Prva junska sedmica obilovala je događajima koji su u drugi plan gurnuli fudbalsku euforiju, ali ko nam je kriv što je međunarodna zajednica opšte izbore u BiH namjestila u godine kada se održavaju Mundijali.
Slutilo je da će kampanja biti jedinstvena i neviđena, ali da će jedan od argumenata biti i frizura kandidata nisu očekivali ni najveći mazohisti. Stoga je jasno da će biti izuzetno zabavno i što je posebno bitno, tehnološki napredno, jer internet i društvene mreže ni u jednom izbornom ciklusu nisu bili toliko važni kao ove godine.
Ima jedna stvar koja je tu ostala nejasna. Ne znam kada je predsjednik Dodik posljednji put sreo Vukotu Govedaricu, ali mogao je da ga uoči bar na televiziji i vidi da SDS-ov predsjednički kandidat, za razliku od nekih koji ga u stopu prate, i nema pretjerano dugačku kosu da bi, "zabacujući" njome, šarmirao dame.
Ali svakako da će mnoge od njih sada na to obrate pažnju.
Zato bi žestoka reakcija iz najjače opozicione stranke u vidu sataraša od saopštenja u koje su nadrobili i Spajdermena, i Supermena, i Cirih, i Sarajevo, i NDI, i rejtinge i još mnogo toga, mogla da izazove kontraefekat, kao uostalom i ono reagovanje za dolazak dvojice američkih PR stručnjaka kod premijerke.
Zaista, u čemu je sporno što su se dva Amerikanca od kojih je jedan nekada savjetovao i Trampa, sastali sa Željkom Cvijanović, kada je ona bila na inauguraciji aktuelnog američkog predsjednika? Doduše, što dalja pozicija na inauguraciji u odnosu na glavnu binu, to i nebitniji Amerikanci, ali važno je da se Republika otvara prema Zapadu u vremenu kada joj je predsjednik pod sankcijama. Ako se sve dobro upakuje, birači se neće naljutiti što su u SNSD-u naizgled izdali Ruse jer nisu, bez obzira što su fotelje u koje su zasjeli američki gosti mnogo skuplje od onih u kojima su na marginama sanktpeterburškog foruma sjedili Dodik i Putin.
A možda je ovo put da se, u direktnom kontaktu, do kraja raskrinka priča o tih famoznih 18 miliona američkih dolara upumpanih da bi se oslabilo Dodika. Mada, istina, nema tu šta mnogo da se raskrinkava kada su to već obavili Lazanski, Ćeranić i Pavić u srijedu na Javnom servisu.
Ne bi Amerikancima trebalo vjerovati ni kad dolare i recepte za izborne pobjede nose, ali u slučaju famoznog sastanka na koji su se odmah upecali u SDS-u, stvari mogu da se posmatraju i obrnuto. SNSD je na vlasti duže od Trampa i Republikanaca i ništa nelogično nema u tome da su Ameri došli ovamo da preuzmu taj recept i plate ga milionima dolara. Dobro i za Republiku i za Amerikance.
U proteklih sedam dana jedan Danijel koji nije ni novinar, ni kolumnista je, kroz dva teksta, polupao Puhala koji, takođe, nije niti novinar, niti kolumnista, a drugi Danijel je na svom Frontalu prenio prethodni Tačdaun uz prateći tekst koji je ostao nejasan čak i Goranu Dakiću kojem je uglavnom sve jasno. Priznaću, dodatna pojašnjenja sam i sam morao da tražim od Simića u direktnom kontaktu i opet nisam baš najsigurniji šta je njegova ključna poruka, ali računam da će to da razjasni u narednim sedmicama na nekoj od televizija sa koje nas svojim opservacijama bombarduje svake druge večeri.
Bez zajebancije, ko je želio da shvati oba Danijela, shvatio ih je. I oba su važna, svaki na svom frontu(alu).
U proteklih sedam dana Dakić nije napisao nijedan vic na društvenim mrežama, iako sam apelovao da to uradi, ali da sedmica ne prođe bez smijeha pobrinula se nacionalna novinska agencija čime je zasluženo ušla u konkurenciju za provalu godine.
Emitujući vijest u kojoj je navedeno da benzin i dizel u Srpskoj koštaju jedan evro Srna je, kako bi to rekli pripadnici nešto mlađe generacije, prekucala igricu, zatvorila krug, i od servisa koji je dosada povremeno prenosio tuđe izmišljene tekstove, pretvorila se medij koji je uzeo stvar u svoje ruke. Biće da su urodile plodom kritike plasirane ovih dana da bi novinarska zajednica trebalo da vodi računa da nekritički ne prenosi tekstove objavljene na sumnjivim portalima bez impresuma, da procijeni šta je lažna vijest i ne učestvuje u njenom daljem širenju. Zaista ohrabrujuće!