Savezu za promjene potrebne su promjene

U javnim istupima Milorad Dodik često voli da istakne kako širom Srpske sreće ljude koji teško žive i koji na njegovo pitanje kako im je, odgovaraju: „Samo ti nama čuvaj Republiku Srpsku“.

Taj šlagvort posluži mu da u nastavku odgovora na novinarsko pitanje tipa „šta ćemo s ekonomijom“, odgovori da je istina da je narodu teško, da su mnogi na rubu egzistencije, da privredni ambijent mora da se poboljša, ali... I nakon tog „ali“, priča se ponovo vrati na liniju odbrane Republike Srpske, njenog dejtonskog okvira i kritiku svega sarajevskog.

Priča o ljudima koji žele jedino da Dodik sačuva Srpsku, proteklih godina poprimila je karakter mitske, ali na nedjeljnim lokalnim izborima vratila se u realne okvire. Lokalni izbori u Srpskoj su, kao nikad ranije, potvrdili dominantnost nacionalnih, visokopolitičkih tema, nad borbom za život običnog čovjeka. Ugroženost, izdaja, udari, referendum, Dan Republike, nametnuti su kao centralne teme u odnosu na vodu, komunalije, vrtiće, civilnu zaštitu, škole i domove zdravlja. Međutim, nametanje tih tema nije, bar za nevješto oko prosječnog birača, izgledalo izvještačeno i dirigovano, već se, naizgled, sve dogodilo prilično spontano, iako, realno, to nije prava slika stanja stvari.

Za samog Dodika ovi izbori, kao i referendum prije njih, bili su jedna velika kocka i posljednja prilika za stabilizaciju poljuljanih temelja na kojima počiva njegov decenijski opstanak na vlasti. Dodik se kockao, i dobio, bar kratkoročno, potisnuvši tako u drugi plan sve probleme koji bi mogli da ga zadese zbog referendumske krize, provociranja Zapada, podrške Rusije i nesređenih odnosa sa Srbijom. Dodik koji je sklon da vodi ratove na više paralelnih frontova, u nedjelju je dobio bitke na unutarstranačkom i međustranačkom planu. Ostaje mu bitka sa strancima koja istovremeno može da mu zada nove glavobolje, ali i dodatno popravi poziciju do 2018. godine i opštih izbora.

Ni najveći optimisti u SNSD-u nisu očekivali da će zbaciti SDS na Palama, u Prnjavoru, Gradišci, da će čovjek koji je sklon prebrojavanju ljudi, Luka Petrović, osvojiti Trebinje. Igor Radojičić i Banjaluka su slična, ali u nekim detaljima nešto drugačija priča, važna za dalje funkcionisanje SNSD-a. Radojičić koji nikad nije bio sklon populizmu, bio je u izuzetno teškoj poziciji jer je morao da se nametne kao alternativa dosadašnjoj vlasti SNSD-a, a da istovremeno bije bitku sa iskusnim Draganom Čavićem.

U SNSD-u se sada hvale da je za pobjedu bila najvažnija ona medijski nevidljiva kampanja, stalni kontakti sa građanima, ali i infrastruktura. Na to treba dodati i da u Banjaluci živi najviše građana Srpske koji su na budžetu, ali Radojičiću niko ne može da ospori da je kampanju gotovo do kraja vodio kako je ona i zamišljena, bez improvizacija, spreman na sva pitanja i podpitanja. Upravo to neodustajanje od vlastitih principa čini ga najvećim pobjednikom ovih izbora u okviru Republike. Stvari poput svojevrsnog krkanulka u izbornoj noći i muzika koja ne pripada karakteru modernog i urbanog funkcionera, koji Radojičić gradi godinama, može se pripisati činjenici da je on ipak bio kandidat SNSD-a. Ali, i to je moguće popraviti. Jer ako je Radojičić pravio otklon od „starog“ SNSD-a tokom kampanje, još lakše će to moći da radi kao gradonačelnik. 

S druge strane, već u nedjelju oko pola deset naveče postalo je jasno da je Savez za promjene na ovim izborima doživio debakl. Poraz je još jače odjeknuo jer su lideri te koalicije uoči izbora izgledali samouvjerenije od Dodika. Preciznije, u ovoj kampanji vlast i opozicija su donekle zamijenili uloge, pa su Bosić i ekipa, povremeno i bahato, najavljivali kraj režima, obračun s kriminalcima, dok je sam Dodik nešto manje galamio, a više pjevao, vodeći računa da nauči tekstove i nekih novih hitova.

Opozicija nije zapamtila greške sa svih izbornih poraza u proteklih deset godina, pa je u izbornoj noći počela da sipa floskule o analizama i razlozima debakla. Prošlih godina te analize na kraju su bile svedene u traženju bar nekakve pobjede u okviru poraza. Ako Mladen Bosić i ovaj put pronađe opravdanje te vrste i partijskim kolegama debakl predstavi kao pobjedu, a on ostane na čelu partije, SDS-u se ne piše dobro na opštim izborima, osim u slučaju da Milorad Dodik nekako iščezne sa političke scene. Iako razloga poraza SDS-a ima mnogo, a među njima je svakako i bahatost pojedinih lokalnih funkcionera, odlazećih načelnika i drugih foteljaša koji nisu mogli da prođu neprimjećeno u malim sredinama, glavni uzrok ipak leži na višem nivou.

U šizofrenoj situaciji kada se referendumska kampanja poklopila sa izbornom, Mladen Bosić nije htio, ili nije znao da se snađe, pozicionira sebe i partiju, nego je, malo zbog lične sujete, i svojevrsne opsjednutosti Dodikom, a više zbog sufliranja raznih mediokriteta koje je okupio oko sebe, udarao kontru, predstavljajući pokušaj odbrane Dana Republike kao fingirani sukob Dodika i Izetbegovića. Ako je Milorad Dodik 2006. godine uzeo SDS-u dio nacionalnog identiteta koji je obilježje te partije još iz rata, Mladen Bosić je, svojim istupima i potezima u danima pred referendum, taj identitet potpuno srozao. Istina, vlast u RS dvije godine čini sve da Bosića prikaže većim neprijateljem Srpske od Bakira Izetbegovića, ali lider SDS-a ni u jednom momentu nije želio da pokaže da on nije takav kakvog ga mediji pod SNSD-ovom kontrolom predstavljaju. Za razliku od Mladena Ivanića koji je u dobroj mjeri prepoznao kuda sve to vodi, pa je pritisak na njega u proteklih šest mjeseci splasnuo.

I definitivno, Savez za promjene je sada u velikom problemu, i ono što mu je najviše potrebno jesu – promjene. Ljudi poput Ognjena Tadića ili Dragana Čavića potpuno su potrošeni nakon dvostrukih poraza u trkama za najvažnije funkcije, politički putevi Mladena Ivanića su često krivudavi, sa mnoštvom raskrsnica, pa će koalicija imati velikih teškoća da pronađe kandidate za predsjednika i člana Predsjedništva BiH 2018. A u izbornoj noći Milorad Dodik je glasno poželio da Bosić ostane na čelu SDS-a još dvije godine, jer mu je „potreban“. A politički neprijatelj koji galami može mnogo više da vam koristi, nego navodni prijatelj koji vam šapuće.