"Da mi je neko kao klincu od nepunih 14 godina rekao da ću sa 37 držati govor na promociji knjige o Borcu i da ću ja napisati tu monografiju, rekao bih mu da je to nemoguće ni u najluđim snovima", kaže naš kolega Dragan Šutvić, autor monografije "Vijek banjalučkog Borca"
Da se odanost i ljubav prema jednom fudbalskom klubu mogu izmjeriti, Dragan Šutvić bi bez sumnje bio na samom vrhu. Za novinara portala MONDO i koautora monografije "Vijek banjalučkog Borca", crveno-plava boja nije samo sportska opredijeljenost, već životni poziv.
Teško je naći čovjeka koji sa više žara, poznavanja detalja i čiste emocije živi i čuva istoriju Borca. Možda je to samo subjektivno mišljenje, ali siguran sam, mnogi će se složiti i da je poprilično objektivno.
Ono što čitavu priču čini još fascinantnijom jeste činjenica da Dragan nije rođeni Banjalučanin, niti je odrastao na pričama o Borcu od malih nogu. U grad na Vrbasu stigao je tek kao dječak, ali mu to nije smetalo da Borac zavoli onom najčišćom, iskrenom emocijom i postane jedan od njegovih najvećih hroničara.
A sve je, kako se prisjetio kroz osmijeh, počelo sasvim slučajno, tog ljeta 2003. godine...
"Prva moja utakmica ikad da sam gledao Borac bila je u avgustu 2003. godine. Borac - Žepče. Nekoliko dana ranije moja porodica i ja doselili smo se u Banjaluku. Znam da mi je buraz baš rekao: 'E znaš, igra Borac na stadionu, mogli smo otići na utakmicu.' I tako, vremenom smo postali redovni na Istoku, onda su krenula i gostovanja... Kada odeš jednom, dva puta, tri puta, pa upoznaš neke ljude, pogotovo na tim gostovanjima, jednostavno nesvjesno ti dođe taj neki osjećaj pripadnosti. Znaš kako kažu, uđe ti pod kožu i to je to...", priča nam Dragan Šutvić, koji je nakon odlaska iz Vogošće živio u Rudom, tamo pratio lokalni klub kao dječak, a onda se preselio u Banjaluku i zavolio Borac.
Rijetki su klubovi na ovim prostorima koji se mogu pohvaliti istorijom dugom stotinu godina, a još rjeđi oni koji su tu istoriju uspjeli da sačuvaju od zaborava na jedinstven i sistematičan način. Povodom velikog jubileja FK Borac i proslave 100. rođendana, iz štampe je izašla monumentalna monografija "Vijek banjalučkog Borca", a jedan od tri autora upravo je naš kolega Šutvić, sa kojim smo pričali o ovom kapitalnom djelu, trogodišnjem istraživačkom radu, "rudarenju" po arhivama i rušenju višedecenijskih mitova.
Od pomenutog avgustovskog popodneva i utakmice sa Žepčem, pa sve do danas, prošle su više od dvije decenije. U međuvremenu, dječak koji je tek stigao u grad i prvi put zakoračio na Gradski stadion, prošao je put od redovnog navijača na tribini, preko pokretanja navijačkog portala i novinarske karijere, do čovjeka koji je sa bratom Vladimirom Šutvićem i prijateljem i saradnikom Danilom Zecom potpisao kapitalno djelo od 1056 stranica.
"Da mi je neko tada kao klincu od nepunih 14 godina rekao da ću sa 37 držati govor na promociji knjige o Borcu i da ću ja napisati tu monografiju, rekao bih mu da je to nemoguće, ni u najluđim snovima! Ali eto, nikad ne znaš šta život nosi", iskren je Šutvić.
Ideja o izradi monografije o Fudbalskom klubu Borac rodila se na možda i najlogičnijem mjestu - u glavama braće Šutvić, mnogo ranije od početka zvaničnog obilježavanja jubileja kluba.
"Ideja o samoj knjizi kod mog brata Vladimira i mene pojavila se još prije osam ili devet godina. On je iz hobija počeo da skuplja zapisnike, novinske članke i 'glave' utakmica. Zvanična realizacija je krenula u junu 2024. godine kada je potpisan ugovor između FK Borac i Udruženja arhivskih radnika, odnosno Arhiva Republike Srpske. Vođa projekta iz Arhiva Danilo Zec znao je da brat i ja godinama vodimo navijački portal o Borcu i skupljamo statistiku, pa nas je pozvao da se priključimo. Tako smo spojili snage i ušli u ovaj obiman posao", ističe naš kolega, a jasno je, kako je to u više navrata pomenuto sinoć na promociji u Banskom dvoru, da je bilo koji od njih trojice izostao sa ovog projekta, jednostavno to ne bi bilo to, ovakva enciklopedija možda nikad ne bi ugledala svjetlost dana.
Za projekat koji će na kraju obuhvatiti više od 1000 stranica bez sumnje potreban je ogroman motiv. Šutvić otkriva zašto su se upustili u ovako važan poduhvat.
"Izračunali smo da smo morali da proberemo i obradimo više od 3.000 zvaničnih zapisnika sa utakmica!"
"Naš motiv bio je da konačno, za sva vremena, saznamo ko je rekorder po broju nastupa u vrijeme bivše države, pa u Prvoj ligi RS ili Premijer ligi BiH, ko je rekorder po broju postignutih golova... Prije ovoga sve je bilo na nivou špekulacija i priča 'rekla-kazala' - da li je najviše golova dao Husnija Fazlić, da li su to Damir Špica ili Senad Lupić, te ko ima najviše utakmica: Hikmet Kušmić, Milorad Bilbija ili Oliver Jandrić? Htjeli smo da to konačno razjasnimo", priča nam Šutvić.
Koliko je sam rad bio zahtjevan i sa kakvim ste se problemima susretali u prikupljanju građe?
"Radili smo pune tri godine. U šali nam je neko iz kluba na početku rekao: 'Hajde da sjednemo 20 dana u klub i to saberemo.' Ljudi ne shvataju da Borac, u pogledu arhivske građe, doslovno nije imao ništa osim pehara i nekoliko fotografija na zidovima! Bez arhive, samo za jednu savremenu sezonu treba ti 20 dana da sve 'pohvataš'. Morali smo se snalaziti na sve načine – istraživali smo u Arhivu RS, išli u Fudbalski savez RS, a Fudbalski savez BiH nam je izašao u susret i otvorio jednokratni nalog za sistem 'Komet'. Prekopali smo kompletnu periodiku: banjalučki 'Glas', 'Slobodnu Dalmaciju', 'Večernji list', slovenačko 'Delo', pa čak i stare brojeve lista 'Fudbal' iz pedesetih i šezdesetih godina."
Kao građa za ovo izdanje korišteni su materijali Arhiva Republike Srpske, Arhiva Jugoslavije, Nacionalne knjižnice Sveučilišta u Zagrebu, periodične publikacije (novine), službeni glasnici, zapisnici...
Kakva je bila metodologija obrade sezone i takmičenja kroz stogodišnju istoriju?
"Išli smo hronološki, po sezonama, od osnivanja 1926. godine pa sve do danas. Knjigu smo koncipirali poput TV serije – tamo gdje se završava jedna sezona, odmah se nastavlja druga. Obradili smo sve: od predratnog perioda u Zagrebačkom i Banjalučkom podsavezu, preko teškog poslijeratnog resetovanja 1946. godine, nastupa u jugoslovenskom sistemu, pa do perioda u FSRS i Premijer ligi BiH. Izračunali smo da smo morali da proberemo i obradimo više od 3.000 zvaničnih zapisnika sa utakmica!"
Nakon završetka rada i sumiranja podataka bilo je i određenih nesuglasica sa bivšim igračima Borca i klupskim legendama. Kamen spoticanja su zvanične utakmice.
"Jeste, tu uvijek ima malo ličnog peckanja i sujete. Neki igrači pamte ili tvrde da imaju po 500 i više utakmica za Borac. Međutim, istorijska i sportska statistika priznaje samo zvanične takmičarske mečeve: prvenstvo, kup i Evropu. Nekada su se u te brojke računale i prijateljske utakmice na pripremama, turniri i drugi mečevi. Mi smo se držali rigoroznih zvaničnih podataka, tako da svako ko je odigrao makar jednu minutu za prvi tim Borca ima svoje mjesto i tačnu statistiku u ovoj monografiji."
Čak i oni najzagriženiji ljubitelji fudbala i navijači Borca imaće priliku da u ovoj monografiji saznaju neke nevjerovatne podatke i detalje.
"Ima tu fantastičnih detalja. Od podatka da je čuveni Dragoslav Šekularac odigrao jednu utakmicu u dresu Borca, preko opisa pripremnih mečeva sa engleskim Ipsvičom, brazilskim Korintijansom ili čileanskom Union Espanjolom. Posebno smo detaljno obradili ratni period od 1992. do 1995. godine, kada je Borac bio preregistrovan kao Borac Beograd i igrao ligu SR Jugoslavije sa sjedištem na 'Marakani', dok je u isto vrijeme drugi tim igrao Kup Republike Srpske. Takođe, evropske utakmice iz prošle sezone – mečevi sa Panatinaikosom i APOEL-om – obrađeni su izuzetno opširno", kaže Šutvić, koji je prilikom pripreme monografije imao i nesebičnu pomoć kolege Nebojše Jakovljevića iz Subotice, koji se takođe posvetio istraživanju fudbalske istorije na našim prostorima.
Dakle, prvih 100 godina Borca obuhvaćeno je na tačno 1056 stranica Monografije. Kojim trenutkom se knjiga završava?
"Mi smo predložili i dogovorili sa klubom da se monografija zaključi sa prošlom sezonom. Smatramo da je najljepši mogući kraj upravo osvojena šampionska titula, svečana akademija i uručenje plaketa. Nema ljepšeg načina nego staviti tačku na knjigu sa titulom prvaka i proslavom vijeka postojanja", smatra naš sagovornik.
Na kraju, kakav je osjećaj držati u rukama djelo od preko hiljadu stranica i teško više od pet kilograma?
"Kada shvatiš da sam kao klinac od 13-14 godina prvi put došao na stadion Borca prije 23 godine, a da danas držim monografiju na kojoj sam radio sa bratom i Danilom - osjećaj je nevjerovatan. Bilo je neprospavanih noći, nerviranja oko minuta golova i imena strijelaca, ali kada vidiš da si izbacio 'racionalnih' 1000 stranica i ostavio trajno svjedočanstvo gradu i klubu, shvatiš da je svaki minut tog trogodišnjeg rada vrijedio", zaključio je naš kolega Dragan Šutvić, jedan od trojice autora monografije "Vijek banjalučkog Borca".