Žarko Marković: Julske matrice i podignuti regleri

Godišnjica zločina u Srebrenici, počast žrtvama i kultura sjećanja svake godine padnu u drugi plan zbog raznih egzibicionista sa ove i one strane Drine, željnih medijske pažnje i zadojenih sumnjivim ideologijama. U takvoj atmosferi svi koji bi da ukažu da zloupotrebu i klasičnu komercijalizaciju zločina imaju šansu da postanu meta šovinista, ublehaša i besposličara, nesvjesnih koliko im je pamet zatrovana, a svijest opterećena.

Problem je što meta postaju oni koji stvari zovu pravim imenom. Recimo, slučaj idiota Aličkovića (da, idiota, to je nazivanje stvari pravim imenom), koji je postavio to što je postavio u Sarajevu je vrlo dobar primjer gaženja po žrtvama iz vlastitog naroda i istovremenog omalovažavanja onih sa kojima bi navodno isti taj idiot da gradi suživot.

U kakvom problemu se može naći onaj ko na to ukaže, najbolje je osjetio Vuk Bačanović, čovjek koji je za relativno kratko vrijeme prošao put od prihvatljivog Srbina do zadriglog velikosrpskog četnika, samo jer je rekao nešto što se sarajevskoj kotlini ne sviđa. Istom Sarajevu u kojem živi 10.000 Srba, ili FBiH u kojoj ih ima 2,55 odsto.

Normalan Srbin, po sadašnjim sarajevskim kriterijumima, otprilike, tvrdi da je Bosna cjelovita, da nas je sve zajebao Milošević, da nas je Karadžić gurnuo u rat, da je Alija htio mir, da je bio genocid od Prijedora do Višegrada, da su svi mrtvi Srbi u ratu izvršili samoubistvo, da je Anđelina Džoli najbolji režiser na svijetu, Edin Džeko najbolji fudbaler, a Marjan Mijailović najbolji sportski komentator. Ako ispadnete iz te matrice, rizikujete da dobijete otkaz, kao Bačanović, ili još gore, da vam se na društvenim mrežama nakače buljuci raznih nadimaka koji će vam skrenuti pažnju da upravo zbog toga niko na Balkanu ne želi da živi sa Srbima.

Bošnjaka u ovoj zemlji, zajedno sa onim, iz Banjaluke nepriznatnim, nerezidentima ima 50,11 odsto. I baš zbog toga oni imaju 50,11 odsto odgovornosti za budućnost ove zemlje. Sa raznim Aličkovićima nemaju nikakvu šansu.

U vezi sa popisom, interesantna je reakcija Ramiza Salkića. Da su u SDA prilično opsjednuti Miloradom Dodikom, potvrda je i Salkićeva izjava da “Srpska svoje rezultate popisa može da okači mačku o rep”, što je klasična dodikovska izjava upotrebljena još prošle godine kad je Ustavni sud BiH donio odluku o Danu Republike.

A o Danu Republike ćemo, izgleda, na referendum, sedam dana prije izbora. Idealno za vladajuću koaliciju jer će u kampanji legitimno moći da pričaju o teškim političkim temama, iako su izbori lokalni. Pametno, ali i prilično providno. Mladen Bosić i njegove službe će, bez po muke, da provale tu podvalu.

Od sportskih aktuelnosti vrijedi izdvojiti start fudbalske klupske sezone za nas s jeftinijim kartama. Sredinom jula tradicionalno počinje pakao kvalifikacija za većinu klubova iz regiona, osim za one iz BiH. Oni gledaju da svoje evropske obaveze završe prije sezone kupanja i posvete se nadmetanjima u domaćem prvenstvu. Tek kad ovdašnji klubovi u prvim kolima poispadaju od raznih Maltežana, ponovo shvatimo koliko je uopšte besmisleno pratiti domaće prvenstvo kroz prizmu borbe za evrokupove.

Niko vam, dragi fudbaleri i funkcioneri, ne brani da igrate, niti novinarima da to prate, ali manite se priče o Evropi jer ispadate smiješni. Inače, povratak fudbala na klupski nivo za kratkom vrijeme sprao je gorčinu koja je ostala iza EP­a. Bilo, ne ponovilo se.

I za kraj ­ vremenska prognoza kad joj vrijeme nije. Na početku dnevnika. Da je Biljani Knežević vruće saznalo se jer tonac na RTRS­u nije spustio regler.

I umjesto da ovo bude klasičan simpatični ispad, kakvih ima na svim svjetskim televizijama, kod nas se to pretvorilo u prvorazredni skandal koji je otvorio prostor za vulgarnosti na portalima i društvenim mrežama. I opet se palo u zamku relativizacije, a u drugi plan su potisnute ozbiljne provale koje sa RTRS-­a odu u eter, i to kad su svi regleri uredno podignuti.