Zoran Subošić i njegova supruga Azra usvojili su dijete iz Konga, a onda su završili u višemjesečnom zatvoru u Zambiji.
Zoran Subošić, gostujući na HRT usvojitelj djeteta iz Konga, govorio je o višemjesečnom prinudnom boravku u Zambiji, zatvoru, haotičnom suđenju i neizvjesnosti koja je pratila četiri hrvatska para u pokušaju da postanu roditelji. Prije intervjua govorila je njegova supruga Azra Imamović Subošić:
"Godinama smo pokušavali da dobijemo dijete, išli u Petrovu i privatno, postalo je iscrpljujuće za mene i Zokija, koji se osjećao krivim što sam to morala da prođem, a nije mogao da pomogne. Sjedili smo pored mora, kada je on predložio da bismo možda usvojili dijete", rekla je ona.
Zatim je govorila o djeci koju su usvojili hrvatski parovi.
"Sva djeca su se brzo opustila, Mariela je sutradan počela da me zove mama, spremali su je za to, imala je našu fotografiju. Objasnili smo djeci kuda idemo - "idemo kući“, u avion. Međutim, zaustavljeni smo na aerodromu, skinuli su nam prtljag iz aviona i odveli nas u kancelariju na ispitivanje, zatim smo otišli u policijsku stanicu. Najgore mjesto na svijetu je taj pritvorski centar, prljav bez prozora, ogromnih bubašvaba, paukova, bez vode, bez svjetla, pokrili smo se šalovima da nas ne ujedu komarci zbog malarije. Nisam znala gdje su Zoki ili Mariela, to je bilo najgore", nastavlja priču:
"Imali smo vode i hljeba da jedemo, nismo mislili ni na šta osim na muževe, djecu, ali smo se dogovorili da ne pričamo jer bismo odmah zaplakali, a tu ne treba. Bilo nas je 50 u jednom malom prostoru. Plačeš noću kad ne možeš da zaspiš, samo čuješ plač žena. To je kao štala, nema tekuće vode, sipaš iz kante, malo dvorište je ograđeno zidom, a u njemu se kolju kokoši, dok nam milijarde muva ulaze u nos i oči, kaže.
Ispričala je i kako je izgledao trenutak iz sudnice kada su doveli djecu.
"Kada su doveli djecu, svi smo plakali", vidjela je njihovu reakciju sudija. Mariela je slala poljupce, sudija je rekao da je ovo bio emotivan trenutak, a djeca su se prepoznala"
Na kraju je rekla:
"Sada nam je divno, sa prijateljima smo i porodicom, ono što smo čeznuli šest mjeseci je sada realnost, divno je biti kod kuće.
(Mondo)
