Pobjeda studentske liste u Srbiji otvorila je pitanje kako bi se mogli promijeniti politički odnosi Beograda i Banjaluke i kakve bi posljedice to moglo imati po vlast u Republici Srpskoj.
Pobjeda studentske liste u Srbiji otvorila je brojna pitanja o budućnosti političkih odnosa u regionu, a posebno o tome kako bi promjene u Beogradu mogle uticati na Republiku Srpsku i njene političke prilike.
Nakon godina bliskih odnosa vlasti predvođenih Aleksandrom Vučićem i Miloradom Dodikom, postavlja se pitanje da li će novi politički akteri u Srbiji zadržati dosadašnji pristup Banjaluci, hoće li se promijeniti način saradnje i može li uspjeh studentskog pokreta podstaći slične procese u Bosni i Hercegovini.
Lider pokreta "Za pravdu i red" Nebojša Vukanović jedan je od rijetkih političara iz Republike Srpske koji je javno podržavao studentski pokret u Srbiji i prije njegove izborne pobjede. Zbog toga njegov uspjeh vidi kao mnogo više od smjene vlasti u Beogradu, uvjeren da bi promjene mogle imati značajan uticaj i na političke prilike u Republici Srpskoj.
"To je revolucionarna promjena, pad jednog nakaradnog mafijaškog sistema", kaže Vukanović za MONDO, ocjenjujući da studenti nisu pobijedili samo Aleksandra Vučića, već i političke strukture, medije i druge centre moći koji su, prema njegovom mišljenju, decenijama oblikovali političke procese u Srbiji.
"Vjerujem da više ništa u Srbiji neće biti isto i da će se te stvari preliti kod nas i imati velikog uticaja na dešavanja u Republici Srpskoj", poručuje Vukanović.
Da li je riječ o početku šire političke promjene ili će njen domet ostati ograničen na Srbiju, pitanje je na koje sagovornici imaju različite odgovore.
Novinarka portala Srpskainfo Sanja Krasić Božić smatra da je studentska pobjeda pokazala da nijedna vlast nije nedodirljiva, ali upozorava da se isti scenario ne može automatski očekivati u Republici Srpskoj.
"Mislim da je važno što se u Srbiji pokazalo da je promjena moguća, čak i onda kada se dugo čini da su političke karte već podijeljene. Za Srpsku je sada najvažnije pitanje postoji li snaga koja nezadovoljstvo građana može da pretvori u konkretnu političku alternativu. Jer nije dovoljno da su ljudi nezadovoljni vlašću, neko mora da im ponudi i uvjerljivodgovor na pitanje šta poslije. Do sada takve nismo vidjeli. Naprotiv.", kaže Krasić Božić za naš portal.
Politikolog Nikolina Lozo takođe ocjenjuje da je pobjeda Studentske liste značajna za cijeli region, ali smatra da su mogućnosti da se talas promjena prenese na Republiku Srpsku ograničene, između ostalog i zbog nedavno održanih izbora.
"Mi smo imali izbore prije nepunih mjesec dana i građani su odlučili da žele istu vlast ponovo", ističe Lozo u izjavi za MONDO.
Novinar Dragan Maksimović, s druge strane, ne očekuje da bi se sličan scenario mogao ponoviti u Republici Srpskoj, ne samo među studentima već ni među drugim političkim i građanskim grupama.
Dok se ne pojavi generacija koja ima svijest, recimo, samo o stranačkom zapošljavanju i uništavanju prirodnih resursa, dotle će se licemjerno slaviti pobjede drugih na svojim ulicama
"Ne vidim šansu da se scenario iz Srbije prelije na bilo koji dio kod nas. I to ne samo kod studenata nego kod bilo koje političke ili građanske grupacije. Svaka ideja oko koje se ovdje okupljaju unaprijed je pogrešna, jer nema zajedničkog cilja osim podjele pozicija. Svaki savez, svaki pokret koji je formiran, raspao se prije nego što je zaživio, a od njega su korist na kraju imali samo pojedinci. Ne treba imati iluzije o idealnoj državi koja će biti servis svih građana, ali stepen kriminala, korupcije, nepotizma i uništavanja privrednih giganata od strane šačice ljudi, i dalje nema nikakvu reakciju kod stanovništva, posebno kod mladih ljudi, čiji je stepen letargičnosti zabrinjavajući. Naši studenti, koji su dobrim dijelom produžena ruka vlasti, nisu pokazali ni trun samostalnosti ni spremnost da se suprotstave onom što se dešava oko njih", ističe Maksimović.
Šta pobjeda u Srbiji znači za vlast u Republici Srpskoj?
Vukanović smatra da će posljedice promjena u Srbiji najprije osjetiti političari iz Republike Srpske koji su godinama gradili bliske odnose sa Vučićem. Posebno izdvaja Milorada Dodika, kojeg opisuje kao Vučićevog strateškog partnera, te očekuje da bi se promjenom vlasti u Beogradu mogao promijeniti i način na koji se odvija saradnja između dvije strane.
"Republika Srpska je odlično funkcionisala mnogo bolje prije Vučića", tvrdi Vukanović, dodajući da bi saradnja trebalo da se zasniva na institucijama, a ne na odnosima dvojice političkih lidera.
"Republika Srpska će imati normalnu institucionalnu saradnju koja se neće bazirati na sastancima dva čovjeka, Vučića i Dodika. Veze naroda i institucija, a ne veze dvojice korumpiranih političara", kaže Vukanović.
Maksimović smatra da bi najveća promjena mogla biti upravo gubitak političkog oslonca na koji se vlast u Republici Srpskoj dugo oslanjala.
"Vlast Republike Srpske godinama je računala na Vučića kao na političko i bezbjednosno zaleđe, pa sada ostaje sama pred pitanjem održavanja, možda po prvi put nakon duže vremena, svoje političke stabilnosti", ocjenjuje Maksimović i dodaje:
"Očekujem da će Beograd postati uzdržaniji i proračunatiji prema Banjaluci, pogotovo ako se ostvari najava da nova vlast hoće dobre odnose sa Sarajevom. Iako ta dva pravca ne moraju nužno da ruše jedan drugi, pomirenje tih pravaca značilo bi potpunu promjenu politike iz Banjaluke prema Sarajevu, što ne vjerujem da će se desiti. Makar ne na početku mandata".
Maksimović pritom pravi razliku između stabilnosti Republike Srpske i političke podrške koju je njena vlast dobijala iz Srbije.
"Ono što se prodavalo kao stabilnost zapravo je bila kontrolisana nestabilnost, koja se palila i gasila prema ličnim interesima", kaže on, navodeći da su strah od Sarajeva, "unitarista" i zapadnih zavjera često korišteni za mobilizaciju javnosti i pritisak na kritičare vlasti.
Krasić Božić smatra da je važno razdvojiti odnose Srbije i Republike Srpske od odnosa pojedinih političara. Ne očekuje značajnu promjenu ukupne saradnje, jer su veze između dvije strane dublje od odnosa njihovih trenutnih rukovodstava, ali ostavlja mogućnost da se promijeni odnos Beograda prema aktuelnoj vlasti u Banjaluci.
"Stabilnost vlasti u Srpskoj dijelom se oslanjala i na političku podršku iz Beograda. Zato je važno i to što je u Srbiji dovedena u pitanje slika o Vučićevoj političkoj nepobjedivosti. To bi moglo uticati i na političku poziciju Milorada Dodika", smatra ona.
Lozo podsjeća da su SNSD i Srpska napredna stranka godinama imali veoma bliske odnose, da su Vučić i funkcioneri SNS-a podržavali vlast u Republici Srpskoj i učestvovali u njenim izbornim kampanjama.
Ona očekuje da bi saradnja mogla biti nastavljena, ali drugačije organizovana, uz veći naglasak na odnosima sa institucijama BiH i interesima Srba koji žive u toj zemlji.
"Do sada je ta saradnja bila više stranačko-politička nego institucionalno-politička", kaže Lozo, dodajući da bi nova vlast u Srbiji mogla preispitati i neke ranije odluke, uključujući podršku projektima i organizacijama bliskim SNS-u i SNSD-u.
Ima li Republika Srpska potencijal za sličan pokret?
Dok Vukanović vjeruje da bi se promjene iz Srbije mogle preliti i na Republiku Srpsku, ostali sagovornici oprezniji su kada je riječ o mogućnosti da se građansko nezadovoljstvo pretvori u organizovan pokret sa političkom snagom.
Vukanović kao dokaz da postoji potencijal navodi okupljanja nakon studentske pobjede. Prema njegovim riječima, u Trebinju je slavlje počelo sa pet automobila, a za desetak minuta broj je porastao na oko 150. Pominje i okupljanje građana na Trgu Krajine u Banjaluci.
Istovremeno, oštro kritikuje dio akademske zajednice i studenata u Republici Srpskoj zbog izostanka podrške protestima u Srbiji.
"Ja ću sad postaviti javno pitanje Branku Blanuši, Jeleni Trivić i svim ostalim profesorima Banjalučkog univerziteta koji su ćutali na progon studenata, zabranjivanje najavljenih skupova - kako će sada otići, osramotiti se preko Drine i kupiti poene na Beogradskom univerzitetu, i kako će sad pogledati u oči svoje kolege?", dodao je.
Maksimović je znatno skeptičniji. Smatra da u Republici Srpskoj i BiH različite grupe teško uspijevaju da se okupe oko zajedničkog cilja, zbog čega ne očekuje da bi se srpski scenario mogao jednostavno ponoviti.
Lozo takođe ukazuje na podijeljenost mladih, kako unutar pojedinih naroda tako i duž međuetničkih linija, uz ocjenu da su mladi često nezainteresovani za političko djelovanje. Ipak, smatra da su protesti u Srbiji pokazali koliko je važno da pokret, osim nezadovoljstva, ima i organizaciju i način da zahtjeve pretvori u konkretan rezultat.
Krasić Božić ocjenjuje da razloga za nezadovoljstvo u BiH ne nedostaje. Korupcija, politička prepucavanja, odlazak mladih i osjećaj da se problemi godinama ponavljaju stvaraju prostor za građansko nezadovoljstvo, ali to nije dovoljno da bi nastala ozbiljna politička alternativa.
"Naš problem je što su ljudi često saglasni oko toga šta ne valja, ali mnogo teže oko toga šta bi trebalo uraditi i ko bi to mogao da sprovede", kaže ona.
Kao primjer navodi tragediju u Jablanici, u kojoj je život izgubilo 19 ljudi, ocjenjujući da je ona trebalo da izazove mnogo snažniji društveni pritisak i insistiranje na odgovornosti.
"Ako nas ni takva tragedija nije ujedinila u zahtjevu da se utvrdi ko je odgovoran i da se spriječi da se nešto slično ponovi, postavlja se pitanje šta je potrebno da se građani zaista pokrenu", ističe Krasić Božić.
Pobjeda je tek početak
Naši sagovornici se slažu da izborni uspjeh studentskog pokreta ne znači da su političke i društvene promjene završene. Naprotiv, tek nakon pobjede slijedi provjera može li se energija koja je okupila građane pretvoriti u konkretne reforme i drugačije upravljanje institucijama.
Lozo smatra da će najveći izazov biti sprovođenje reformi, čiji se rezultati neće vidjeti odmah, kao i period tranzicije i oslobađanja institucija od političkog uticaja.
"Najveći test će biti sprovođenje reformi koje će biti teške i vjerujem da efekte i rezultate nećemo moći odmah vidjeti. Smatram da formiranje nove Vlade Srbije neće biti problem, ali da će period tranzicije i oslobađanje institucija biti nešto duži", zaključuje.
Krasić Božić upozorava da će važan test biti i očuvanje jedinstva, jer ljudi koji su se okupili oko zajedničkog cilja ne moraju nužno imati iste ideje o tome kako država treba da izgleda nakon promjene vlasti.
"Kada preuzmete odgovornost za vođenje države, građani očekuju rezultate, i to prilično brzo. Tada više nije dovoljno govoriti o tome šta biste promijenili, već morate pokazati kako ćete to uraditi i kako će se te promjene odraziti na svakodnevni život ljudi", kaže ona.
Za Republiku Srpsku i BiH, poruka studentske pobjede zato nije nužno najava neposredne političke promjene, već podsjetnik da samo nezadovoljstvo nije dovoljno. Potrebni su organizacija, uvjerljiva alternativa i zajednički ciljevi koji mogu okupiti građane izvan postojećih političkih i društvenih podjela.