Zbog uboda u leđa je pauzirala dvije godine, ali nije je to najviše pogodilo...
Legendarna Monika Seleš bila je dominantna teniserka na WTA turu početkom 90-ih godina prošlog vijeka, igrajući prvo pod zastavom Jugoslavije, a onda i Sjedinjenih Država.
Osvojila je devet grend slem trofeja, ali čak osam prije nego što je bila napadnuta i ubodena nožem u leđa na meču u Hamburgu 1993. godine od strane navijača Štefi Graf.
Slavna Novosađanka je sada ponovo govorila o nekim teškim momentima iz njene karijere, ali je za jedan istakla da joj je još teže pao od ranjavanja na turniru u Nemačkoj.
Monika Seleš je bila dominanta teniserka koja je sa 16 godina osvojila prvi grend slem i mnogi vjeruju da bi ih osvojila mnogo više da nije bilo tog užasnog događaja.
Poslije toga je Selešova napravila dvogodišnju pauzu, tokom koje joj je psihički bilo teško.
"Najteže je bilo te 1993. kad sam ubodena u leđa, moja cijela karijera je doživjela kolaps. Radila sam naporno da nađem taj unutrašnji i spoljašnji balans i sve me je to bacilo u kako ja to zovem 'kovitlac", izjavila je Seleš.
Ona se potom prisjetila nekih ljepših događaja.
"Momenat koji ću uvijek pamtiti je Rolan Garos 1990. jer je to bio moj prvi grend slem, imala sam 16 godina. Do tog trenutka, kada uđete na profi takmičenja, imate mnogo očekivanja, ali ste u dubini i dalje tinejdžer i počnete da se pitate da li ste stvarno toliko dobri", kaže "Mala Mo".
Taj turnir je Selešova i osvojila, da bi na Australijan openu 1993. već stigla do osmog grend slema, za praktično tri godine. Tada i dalje nije imala ni 20 godina.
"Drugi važan momenat bio je Australijan open 1993. Do tada, bila sam tinejdžerka, prolazila sam kroz gomilu ličnih izazova, pitala se šta je to što želim da radim. Tako mlada, a tako dobra u tome što radim, a uz to sam imala taj pritisak od svih, od sponzora, da igram uvijek najbolje, da se pojavljujem na turnirima. Mislim da sam do tog januara 1993. našla ravnotežu", dodaje Monika.
Na teren se vratila 1995. i ponovo je početkom naredne godine osvojila titulu u Melburnu.
"Dvije i po godine poslije tog ranjavanja, došao je Australijan open 1996. kao nešto posebno, bio mi je to prvi grend slem poslije tog incidenta u Hamburgu. Ujedno, bio je i posljednji na kom me je gledao moj otac, a da je bio zdrav i da nije morao da ide na medicinske terapije", prisećala se Selešova.
Njoj je upravo smrt oca najteže pala. Od tog udarca nije mogla da se oporavi i od tada, karijera Monike Seleš krenula je silaznom putanjom.
Nikada više nije bila ona "Mala Mo" koja je dominirala tenisom.
"Svaki dan započinjem misleći na njega. Kako vrijeme prolazi, sve više mi nedostaje. Gdje god sam putovala na takmičenja, tata je uvijek bio pored mene. Kada je operisan od raka prostate i pao u postelju, ja sam bila pored njega. Davala sam mu morfijum za ublažavanje bolova i hrabrila ga da izdrži, kao što je on mene bodrio na turnirima. Preminuo je u maju 1998. godine i taj gubitak boli me više od rane iz Hamburga. Teško je kada tokom meča po navici pogledate u publiku i shvatite da je ono najvažnije mjesto ostalo zauvijek prazno", zaključila je Monika Seleš.
(MONDO)