Tri tromjesečja su već iza nas, a tokom devet mjeseci aktuelne godine na muzičkom polju se izdešavalo mnogo toga, i pri tome ne mislimo na skandale, uvijek popularne obnažene zvijezde željne pažnje, svađe na dodjelama nagrada i slično.
Iako možda ne tako berićetna kao prethodna, ova godina je donijela zaista mnogo kvalitetnih izdanja, nezavisno od žanrovskog opredjeljenja. Takođe, ostala su još tri mjeseca, pa iako nije praksa da albumi velikih imena izlaze krajem godine, pravila suštinski ne postoje, te možda možemo očekivati još poneko iznenađenje. U nastavku slijedi kratka lista izdanja koje smatramo ponajboljima, a izdvojili smo ih za vas među albumima koji su objavljeni tokom ove godine.
Bjork - „Vulnicura“
Teško je pomisliti da neobična Bjork, zvijezda sa Islanda sa svojom vanzemaljskom aurom, pati od istih 'trivijalnih' emocija kao obični smrtnici. Ili je barem patila dok je sastavljala ovo iskreno i snažno djelo, napisano i snimljeno usred posljednjih muka veze koja je osuđena na propast. Bjork nikada nije zvučala ovako ranjivo, a slomljeno srce nikada nije napravilo ovako izuzetan zvuk.
Kendrick Lamar - „To Pimp A Butterfly“
Pružena mu je prilika i momak je iskoristio. Rokajući kroz 16 numera sa tragovima džeza, omaža 2 Pac-u i oštroumnim i pametnim rimama, nakon što se izvukao iz geta koji je opisao na debi albumu „Good Kid m.A.A.d City“, Lamar se bavi zloupotrebama građanskih prava sa moćnim zvukom koji krasi ovo izdanje, a o kojem se već govori kao o potencijalnom klasiku.
Noel Gallagher's High Flying Birds - „Chasing Yesterday“
Zaboravite na ono na šta ime albuma implicira. U stvari, ne pokušavajte uopšte da prodrete u bilo šta na ovom drugom solo albumu bivšeg člana benda „Oasis“, koji insistira da ovoga puta fokus bude na saksofonu, kojim je obojen ovaj stadionski blokbaster. Album će vam pružiti pravo rokenrol uzbuđenje. Uključujući i sjajnu saradnju sa Johnny Marrom, ovo je Noel u svojoj najeksperimentalnoj fazi ikada.
Florence + the Machine - „How Big, How Blue, How Beautiful“
Florence Welch je prestala da se krije iza raskošnih haljina i odbacila je sve svoje teatralnosti kako bi se suočila sa ličnim demonima u nasljedniku uspješnog izdanja „Ceremonials“, što je rezultovalo njenim najličnijim albumom ikada. Kako veliki i kako lijep - zaista. I najbolji do sada, sasvim sigurno.
Blur - „The Magic Whip“
Ko se uopšte mogao ovome nadati? Damon Albarn, Graham Coxon i kompanija su se krili u Hongkongu kako bi pronašli inspiraciju prilikom izrade ovog prvog 'dugometražnog' albuma u posljednjih 16 godina, a koji je iznenadno objavljen. I još bolje - nisu razočarali. Od „Go Out“ pa sve do „Ong Ong“, „Magic Whip“ je trijumfalan album, koji nam predstavlja brit-pop junake na uzbudljivoj novoj teritoriji.
Tame Impala - „Currents“
Australski sajk-rok genije Kevin Parker u stanju je da ispolira i pojednostavi zvuk svog benda sve dok ne počne da izgleda elegantno kao da je pravljen za neku izložbu. Ovaj album ima sve što je potrebno da se ubije bilo kakva žanrovska etiketa. Tu je „Let It Happen“ u Daft Punk stilu, soft-rok „Cause I'm a Man“ i psihodelični metal zvuk u „Eventually“, koja podsjeća na Tame Impala iz ranijih dana. Pritisnite plej i uživajte.
The Vaccines - English Grammar
Justin Young je rekao da je ovaj album bio taj koji pokazuje kakvu ideju ekipa ima o tome šta „The Vaccines“ kao bend može da postigne. Srednji nivo indi statusa? „English Grammar“ je album prepun indi-pop uzbuđenja i dodatnih eksperimentalnih detalja, koje londonski bend priprema za velike stvari. Arctic Monkeys i Coldplay treba da pripaze leđa.
Nema sumnje da je svaki navedeni album biser za sebe, te da ćete, bez obzira na muzički ukus, uživati u bilo kojem od ovih malih remek-djela.
(Tekst: Savo Drakulić za m:agazin)