Na stazi Imola u 72 sata dogodile su se dvije smrti i jedan udes u kojem je vozač preživio spletom okolnosti. Nikad se tako smrtonosna trka Formule 1 nije ponovila.
Velika nagrada San Marina na kultnoj stazi "Imola", u proljeće 1994. godine, ostala je upamćena kao jedan od najcrnih vikenda u istoriji svjetskog sporta. I to ne samo kada je u pitanju Formula 1.
Tog vikenda, na prvim kvalifikacijama održanim u petak, vozač Vilijamsa Rubens Barikelo, doživio je strašan incident, kada udario u zid, ostao bez svijesti i doživio jezivo prevrtanje sa svojim bolidom. Poslije toga je izjavljivao da je ostao živ samo zahvaljujući slavnom neurohirgu Sidu Votkinsu, koji je bio prisutan na stazi u ključnom trenutku. "Spasio mi je život zato što je bio tu", kazao je Brazilac.
Nažalost, Votkins nije mogao ništa da uradi da spriječi tragedije koje su uslijedile na stazi 40 kilometara udaljenoj od Blonje, koja zvanično nosi naziv "Enco i Dino Ferari". Pogledajte Barikelov udes, pri brzini od 225 kilometara na sat.
Kada je vidio šta se dogodilo, Barikelov klupski kolega, Ajrton Sena, skinuo je slušalice i zabrinuto pogledao ka ekranu. Bio je tada trostruki šampion Formule 1, imao je 34 godine i bio je jedan od najpopularnijih vozača na svijetu. Uplašio se za svog zemljaka, ali je nastavio pripremu za trku prema običaju.
A, onda se dogodila subota, kada se dogodila još strašnija stvar - pogibija austrijskog vozača Rolanda Racenberga.
Imao je 33 godine, vozio je za tim Maksa Mozlija, Simtek. I trebalo je to da bude njegova treća trka u karijeri. Nažalost, poginuo je drugog dana kvalifikacija, kada nije znao da mu je nekoliko trenutaka prije kobnog trenutka oštećeno prednje krilo bolida. Dok je pokušavao da skrene, to krilo se polomilo i pri brzini od 314,9 kilometara na sat udario je u zid.
Ljekari su odmah pokušali da mu pomognu, hitno je helikopterom transportovan u bolnicu u Bolonji, ali je tamo samo konstatovana smrt. Doživio je tri fatalne povrede - zvanični uzrok bio je prelom lobanje, druga je bila povreda nastala prednjom lijevom gumom, a treća je bila ruptura aorte.
"Potpuno je drugačiji doživljaj kada vidite tijelo. Kada sam se vratio u pit, supruga Lisa pitala me je 'Šta misliš?, odgovorio sam joj: 'Mislim da je stradao'. To je bila jedina misao koju sam mogao da imam", rekao je njegov timski drug, vozač Simteka Dejvid Brabam.
"Kada samo čuli šta se dogodilo, svi smo bili u šoku, ne samo u našem timu. Bilo je to nešto što nismo mogli da čujemo svakog dana. Do tog trenutka je Formula 1 bila prilično bezbjedna", kazao je Australijanac, koga je Racenberg dan ranije zamolio da sjedne u njegov bolid i provjeri kočnice.
Do tog vikenda u Formuli 1 se 12 godina nije dogodio smrtni slučaj vozača na stazi. A, to nije bio jedini u Imoli, tih strašnih dana maja i juna 1994. Sve što smo naveli u nedjelju, 1. 5. 1994, palo je u sjenku pogibije Ajrtona Sene.
Kada je tog vikenda sreo Sida Votkinsa, doktor je uplakanom Seni sugerisao da bi trebalo da se povuče iz Formule 1 i da se posveti pecanju.
- "Šta je još potrebno da uradiš? Tri puta si bio prvak svijeta, očigledno je da si najbrži, odustani i idi pecaj", rekao mu je Votkins
- "Sid, postoje neke stvari nad kojima nemamo kontrolu. Ne mogu da odustanem. Moram da nastavim", rekao je profesoru Votkinsu Brazilac, a on naveo u svojim memoarima.
Iako uzdrman, Sena se vratio svojim obavezama na stazi, sa probuđenom idejom da zajedno sa Alanom Prostom opet osnuje udruženje vozača, koje bi se posvetilo borbi za bezbjednost vozača.
Nažalost, tu zamisao nije stigao da ostvari.
U sedmom krugu trke, na krivini Tamburelo, Sena je vozio ispred Mihaela Šumahera, koji je i prije toga primijetio da Brazilcu vozilo "poskakuje" na neravninama. U kobnom trenutku, Senin bolid je produžio pravo pri brzini od 211 kilometara na sat udario nezaštićeni betonski zid. Naknadno je utvrđeno da je u krivinu ušao vozeći 309 kilomeara na sat, a onda je posljednjim pokušajima dva puta smanjio brzinu da bi ublažio udar. I nije uspio da se spasi.
Cijeli svijet su potresli snimci na kojima se vidi da je Sena bez svijesti za bolidom, a 10 sekundi kasnije na video-snimku iz vazduha vidi se pomijeranje glave, pa povratak u prethodni položaj. Poslije toga se više nije pomjerio. Pri strašnom udarcu, desni prednji točak je poletio, udario u kokpit i udario u prednji desni dio njegove kacige. Pri stravičnoj silini udara zadobio je fatalni prelom lobanje, a ostala je i sumnja oko toga da mu je i volan probio kacigu i nanio smrtonosne povrede.
Nekoliko trenutaka poslije strašnog događaja, Anđelo Orsi, fotograf i Senini prijatelj, uslikao je Brazilca i u trenucima kada mu je skinuta kaciga, a redari branili pogled svima. Međutim, iz poštovanja prema porodici, dopustio je samo njoj da pogleda te fotografije i nikad ih nije objavio.
"Izgledao je spokojno. Kada sam mu podigao kapke po zjenicama se vidjela ozbiljna povreda mozga. Podigli smo ga iz kokpita, položili na zemlju, a on je u tom trenutku uzdahnuo. Nisam religiozan, ali osjetio sam da mu duh u tom trenutku napušta tijelo", kazao je Sid Votkins.
U 15.00 časova, tačno 43 minuta poslije teške nesreće, helikopter sa Senom je sletio u bolnicu u kojoj je dan ranije preminuo Racenberg. Doktori su ga hitno prevezli na intenzivnu njegu, a tamo su pregledom skenera konstatovane iste povrede kao na stazi. U 15.10, Senino srce je prije prestalo da kuca, a doktori su ga oživjeli i stavili na aparate.
Senin brat Leonardo organizovao je dolazak sveštenika u 18.15. Senino srce je drugi put prestalo da radi u 18.37. Odlučeno je da ga više ne oživljavaju. Njegovoj sahrani u Sao Paulu prisustvovalo je tri miliona ljudi.
(MONDO, Mladen Šolak)