U novoj godini poželimo naplatnim kućicama u Glamočanima da i dalje stoički izdrže udare automobila, tendere za rušenje i izrugivanje poput ovog.
Ako bi primijenila mrvu kreativnosti neka politička stranka predizbornu kampanju za naredne izbore započela bi svečanim lijepljenjem plakata na naplatne kućice u Glamočanima između Banjaluke i Laktaša. Ne kažem da to treba da bude DNS, jer ''riječ je riječ''.
A ovde je riječ o tome da su "naplatne kućice koje to nisu", preturile svašta preko glave i da zaslužuju da i dalje budu na istom mjestu.
Sapunica o naplatnim kućicama, na zvanično magistralnoj, faktički brzoj cesti koju narod zove ''autoput'', počela je i prije 2013. godine kada je završena izgradnja, ali nije jasno kada je buknula, a zatim ugašena ljubav između Ministarstva saobraćaja i veza RS i Javnog preduzeća "Putevi RS".
U odnosu u kojem se zvanično znalo ko je gore (ministarstvo), a ko dole (Putevi RS) iza paravana se neko zanio, zakasnio i rezultat su: neželjene naplatne kućice.
"Putevi RS" su kućice (veoma brzo i ažurno) sagradili, a uskoro je tadašnji ministar a današnji predsjednik NSRS, Nedeljko Čubrilović rekao, da preduzeće "to nije smjelo ni moglo uraditi" tj. da su kućice za naplatu putarine postavljene, a "ministarstvo niko nije pitao".
Za neupućenog čitaoca, rečenica je izgovorena kada su kućice uveliko štrčale na cesti ''kod Robota'', i kod kojih su se vozači iz inostranstva, prema svjedočenju mještana, često zaustavljali očekujući da neko otvori vratašca na kabini i naplati im putarinu.
Na vjetrometini pretrpane ceste sirote naplatne kućice stajale su godinama, a niko od "roditelja" iz ministarstva i "Puteva" nije htio da preuzme starateljstvo nad njima.
Javno preduzeće koje se bavi putevima planiralo je da na tom mjestu naplaćuje putarinu za dio puta sa četiri trake koji se proteže od Banjaluke do Klašnica, gdje počinje autoput na kojem putarinu naplaćuje drugo javno preduzeće - ''Autoputevi RS''. Uskoro je neko shvatio da nema smisla da dvije naplatne tačke budu taku blizu.
Ova saobraćajnica se tretira kao magistralna cesta, a u "Putevima" su tvrdili da bi trebalo da uđe u kategoriju brzih cesta na kojima se može naplaćivati putarina. To se nije dogodilo.
U spletu saobraćanih traka, kategorizacije cesta i bježanja od odgovornosti, protiv rukovodioca "Puteva RS" pokrenuta je istraga, koja je obustavljena kada je tužilaštvo utvrdilo da je "sve rađeno u skladu sa zakonom i da je Vlada kao vlasnik "Puteva RS" bila upoznata o svemu što se dešavalo prilikom izgradnje" .
U ovoj seriji koja još nije gotova postoji još jedna ''manje važna'' stvar: izgradnja je koštala 2,1 miliona KM. Štetu koja je nastala saobraćajnim nesrećama na tom mjestu (nedavno je jedan audi tu izletio s puta i udario u trafo stanicu, a beton je odnio jedan život 2015. godine) nije sračunata kao ni cijena opreme i objekata koji su očigledno već polovni, ako nisu propali. U tu sumu bi trebalo dodati novac koji bi neko platio kao odštetu zbog gradnje ovog objekta i štete koja je nastala, plus rušenje koje će koštati više od 1,5 milion KM.
Dok traje žestoka bitka uglednih građevinskih firmi oko tendera za rušenje, a pošto su kućice preživjele i građevinsku sezonu 2017. godine, želimo im da nas dočekaju i sljedećeg ljeta kao sivi podsjetnik da ni ministarstvo ni javna preduzeća nikad "slučajno" nisu napravili npr. neku školu, već pet kućica za naplaćivanje prolaza.
Bez obzira što već pet godina tuda prolazimo naizgled besplatno, putarinu smo u Glamočanima odavno svi platili porezima (0,15 KM po jednom litru goriva), a plaćaćemo je još više od 1. februara novim kada zažive famozne ''akcize''.