Dragan Stojković Piksi je poslije poraza Srbije u Španiji rekao da su oni "druga dimenzija za nas", međutim problem je u tome što "orlovi" nikako ne mogu da odgonetnu na pitanje - koja smo to mi dimenzija? Srbija ima krizu identiteta i ne zna kako to da riješi.
/Piše: Milutin Vujičić/
Španija je održala lekciju Srbiji i ispratila nas je iz Kordobe sa tri gola u mreži. Kada se uzme u obzir da je tek svaki deseti šut "furije" završio iza leđa golmana Rajkovića, može se reći da smo dobro prošli. Kada se uzme u obzir da je Španija nastupila bez svojih najvažnijih igrača - Karvahala, Rodrija, Jamala i Vilijamsa - postavlja se pitanje - zašto nismo bolje prošli? Kada se opet uzme u obzir da smo i mi imali probleme i da smo igrali bez Vlahovića, Sergeja i Lukića, a sa igračima koji nemaju značajne minute ni u svom timu, postavlja se pitanje i kako ovako ne prolazimo još češće?
Fudbalska reprezentacija Srbije ima krizu identiteta i to je problem koji je jako teško riješiti. Od okupljanja do okupljanja, ma od utakmice do utakmice, čak ne bi bilo grubo reći i od poluvremena do poluvremena - Srbija je sposobna da u potpunosti mijenja svoj izgled, pristup, taktiku, opredjeljenje. Apsolutno sve.
Na prvi pogled djeluje kao dobra stvar. U teoriji bi moglo da znači da smo sposobni da se prilagodimo, da poput kameleona "plivamo" u svim okolnostima, ali zapravo se u praksi pokazuje da mi ne znamo ni ko smo, ni šta smo. Tako se dešava da jednog mjeseca reprezentacija Srbije želi da igra ofanzivan i atraktivan fudbal, da teži onim najmodernijim timovima svijeta, dok u sljedećem pak postajemo najzatvorenija ekipa, potpuno koncentrisana na odbranu svog gola, bez ikakve želje da budemo onaj tim koji smo vidjeli u ogledalu do juče. Ako to zbunjuje javnost, onda možete da zamislite kako je vjerovatno fudbalerima koji pred svaku utakmicu moraju da mijenjaju pozicije i uloge, da upoznaju nove saigrače koji su tu jednom i možda nikad više. Kao da se pred svaku predstavu radi "nova podjela".
Od dolaska selektora Dragana Stojkovića Piksija, sada već davnog marta 2021. godine, tražimo se u vremenu i prostoru. Srbija kao da se "klonirala" i došla u "Kviskoteku" kod Olivera Mlakara, pa sama bira da li je osoba A, B ili C. I opet ni sama nije više sigurna u koju od tri verzije vjeruje. Ili želi da vjeruje.
Kada nam neko kaže da smo veliki, mi se oduševimo dok ne dođe prva "ćuška", pa kažemo da smo zapravo mali i da smo izgubili zbog slike koju drugi žele da kreiraju. Kad nam pak kažu da smo mali, mi se naljutimo i kažemo da smo veliki i da će "oni vidjeti svoga Boga" zbog toga, a onda opet sve u krug, dok i sami ne zaboravimo ko smo i šta smo i šta je zapravo bila početna tačka i jedina istina.
"Treba biti pošten i reći da su oni druga dimenzija...", rekao je Piksi o reprezentaciji Španije o kojoj je pretežno i pričao poslije poraza Srbije. Prosto, jer je njih i identitetski lako odrediti, čak i bez pola tima, dok je naš pod znakom pitanja.
Na pitanje šta želimo i kako zamišljamo da izgleda reprezentacija Srbije, Piksi sigurno ima spreman odgovor. Istakao bi da od reprezentacije želi da igra ozbiljan, kvalitetan fudbal, agresivan i atraktivan, dok bi se onda u praksi najčešće pokazalo da to nije moguće jer smo "druga dimenzija" u odnosu na one koji igraju tako.
Koja smo dimenzija, to niko ne zna. Neki će reći "A" ako se uzme u obzir da smo učestvovali na prethodna dva Mundijala i na Evropskom prvenstvu gdje ide sam "krem fudbala", kako to selektor voli da kaže. Drugi će reći "B", ali sa ogromnim fluktuacijama u izdanjima koji nas guraju i stepenicu više, pa onda opet drastično niže. A treći će reći odlučno da smo "C", ali će se pak naljutiti na reprezentaciju ako ne učestvuje na svakom velikom takmičenju.
Najlakše rješenje moglo bi da bude da dimenzija - ili divizija - u kojoj se nalazi Srbija zavisi od toga ko je na terenu. Da li su nam svi igrači zdravi ili moramo da koristimo "drugopozivce" zbog toga? Ipak, u praksi smo vidjeli da čak i kada selektor može da računa na najbolje igrače umjemo da u dvije utakmice ostavimo potpuno drugačiji utisak.
Koja li je to dimenzija u kojoj se nalazimo, šta je naš identitet i da li na kraju krajeva uopšte postoji? ili na kraju sve funkcioniše na "o-ruk", inspiraciju i kako se tog dana probude akteri utakmice?
Djeluje pomalo neozbiljno kao odgovor, ali moramo prvo da dokažemo da je to teorija zavjere.
BONUS VIDEO:
(MONDO)