Ako i vi živite u jednosobnom stanu, ovi savjeti će vam biti veoma korisni
- Tipične greške mogu da pretvore mali stan u poligon sa preprekama umjesto u pravi dom.
- Stan postaje prijatan kada ima jasne zone: mjesto za odmor, mjesto za jelo, mjesto za papire i mjesto za lijekove.
Kada neko u mladosti živi u jednosobnom malom stanu, obično misli da je to samo privremena faza i lakše podnosi skučenost. Međutim, kada u penziji ostane u istom takvom prostoru, često počinje da ga trpi iz navike iako bi u tim godinama dom trebalo da bude izvor sigurnosti, a ne dodatni stres.
Ne treba se zavaravati: jednosoban stan sam po sebi ne znači loš život. Mnogi ljudi u takvom prostoru žive uredno, mirno i čak vrlo udobno. Ipak, postoje tipične greške koje mali stan pretvaraju u poligon sa preprekama umjesto u pravi dom.
1. Sve se čuva "za svaki slučaj", a stan prestaje da diše
Ova greška nastaje kada stvari postanu važnije od same osobe. Čuvaju se stari lonci, "još dobre" kutije, odjeća "za selo", novine "za čitanje kasnije"… i odjednom više nema mjesta za lijekove, dokumenta ili svakodnevno posuđe.
U jednosobnom stanu količina stvari uvijek pobjeđuje osim ako se ne uvedu jasna pravila. Najbolje je da svaka kategorija ima jedno određeno mjesto i razuman obim. Kada se isprazni makar jedan ormar do te mjere da se vidi zadnji zid, i um se primjetno smiruje.
2. Prolazi su zakrčeni, a kretanje postaje svakodnevni rizik
Sve počinje "privremeno": stočić ovdje, stolica tamo, torba da se ne zaboravi… i ubrzo se kroz stan ide cik-cak. U malom prostoru to znači veći rizik od spoticanja, bolova u leđima i ozbiljnih padova.
Rješenje je jednostavno – napraviti jedan jasan prolaz, širine bar ramena, i sve ostalo prilagoditi njemu. Kada je put čist, tijelo se kreće sigurnije, a i glava je rasterećenija.
3. Slabo osvjetljenje umara oči i živce
Mnogi se oslanjaju na jedan luster i vjeruju da je to dovoljno. Međutim, u malom prostoru mozak stalno obrađuje detalje izbliza, pa loše sjvetlo brzo iscrpljuje vid i koncentraciju.
Dobro je dodati osvjetljenje na tri ključna mjesta: pored kreveta ili fotelje, iznad radne površine u kuhinji i u hodniku. Ne moraju to biti skupe lampe – važno je da stan više ne bude u "večnom sumraku".
4. Nema zona, cijeli stan postaje jedna velika ostava
Kada sve stoji "gdje ima mjesta", počinje svakodnevna potraga: za naočarima, punjačem, dokumentima, lijekovima… i osoba se nervira, iako problem nije u njoj, već u prostoru.
Stan postaje prijatan kada ima jasne zone: mjesto za odmor, mjesto za jelo, mesto za papire i mjesto za lijekove. Kada je raspored logičan, stres se smanjuje iz dana u dan. Zone se mogu definisati i tapetima, pronađite inspiraciju u galeriji slika.
5. Lijekovi su razbacani i postoji rizik od greške
Tablete u kesicama, kutijama i fiokama lako dovedu do zabune – šta se pije, kada i u kojoj dozi. To može biti ozbiljno opasno.
Najbolje rješenje je mali "apotekarski" ormarić ili fioka: svakodnevni lijekovi na jednom mestu, sezonski odvojeni, a sve sa isteklim rokom odmah se izbacuje. Kada su lijekovi pregledni, raste osjećaj kontrole i sigurnosti.
6. Štedi se na sitnicama koje najviše znače
Često se kaže: "Ne treba mi više renoviranje", pa se trpe klizavi tepisi, klimave stolice, neudobni dušeci, loša slavina. Cijena se ne plaća novcem, već zdravljem i raspoloženjem.
Male intervencije imaju veliki efekat: prostirka protiv klizanja, stabilna stolica, dobra kvaka, udoban dušek, ispravna slavina. U jednosobnom stanu upravo ti detalji prave najveću razliku.
7. Balkon je pretvoren u skladište, a mogao bi biti izvor mira
Balkon često postaje "zabranjena ostava", čime se gubi najvrijedniji dio stana – svjetlost i vazduh.
Kada se očisti i ostavi makar mali kutak sa stolicom i stočićem, balkon postaje mjesto za čaj, sunce i tišinu. Mala promjena, ali sa ogromnim psihološkim efektom.