Ko će da kaže Vukoti gdje je pogriješio Bosić?

Poštovaoci pisane riječi i novinarski fanatici vjerovatno se još sjećaju kako je izgledao „Glas Srpske“ u posljednjim godinama dok je bio na državnim jaslama. Format sličan „Politici“, sa cijelim jednim tekstom na prvoj strani i dvije-tri najave. Glava sa velikom riječi „GLAS“ preko crvene podloge, kursna lista, i počesto reklama-dvije, uz nezaobilaznu riječ dana.

Pokojni Boro Marić forsirao je narodne umotvorine i gdje treba i gdje ne treba. Taj kvadrat sa izrekom na naslovnoj i nije bio loša ideja, ali volio je da pretjera sa poslovicama u tekstovima, naročito ako dorađuje uradak kakvog početnika o ozbiljnim temama iz sfere visoke politike. A bilo je zajebano tih godina. Reforma policije, ustavne promjene, desetogodišnjica Dejtona, američki pritisci, Ešdaunova sječa knezova, Srebrenica... Centralni tekst na naslovnici uglavnom je bio u vezi sa tim temama, tek ponekad ukazala bi se neka socijala, apel za pomoć ili topla ljudska priča.

U periodu dok je predsjednik Republike bio Dragan Čavić, premijeri Dragan Mikerević i Pero Bukejlović, a ministar spoljnih poslova BiH Mladen Ivanić, stavovi tadašnjeg šefa opozicije Milorada Dodika u „Glasu“ objavljivani su rijetko, možda jednom ili dvaput mjesečno, u donjem dijelu druge ili četvrte strane, praktično na marginama.

Imao je sadašnji predsjednik Srpske tih godina druge kanale kojima se oglašavao, jer vlast SDS-a i PDP-a nije držala baš sve medije pod kontrolom, ali „Glas“ ga je uglavnom ignorisao. O tadašnjem vremenu svjedoči i anegdota koju je sa Dodikom imao jedan novinarski početnik koji ga je telefonom kontaktirao za izjavu u vezi sa nekom od tada aktuelnih tema. Nakon što se Dodik uredno javio na telefon, dao izjavu, uslijedila je poruka:

„Prenesi, molim te, tako kako sam rekao. Nemoj da nešto izvrćeš. Vi me u „Glasu“ uvijek izvrnete“.

Iz sadašnjeg ugla, desetak godina poslije, ovakva konverzacija izgleda potpuno suludo i nevjerovatno, iako Dodik i danas ima prilično živopisan odnos s novinarima.

Međutim, ova anegdota simbolički prikazuje nešto drugo. Iako je kao lider opozicije bio ignorisan, nerijetko i prozivan u „Glasu“, Dodik je svaku priliku da se oglasi u tom listu koristio, javljao se na telefon, iznosio stavove. Niti je bio savjetovan da se ne javlja, niti je on lično smatrao da bi to trebalo da radi.

Reagovao je tek kada je postao premijer, smijenivši upravu novina, a zatim i Marića, dovodeći nove ljude koji su „Glas“ pretvorili u propagandni pamflet SNSD-a uoči opštih izbora 2006. godine. I nije sam odgovoran za to što je na stranicama tog lista dnevno objavljivano i po 14 njegovih fotografija. Odgovornost je i na poltronima koji su taj posao izvršavali.

Nakon što je pomeo SDS i PDP na tim izborima, Dodik se, istina, okružio raznim likovima sumnjivog bekgraunda koji su bili izvođači radova u procesu gotovo potpunog poklapanja medijske scene, uz tek poneki izolovan slučaj. U takvom odnosu snaga dojučerašnji lider SDS-a Mladen Bosić katastrofalno se snašao. Preuzeo je stranku koja je bila u velikim problemima, suočio se sa medijskom blokadom, ali kada je i dobijao šansu da je probije, ostajao je zatvoren, nedostupan.

Novinari su proteklih deset godina bukvalno lakše dolazili do Dodika koji je bio premijer i predsjednik, nego do Bosića koji je bio šef opozicije. Dijelom zbog lične procjene, a više zbog pogrešnog savjetovanja, Bosić je postao jedan iz kategorije onih političara koji biraju medije, koji ne žele da odgovaraju na nezgodna pitanja, a da stvar bude gora, upravo takav odnos RTRS-a prema Dodiku opozicija je svih ovih godina žestoko kritikovala.

Na kraju njegovog desetogodišnjeg mandata, i nakon pet poraza od šest izbora na kojima se pojavio kao lider SDS-a, očigledno je da je medijska strategija najveće opozicione stranke bila potpuni promašaj. Prije neku veče Bosić reče da ne želi da gostuje kod Mate Đakovića jer je ovaj povezan sa nekim sumnjivim radnjama. Iako je riječ o legitimnom stavu, ispada da je sve ostale novinare koje je ignorisao, a koji nemaju nikakve veze sa sumnjivim radnjama, Bosić svrstao u istu ravan, i pored toga što je riječ o ljudima koji samo rade svoj posao.

Za nasljednika je promovisao Vukotu Govedaricu koji, bar prema prvim postupcima, ne izgleda kao čovjek koji će medijsku strategiju SDS-a promijeniti. Pametni uče na tuđim, a budale na svojim greškama. Ako misli da je njegov prethodnik bio bezgrešan u nekim stvarima, i da bi on sada trebalo samo da nastavi njegovim putem, Govedarica može odmah da potpiše kapitulaciju, jer s Bosićevom matricom djelovanja, u naredne dvije godine biće obična vreća za udaranje.