Potresna ispovijest sestre nastradale Dragane: "Auta su eksplodirala između nas, i onda je samo nestala"

• Nikolina Slavnić posljednja je vidjela svoju sestru Draganu Antešević prije nego što je nestala u vatrenoj stihiji kod Omiša.
• U potresnoj ispovijesti prisjetila se trenutaka kada su pokušavale da pobjegnu od požara koji je gutao sve pred sobom.
• Dragana Antešević jedina je žrtva sa smrtnim ishodom velikog požara koji je sredinom avgusta zahvatio omiško područje.

Posljednja slika koju Nikolina Slavnić nosi u sjećanju jeste njena sestra Dragana Antešević, stotinjak metara iza nje, sa koferom u ruci, dok oko njih gore automobili, odjekuju eksplozije i plamen presijeca svaki mogući put za spas.

"Ja sam nju vidjela. Vikala sam joj da trči, da bježi. U jednom trenutku čak sam pokušala da krenem prema njoj, ali između nas su eksplodirali automobili i podigao se plamen. Više nije bilo puta kojim sam mogla da prođem. A onda je ona samo nestala. Ta slika ostaće mi u glavi dok sam živa", kroz suze priča Nikolina za Slobodnu Dalmaciju

Dvije sestre te noći prolazile su kroz isti pakao kroz koji su prolazile stotine ljudi pokušavajući da pobjegnu od vatre, dima i užarene žeravice. Nikolina je uspjela da se spasi sa lakšim povredama, dok Dragana nije.

"Od sestre se ne oprašta"

Nekoliko dana nakon tragedije Nikolina je na društvenim mrežama objavila poruku koja je dirnula mnoge.

"Ne mogu da se oprostim od tebe, jer se od sestre ne oprašta. Samo ću naučiti da živim s tim da te ne mogu zagrliti, ali ću te nositi u sebi dok god dišem", napisala je.

U požaru je zadobila opekotine na tabanima, povredu glave i ruke, ali kaže da fizičke rane nisu ono što je najviše boli.

"Nisam teško povrijeđena. Imam rane koje će zarasti. Lakše sam povrijeđena, ali mi je duša povrijeđena. To je jedino što mogu da kažem".

Dragana je rođena 1992. godine, a Nikolina šest godina kasnije. Bile su jedine sestre i izuzetno povezane.

Prije tri godine Nikolina je dobila posao u Vili Šarlot kod Omiša, a ove godine pozvala je i Draganu da joj se pridruži. Dragana je prethodno 15 godina radila u istoj firmi u Bosni i Hercegovini, ali je dala otkaz. U isto vrijeme i njen suprug ostao je bez posla, pa su sestre odlučile da sezonu provedu zajedno na Jadranu.

Nikolina je radila na recepciji, a Dragana kao sobarica.

"Spavale smo u istom krevetu. Ona je tako brzo zavoljela to mjesto. I ljudi su nju zavoljeli od prvog trenutka. Bila je anđeo. Vjerujte mi, moja sestra u životu nije ni mrava zgazila".

Požar je djelovao daleko

Te večeri u vili je bilo oko 120 gostiju. Sestre su primijetile požar preko mora, ali im se činilo da je dovoljno udaljen i da ne predstavlja opasnost.

Nikolina kaže da je i ranije gledala požare na tom području i nijedan se nije približio objektu u kojem je radila.

Međutim, situacija se naglo promijenila. Gosti su počeli da izlaze iz apartmana i pakuju stvari, nestalo je struje, a dim i pepeo počeli su da ulaze svuda.

"Sve do tog trenutka nisam vjerovala da plamen može da dođe do nas. Kada je nestalo struje, nastao je potpuni haos. Mi još nismo ni znale da je naređena evakuacija".

Komšinica ih je upozorila da moraju odmah da bježe. Imale su službeni automobil "kedi".

Nakon što su sačekale da posljednji gosti napuste objekat, vratile su se po kofere.

"Ne znam zašto smo se vratile po kofere. Već smo se gušile. Ipak smo ih uspjele staviti u automobil. Upalila sam auto i krenule smo iste sekunde".

Danas se često pita da li bi sve bilo drugačije da nisu izgubile tih nekoliko minuta.

Automobil se zapalio

Nikolina nije dobro poznavala teren i nije znala postoji li bezbjedan put prema moru. Vidjela je da ostali automobili idu prema magistrali i Omišu pa je krenula za njima.

Nakon uključivanja na magistralu, u automobilu je gotovo trenutno postalo nepodnošljivo vruće.

"Mislim da smo se zapalile iste sekunde. U automobilu je bila golema vrućina. Vrištale smo, a ja sam telefonom bila povezana sa svojim menadžerom. On je mogao da čuje naše krike i cijelu našu borbu za život".

Pokušala je da nastavi vožnju, ali se motor ugasio. Uspjela ga je ponovo pokrenuti i preći još nekoliko desetina metara prije nego što je vozilo potpuno stalo.

Plastika je počela da se topi, a vatra se širila.

"Rekla sam im: ‘Mi ćemo poginuti. Izlazite van!’ Znala sam da će automobil eksplodirati ako ostanemo unutra".

Sve tri žene izašle su iz vozila.

Posljednji pogled na Draganu

Nikolina je krenula prema moru, uvjerena da je Dragana odmah iza nje. Međutim, kada se okrenula, ugledala ju je stotinjak metara dalje.

"Vikala sam joj da trči, da bježi. Vidjela sam je kako kleči, stoji i gleda me. Naišao je plamen i više je nisam vidjela. Samo je nestala".

Pokušala je da se vrati prema sestri, ali između njih su bili plamen i automobili koji su eksplodirali.

"Ja bih nju povukla sa sobom. Vratila bih se da sam mogla. Ali ona mi je nestala. Jednostavno je nestala".

Najviše je progoni pitanje da li je kofer koji je Dragana nosila oduzeo nekoliko presudnih sekundi.

"Znam da nisam mogla da se vratim. Da sam krenula kroz taj plamen, poginula bih. Ali stalno mi se vraća ta slika. Ona stoji sa koferom, gleda me i onda je više nema".

Spas u posljednjem trenutku

Nastavila je da bježi i pokušava da zaustavi automobile. Ljudi su bili u panici, vozila su se sudarala, neka su gorjela, dok su druga pokušavala da se probiju kroz vatru.

Tada su se zaustavile Natalija iz Stanića i njena kćerka Kristina.

"Molila sam ih da stanu. Govorila sam: ‘Ostala mi je sestra!’ Natalija mi je rekla: ‘Hoćeš li i ti poginuti?’ Samo me ugurala u automobil i odvezla. Ta žena mi je spasila život".

Na putu prema Omišu Kristina joj je dala papuče. Tek tada je shvatila koliko su joj tabani izgorjeli od vrelog asfalta.

"Nisam ni znala da sam povrijeđena. Hodala sam normalno. Bilo mi je važno samo da pronađem Draganu. Mislila sam: neka je izgorjela i devedeset odsto, samo neka je živa".

Satima je tražila sestru

Nakon što se sklonila na sigurno, Nikolina je satima tragala za Draganom. Zaustavljala je policajce, obilazila bolnice i pokušavala da sazna da li je negdje evakuisana.

"Govorila sam: ‘Čovječe, nestala mi je sestra, sama sam.’ A svi su mi govorili da se sklonim, da će doći, da će izaći. Bila je golema panika".

Kada je čula da su u Split primljene dvije neidentifikovane žene, vratila joj se nada.

"Nije mi bilo važno da li je teško izgorjela. Samo sam htjela da je pronađem".

Jedna od njih bila je njihova koleginica koja je uspjela da preživi. Dragane nije bilo.

"Bila je anđeo"

Kasnije je porodica obaviještena da je na području požara pronađeno tijelo. Iako identifikacija tada još nije bila završena, Nikolina je osjećala da zna o kome je riječ.

"Niko nam još nije lično potvrdio da je to ona. Ali ja znam. Na tom mjestu nema ko drugi da bude".

Danas kaže da ne želi da se njena sestra pamti po načinu na koji je stradala, već po životu koji je živjela.

Prisjeća se i jedne simbolične scene iz noći požara. Neposredno prije evakuacije pronašla je malu lastu koja se gušila od dima. Odnijela ju je do vode i pokušala da je spasi. Kada se kasnije vratila u vilu, ptica je i dalje bila tamo.

Nekoliko dana poslije tragedije pred porodičnom kućom pojavio se i bijeli golub.

"Nikada ovdje nisam vidjela bijelog goluba. Jutros je samo došao pred kuću. Možda umišljam, ali želim da vjerujem da je to bila ona. Da mi je došla da kaže da je sada mirna".

Ne krivi nikoga za ono što se dogodilo.

"Žao mi je samo što je moja sestra morala da ode na takav način. Ništa drugo".

Njena najveća borba sada je da nauči da živi bez jedine sestre.

"Ne mogu da se oprostim od nje, jer se od sestre ne oprašta".