Ekskluzivno za MONDO Dušan Tadić o "vanzemaljskoj" partiji protiv Real Madrida u Ligi šampiona. Saznajte i zašto se nije radovao onoj golčini...
/Sa Tadićem razgovarao Nebojša Petrović/
Dućin dribling koji je očarao Santijago Bernabeu ima svoje ime.
Preciznije, dva imena. Neki ga zovu ’Veronika’, neki ’Rulet’. Pirueta uz rotaciju oko svoje ose. Autorska prava na ovu čaroliju polaže jedan od najvećih umjetnika u istoriji fudbala - Zinedin Zidan.
"To me čini posebno ponosnim jer sam se kao klinac divio majstorijama velikog Zi-Zua", kaže na početku ekskluzivnog razgovora za MONDO junak Ajaksovog trijumfa u Madridu, Dušan Tadić.
Čarolije mu nisu strane. Sjetite se ’Sombrera’ u dresu reprezentacije na utakmici sa Austrijom u Beogradu.
"Iskreno, ne opterećujem se individualnim učinkom, niti razmišljam unaprijed koji ću dribling da izvedem. To je instinktivna reakcija koja zavisi od situacije na terenu i položaja protivničkog igrača koji me čuva. Sve što radim u toku utakmice ima neku svrhu i ide u korist ekipe. Zato mi je i draža ta asistencija Neresu, nego onaj gol koji sam postigao za 3:0".
Da, evo i riječima. Tri - nula. Usred Madrida. Protiv trostrukog uzastopnog šampiona Evrope. A Tadić se raduje kao da je zatresao mrežu suparničkog odjeljenja na školskom turniru u malom fudbalu:
"Bio sam zbunjen, nije mi bilo ni na kraj pameti da Real mora da postigne tri gola da bi prošao dalje. Osjećaj je bio fenomenalan, ali sam pomislio da im je dovoljan samo jedan da nas izbace iz osmine finala. Zato se i nisam nešto naročito radovao, smatrao sam da moramo još da se pomučimo za plasman u narednu fazu".
Ili je ipak u pitanju naklonost i poštovanje prema kraljevskom klubu...
"Ima i toga. Veliki sam poštovalac Real Madrida, još iz vremena kada je Peđa Mijatović žario i palio svjetskim fudbalom. Igrali smo protiv jednog od najslavnijih i najtrofejnijih klubova na svijetu i zato ova pobjeda ima još veću draž".
Grickali smo nokte pored malih ekrana čekajući da se njemački sudija smiluje i konačno prizna gol srpskog reprezentativca...
"Svašta mi se motalo po glavi dok sam čekao konačnu odluku. Pomislio sam: ’Neće valjda opet Brih da mi zagorča život’. U Rusiji protiv Švajcarske nije ni pogledao snimak, a ovdje je pet minuta razmišljao da li da prizna gol. U suštini, nemam ništa protiv video-tehnologije. Naprotiv. Smatram da je fudbal sa VAR-om mnogo pošteniji i pravedniji. U početku mi se ideja nije dopadala, jer sam mislio da će prekidi da uspore ritam utakmice. Međutim, ovdje u Holandiji to funkcioniše besprijekorno i nadao sam se da će tako biti i u Ligi šampiona. Ali ako nam treba pet minuta da pregledamo situaciju i ako tražimo dlaku u jajetu, onda to nema nikakvog smisla. Fudbal se igra zbog lijepih golova i zamislite da je onaj moj sinoć poništen zbog nekog auta koji se dogodio na početku akcije".
Ne želimo da zamislimo. Ljepše je ovako. Asistencija, rulet, asistencija, gol. Magija. Srpska magija za slom evropskog prvaka:
"Bili smo bolji i u prvoj utakmici. Samo je izostao rezultat. Pričao sam sa Lukom Modrićem poslije duela u Amsterdamu, bio je iznenađen koliko dobro djelujemo na terenu. Rekao mi je iskreno da i pored njihove pobjede u gostima, ne očekuje nimalo laku utakmicu u revanšu".
Ako je tada bio iznenađen, sada mora da je impresioniran?
"Ne znam, nismo se vidjeli poslije meča u Madridu".
Da su svi u Realu shvatili ozbiljnost situacije kao Luka Modrić, možda bi ishod bio drugačiji. Prije svih, Serhio Ramos.
"Nismo se puno bavili njegovom odlukom da namjerno dobije žuti karton, ali je i to svakako jedan od detalja koji nam je ulio dodatni motiv. Odigrali smo utakmicu života, svi do jednog. Namjestilo se da protivnik bude inspirativan, da ambijent na stadionu bude veličanstven i da utakmica krene kako se samo poželjeti može. Mi cijele sezone igramo takav fudbal, stvaramo mnogo šansi i pogađamo iz svih pozicija. Čak i da smo riješili prvu utakmicu sa dva-tri razlike u našu korist, isto bismo igrali u Madridu. Trener Ten Hag je dvije godine sarađivao sa Gvardiolom u Bajernu i zato, poput španskog stručnjaka, forsira ofanzivan stil koji meni savršeno odgovara. Takva je filozofija i jednostavno, tako mora da se igra. Vratilo nam se za propuštene šanse u Amsterdamu i zasluženo smo skinuli Real sa trona".
Srpsku štampu, sklonu euforiji, možemo da razumijemo. Ali, rijetko se dešava da "Lekip" i "Frans fudbal" nekom fudbaleru dodijele ’desetku’ za učinak na terenu.
"Tek smo sletjeli u Holandiju, nisam još stigao da prelistam štampu. Naravno da mi je ogromna čast što sam se našao u društvu igrača koji su dobijali najvišu ocjenu u dva renomirana francuska lista".
Uoči žrijeba za osminu finala, pribojavao se Juventusa i predosjetio Real. Sada ima samo jednu želju:
"Ne bih volio Mančester siti. Sa ostalima, možemo prsa u prsa".
Radomir Antić za MONDO: Tadić među najboljima u svijetu
Imajući u vidu istoriju, tradiciju i osvojene trofeje, Ajaks definitivno može sa svima. U tom slučaju, čak i sa Sitijem.
"Mlađi nisu ni svjesni veličine Ajaksa. Napravio sam potez karijere prelaskom u Amsterdam. Znao sam šta radim i sada živim svoje snove otvorenih očiju. Tek kada dođeš ovdje, shvatiš šta taj klub predstavlja u evropskim i svjetskim okvirima. Za mene je ogromna čast što sam krenuo stopama legendarnog Velibora Vasovića i ponio kapitensku traku Ajaksa. Naročito ako se ima u vidu da mi je trener Ten Hag poslije svega mesec i po dana ukazao to zadovoljstvo. On je i insistirao da dođem iz Sautemptona, vrlo dobro je poznavao moje liderske sposobnosti i htio je od starta da na tom elementu gradi koncepciju cijele ekipe. Prišao mi je i rekao da ću biti zamjenik kapitena De Lihta, što je za mene bila ogromna privilegija".
Sada holandsko prvenstvo, pa start kvalifikacija u Lisabonu. Muči nas samo jedno pitanje, ko koga treba više da se plaši? Mi Kristijana Ronalda ili Portugalci Dušana Tadića.
"Mi Ronalda. Definitivno".
Kada neko napusti Madrid sa epitetom heroja, ’desetkom’ u "Lekipu" i dubokim naklonom fudbalske planete, šta mu ostaje da poželi sebi više od toga?
"Samo jedno. Da se 1. juna vratim u Madrid".
Onda, do Madrida. Do Vande Metropolitano. Do neke nove čarolije.
Veronike, Ruleta ili Sombrera. Sasvim svejedno! Bravo maestro!