga.
Rikardo je i ovog puta imao problema sa Dragovićem i odličnim Erakovićem, mada jeste bio od veće koristi u tranzicijama. Jojić je u više navrata na mjestu polušpica donosio slaba rješenja, što nepreciznim proigravanjima u opasnim polukontrama, što olako izgubljenim loptama u ono malo pozicionih napada.
Terzić je ostao bez konkretnog učinka i ovaj derbi će mladog igrača dugo boljeti. Ni ulazak Lazara Markovića ništa nije donio, dok su Natho i Marko Milovanović na teren zagazili tek u posljednjim minutima meča. Na kraju, "kockice" se crno-bijelima nijednom nisu u potpunosti složile i u derbiju je tako teško postići gol.
JEDAN GOL NA PET DERBIJA
Poslije svega, Partizan ima za čime da žali, ali u široj slici stvari, već predugo ne uspijevaju da pronađu rješenja za Zvezdinu odbranu. Stanković se na klupi crveno-bijelih jako dobro snalazi u zaustavljanju napada crno-bijelih, pošto je i ovog puta njegov tim ostao nesavladan.
Partizan je postigao samo jedan gol na posljednjih pet derbija. Bio je to onaj sjajan pogodak Bibarsa Natha sa distance kojim su poveli u Humskoj prošle jeseni. Jedan gol za 480 minuta fudbala (pet cijelih mečeva plus produžeci u finalu Kupa) jednostavno nije dovoljno.
Ako Partizan na kraju sezone ne osvoji titulu, za to će zasluga biti i u kiksevima protiv "manjih" ekipa kojima nisu uspijevali da zatresu mrežu, poput Proletera i Napretka. Ali u prvenstvu u kojem Zvezda toliko retko gubi bodove, golovi u derbiju imaju još veću vrednost.
A taj jedan u subotu uveče mogao je da ih "vrati u sedlo"...
Pratite sve sportske vijesti na jednom mjestu, budite dio Mondo sportske zajednice na Viberu!