Pola decenije smrti velikog Džone Lomua
Džona Lomu je bio prva prava i do sada ostao jedina autentična globalna ragbi zvijezda. Njegovi podvizi sa Svjetskog kupa 1995. promovisali su ga u vrh ovog sporta, utabali mu put u profesionalne vode, a njegova pojava i nastupi potpuno su promijenili percepciju toga kako igra krilo.
Umro je na današnji dan prije tačno pet godina. Imao je samo 40.
Džona Tali Lomu rođen je u Oklandu na Novom Zelandu 1975. Roditelji su mu bili iz Tonge (državica između Havaja i Novog Zelanda). Kada je imao 12 godina mislili su svi da ima 18, jer je bio ogroman, ali i izuzetno talentovan za sport.
Trenirao je atletiku, ali je zaista zablistao u ragbiju, gdje je terorisao protivnike svojom snagom, veličinom i brzinom, tako da je ubrzo zaigrao za mlađe kategorije "Ol bleksa".
Sjajni nastupi u tim kategorijama ubrzo su mu donijeli debi za seniore, za koje je zaigrao 1994. sa samo 19 godina, postavši najmlađi igrač seniorske reprezentacije Novog Zelanda svih vremena. Ta mladost je bila vidljiva na terenu, jer je pravio taktičke greške, uprkos fizičkoj dominaciji.
Lomu je bio jedan od onih na terenu koji je nemoćno gledao kako Francuska postiže "esej s kraja svijeta", jedan od najboljih poena u istoriji ragbija.
Lomu nije bio u najboljoj fizičkoj kondiciji, djelimično zbog još neotkrivene bolesti bubrega, ali je selektor Lori Mejns zadržao povjerenje u njega. Prosto, kada imate krilo od 1,96 metara visine, 120 kilograma težine, savršene ravnoteže i nevjerovatne brzine, morate da ga istrpite.
Zaista, igrači po bokovima tada su tradicionalno bili lakše građeni, što je značilo da je Lomu "stvoren" da ih uništava. To je pokazao 1995. kada je protiv Irske postigao dva eseja, a onda umalo i treći, a onda je u polufinalu protiv Engleske pretrčao nemoćne čuvare (od jednog je bio teži 35 kila!) i postigao čuveni esej. (Na 1.06 sljedećeg snimka:)
Tada ga je primijetio i medijski magnat Rupert Murdok, koji je izdao naređenje da se Lomu po svaku cijenu dovede u profesionalnu ragbi ligu za Skaj.
Lomu je postao globalna zvijezda, zaradio je milione od reklama, ali karijera mu je vrlo brzo zaustavljena. Zbog problema sa bubrezima, koji su otkriveni 1996, kada mu je postavljena dijagnoza nefrotskog sindroma.
Od tada više nije bio isti igrač, mada je na Svjetskom kupu 1999. postigao osam eseja i uz sedam iz 1995. postavio rekord takmičenja, koji je kasnije izjednačio Južnoafrikanac Brajan Habana, ali iz tri turnira. Najsvjetliji trenutak Lomuove karijere desio se 2000. godine u "meču vijeka" protiv Australije.
Taj susret se igrao pred za ragbi rekordnih 110.000 gledalaca na Olimpijskom stadionu u Sidneju. Novi Zeland je pobedio 39:35 zahvaljujući eseju Lomua u 80. minutu, kada je uspio da izbjegne očajničke pokušaje odbrane i nekako ostane u terenu.
Posljednji reprezentativni meč odigrao je 2002. sa samo 27 godina i povukao se iz vrhunskog ragbija, jer mu je tad bila potrebna dijaliza tri puta nedeljno. I ne samo to – lekari su mu rekli da će ostati u invalidskim kolicima ako ne uradi transplantaciju. To se i desilo 2004. godine, a bubreg mu je donirao radio-voditelj iz Velingtona Grant Kiriama.
U rano jutro 18. novembra 2015. Lomu je iznenada umro od srčanog udara koji je posljedica bolesti bubrega. Noć prije toga se sa porodicom vratio sa puta po Britaniji i kratkog odmora u Dubaiju. U Londonu je bio na dijalizi, a tamo je promovisao Svjetski kup 2015.
Iako je zaradio milione tokom života, umro je skoro pa "švorc", sa rasprodatom imovinom i vrlo malo ušteđevine. Vjeruje se da je novac otišao na razvode, bolničko liječenje i loše investicije.
Poredili su ga sa Muhamedom Alijem, Tajgerom Vudsom i drugima koji su bili sinonim za svoje sportove. Lomu je bio prvo zaista veliko krilo, što je sada postao standard u mnogim timovima.
Godine prolaze, njegova zaostavština se pamti.
(mondo.rs)