Andrija Gerić se prisjetio 1. oktobra 2000. godine i najvećeg uspjeha srpske odbojke u istoriji. Zlata koje nikada nije proslavljeno, "kanala" u kome je tim bio i otpisanih koji su se popeli na tron.
Na današnji datum 1. oktobra 2000. godine desio se najveći neproslavljeni uspjeh srpskog sporta. Odbojkaši SR Jugoslavije uspjeli su da poslije medalja koje su nizali od 1996. godine i Atlante konačno uzmu zlato.
U finalu su savladali Rusiju sa 3:0, nakon rutinskih 3:0 protiv Italije u polufinalu, a 26 godina kasnije najbolji srednji bloker tog turnira Andrija Gerić i dalje ima osmijeh na licu kada se prisjeti tih dana.
"Sigurno se posebno osjećam. To je bilo davno i to je bilo u nekom prošlom vremenu koje je u mojoj glavi lijepo. Da se podsjetimo svih nas 12 drugara na to i uvijek nam svima bude lijepo jer nas vežu neke zajedničke uspomene. Ovo je nešto što smo zajedno uradili i što je nekako ostalo zapisano u istoriji i obilježilo je naše živote za sada", rekao je u intervjuu za MONDO Andrija Gerić.
"Mi smo znali da ćemo da budemo u kanalu"
Ipak, nije to krenulo bajno. Prvo su Jugoslaviju u grupi savladali Rusi 3:1, pa onda i Italijani 3:2. Tek su protiv Amerike upisali pobjedu, a trijumfima nad Argentinom i Južnom Korejom izašli iz grupe kao treći. Već tada je "plava četa" bila otpisana od strane mnogih.
"Mi smo osvajali medalje, ali do tada nikada nismo zlato osvojili. Nismo bili favoriti, počeli smo loše u grupi i dosta njih nas je otpisalo. Znali smo šta radimo i naš cilj je otpočetka bio medalja. Gaja dok je bio trener on je stvarno propovijedao, da idemo na zlato. Mi smo nekako svi vjerovali da je to moguće. A prva stvar je da ti vjeruješ da to možeš da uradiš."
Zoran Gajić se nije mnogo brinuo, a nisu ni srpski odbojkaši. Oni su svoj plan imali i vjerovali su u njega. Znali su da su daleko najbitnije utakmice.
"Možda je bilo malo sumnje, ali je otpočetka bio plan da je četvrtfinale najvažnija utakmica. Da ćemo mi biti u četiri ekipe, ali da je četvrtfinale najvažnija utakmica na turniru. Mi smo se za to spremali. Bili smo u teškoj teretani kada smo igrali te dvije utakmice i obje smo izgubili nategnuto. Nije to da smo mi igrali loše, nego nismo jednostavno fizički bili još fit.
Ali mi smo bili svjesni šta radimo jer nam je Gaja objasnio da ćemo biti fizički u kanalu i da ćemo se mučiti na početku, ali da je cilj da za četvrtfinale budemo pravi. Jer na kraju se ispostavilo da su sve ekipe iz naše grupe prošle i uzele medalje", podsjetio se Andrija Gerić.
"Mi smo tek ušli u formu, poslije je to bila dominacija"
U posljednjem meču u grupi savladana je Južna Koreja, a onda je u četvrtfinalu došao meč sa strašnom Holandijom. MVP Bas van de Gor je rušio sve pred sobom, osim Jugoslavije!
"Ako se sjećaš te utakmice, to smo jako teško dobili, 3:2 nešto na razliku. Holandija je bila aktuelni svjetski šampion, tim sa velikim igračima. Oni su bili fantastičan tim, a mi smo tek ušli u formu. Ta utakmica nam je odredila na kraju turnir. Ali nas kao ekipu je krasilo to neko zajedništvo gdje smo svi jedan za drugog igrali i gdje smo se trudili najviše što možemo i mislim da je to najbitnija stvar", ističe Gerić.
Nakon toga sve je bilo rutina. U polufinalu i finalu dvije pobjede sa po 3:0 protiv džinova svjetske odbojke - Rusa i Italijana.
"Zato što smo onda bili u ful formi fizičkoj. Jer smo mi ušli u formu u četvrtfinalu što je bio plan otpočetka. Poslije smo dominantno dobili Rusiju i Italiju u ta dva meča. Samo što je bilo teško za gledanje ove ostale utakmice, ali se na kraju dobro završila. U tome je ljepota sporta."
"To je bio ceh koji smo platili"
U intervjuu sa Igorem Vušurovićem čuli smo i kako taj uspjeh nikada nije adekvatno proslavljen. U Beogradu se spremao 5. oktobar, slavlja nije bilo, ali je Gerića i drugove u Novom Sadu narod dočekao.
"Računam da je to naš ceh koji smo platili da se promijene stvari u državi. U Novom Sadu je bila neka vrsta dočeka, ali dobro, važno da je ostala ta medalja i uspomene, svašta nešto lijepo", rekao je voditelj MONDO podkasta "Priča za medalju".
Vasa Mijić i Andrija Gerić završili su u idealnoj postavi prvenstva. Da li je to bio Gerićev najbolji turnir u karijeri?
"Nije, poslije sam igrao ja još bolje. Tada su drugi igrači bili nosioci igre, nisam ja tada bio glavni u ekipi. Ali lijepo je kada tako rano sa 23 godine uzmeš Olimpijske igre. Šta tek možeš da uradiš poslije pa da budeš srećan? Poslije sam uspio na klupskom nivou da uzmem italijansko prvenstvo, to je nešto što me ispunjava. Ali je to lijep period i period kada smo medijski praćeni jako jer je sport bio jedina stvar koja je valjala u zemlji i zato se i sjećam sa srećom tih nekih trenutaka poslije 26 godina."
Šta sada raditi?
Vidjeli smo da je Nikola Grbić sa Poljskom nastavio da ređa uspjehe, a da srpska selekcija nije ni blizu borbe za medalje i vrha svjetske odbojke. Čemu da se nadamo?
"Mislim da muška reprezentacija ako se sada nešto promijeni ima šanse da bude u Brizbejnu. Mislim da jako teško možemo da se kvalifikujemo u Los Anđeles na ovom nivou na kome je sada. Ali mi navijamo za njih i nadamo se da će biti najbolje", završio je svoju priču za MONDO Andrija Gerić.
(MONDO, Nikola Lalović)