Srpski odbojkaš Bojan Janić se u MONDO podkastu "Priča za medalju" prisjetio anegdote iz perioda u Crvenoj zvezdi, pa je Andiji Geriću ispričao kako je izgledao susret sa navijačima tima u kojem je igrao, dok je javnost uveliko znala da je veliki navijač Partizana.
Bojan Janić je profesionalnu karijeru započeo u Crvenoj zvezdi i mada je opšte poznato da je proslavljeni odbojkaš navijač Partizana, to ga nije spriječilo da bilježi ozbiljne rezultate u crveno-bijelom dresu. Janić se u MONDO podkastu "Priča za medalju" prisjetio anegdote iz perioda u Zvezdi i trenutka kad je u jednom dnevnom listu osvanuo naslov "Navijam za Partizan". Kako je i sam priznao, susret sa "delijama" nije bio uzbudljiv, ali je na kraju priča dobila potpuni preokret.
Ti navijaš za Partizan, a igrao si u Zvezdi, kako je to izgledalo, da li si imao probleme?
"Postojao je jedan trenutak, igrao sam u Zvezdi kao klinac i igrali smo neko polufinale, baš protiv Vojvodine. U jednom dnevnom listu vikendom su na srednjoj strani imali veliki intervju s nekim budućim sportistima, velikim nadama. I pola strane sam bio ja, koji igram u Zvezdi, a pola strane je bilo Nikola Rosić koji igra u Partizanu", započeo je Janić priču o susretu sa navijačima Crvene zvezde u MONDO podkastu "Priča za medalju".
"Oni su mene tad pitali za koga navijam, ja nisam htio da lažem, da se foliram, pa sam rekao 'navijam za Partizan'. Oni su to stavili u naslov - preko duple srednje strane je pisalo 'navijam za Partizan' još je stajao i uzvičnik", kroz smijeh se prisjetio Janić.
Kako je izgledao susret sa "delijama"?
Nastavio je Janić anegdotu i Andiji Geriću objasnio kako je izgledao susret sa navijačima Crvene zvezde, koji u početku ni najmanje nisu bili ljubazni prema mladom odbojkašu. "Majko mila, igramo sutradan na Banjici polufinale protiv Vojvodine, dolaze 'slaninari', navijači Voše koji ti sve po spisku s jedne strane. A na našoj strani se načičkalo jedno desetak mladih navijača Zvezde koji sjede, baš blizu naše klupe, jer je takva dvorana na Banjici."
"Kad smo na tajm-autu ili na pauzi između setova i kad priđem, to je haos. Samo čekam da preskoče ogradu i da me izudaraju. Ali držim neku distancu, trudim se da slušam trenera, da se koncentrišem, ali ne možeš, on je na metar i po od mene i urla mi u facu."
"A onda sam meč loptu ja pogodio i tad smo pobijedili 3:2. I oni izletjeli na teren i krenuli da trče ka meni. Mislio sam da je gotovo. Međutim, oni su me zagrlili i kažu 'Brate, nema veze što si grobar, svaka čast.' Mislim da mi je bilo poštenije da kažem da sam 'grobar' nego da se foliram, da kažem da navijam OFK-u ili tako neki treći klub", kroz osmijeh je ispričao Janić.