Ima onaj vic iz kategorije kratkih i glupih, uglavnom idiotskih, ali često smiješnih, što govori o zmaju koji je mnogo godina živio iza sedam mora i sedam gora, sedam planina i sedam jezera...
A onda se jednog jutra probudio i zajakuao: Gdje ja živim, u p**du materinu!
U ovoj priči zmaj se zove Havijer Hervas. Rodio se u Španiji, u andaluzijskom gradu Kordoba. Kada je bio mali, maštao je da postane fudbaler, potpiše velik ugovor i zaradi dobre pare. I zamalo da mu se to ostvari. Kažu da je bio na pragu Real Madrida, ali je ipak završio u Sevilji, sa jakim ugovorom i odličnim predispozcijama za – pozajmice u španske drugoligaše. Igrao je i u Australiji, a početkom maja završio je u sarajevskom Željezničaru. Pogled na biografiju na, kako bi rekle kolege iz sportskih redakcija, uglednom sajtu Transfermarkt, otkriva da je za svaki klub igrao po tek jednu sezonu, te da se nije nadavao golova. Za klub sa Grbavice potpisao je, već rekoh, u maju.
“Mislim da sam napravio pravi izbor, kada sam odlučio da dođem na Grbavicu. Smatram da mi igre u Željezničaru mogu donijeti mnogo toga dobrog. Željo je najbolji klub u Bosni i Hercegovini, a i veoma mi je važno da igram u Evropi”, izjavio je Zmaj od Grbavice Hervas mjesec dana nakon što je potpisao ugovor.
Izostalo je ono da za Želju navija od malih nogu i da mu je plava boja najdraža, ali je dodao da mu je cilj osvajanje prvenstva i kupa i igranje u Evropi. O zemlji u koju je došao, podvukao je, nije znao mnogo.
“Znam da je ovdje bio rat, ali da se sada sve oporavlja i ide nabolje”, obznanio je Hervas svoje bogato znanje o zemlji smještenoj na nešto više od sedam gora, i nešto manje od sedam mora od njegove Andaluzije.
Jednog jutra, mjesec i kusur dana nakon što je javnosti i navijačima Željezničara objasnio šta planira da osvoji, Zmaj od Grbavice, probudio se, pogledao kroz prozor stana koji mu je pronašao klub i zajakuao: Gdje sam došao da živim, u p**du materinu!
“Odlučio sam da odem, jednostavno mojoj supruzi se nije svidio život u Sarajevu. Dok smo šetali sa svojim psom napale su nas lutalice i od straha supruga je željela da se vratimo u Španiju”, objasnio je razlog zbog kojih neće jurišati na trofej u ovdašnjem prvenstvu i kupu, a nakon toga poigrati i jedno kolo u evrotakmičenjima. Jer klubovi iz BiH ne igraju u drugom, za razliku od one babe, iz drugog, takođe idiotskog, vica.
Zašto je Zmaj od Grbavice Havijer Hervas odlučio da napustio BiH? Šta ga je slomilo i odagnalo od vrhunskih izazova poput gostovanja sa Željezničarem u Jajcu, Krupi na Vrbasu, Doboju kod Kaknja ili Vitezu? Osim što se, kao i svaki slabić, izvlači na raspoloženje vlastite supruge, bacio je ljagu i na Sarajevo etiketiravši ga kao grad u kojem haraju psi lutalice. Niđe veze.
Simptomatično je da se njegov odlazak poklopio sa posljednjim odlaskom neke domaće ekipe sa evroscene u ovoj sezoni. Nakon što su Radnik, Široki Brijeg i Sloboda ekspresno nogirani u prvom kolu Lige Evrope, evropsku priču završio je i šampion Zrinjski. Idući od kluba do kluba, tokom karijere, Zmaj Hervas sigurno nije dovoljno dobro pratio kako su se klubovi iz BiH provodili u Evropi proteklih godina. Možda je tek, tu i tamo, upratio poneki prenos utakmica reprezentacije BiH, uz komentar Marjana Mustafe Mijajlovića, ali ovdašnja repka u poređenju sa klubovima je Real Madrid. Ili Sevilja. A Hervas nije mogao da zaigra za reprezentaciju pa se, nakon dva mjeseca boravka u Sarajevu, uvjerio da smo mi daleko od Evrope. Šteta za njega, jer da se informisao kod, na primjer, Milorada Dodika, mogao je odmah da dobije preporuku da ne ide u taj Teheran. Ali, nije u tome kvaka.
Mi sa današnjom Evropom zaista nemamo nikakvih dodirnih tačaka. Evo, na primjer, kad mi ratujemo, oni nas smiruju. Sad bi oni ratovali, a mi se, k’o biva, mirimo, pa psi lutalice jesu jedan od većih bezbjednosnih problema. Uz minska polja i pokemone. Ništa mi sa Evropom nemamo osim što smo geografski dio tog kontinenta. Ni prosječnu platu, ni penziju, ni životni standard, ni vlast, ni opoziciju, ni životni vijek... Dobro, da je potpisao za neki klub iz Republike Srpske, možda bi Španac dobio i garancije o dužem životu od evropskog prosjeka. Međutim vispreni Hervas je otišao u veći be-ha entitet, a čim je naučio pokoju riječ jezika bošnjačkog, jezika hrvatskog i jezika srpskog naroda, nagulio je odavde koliko ga noge nose, i to u momentu kada je shvatio da stanovnici ove zemlje, gotovo svako jutro, citiraju zmaja iz vica i jauču: Gdje mi živimo, u p**du materinu!