Jedna od najposjećenijih utakmica na Gradskom stadionu ikad!
Prije tačno 32 godine, na banjalučkom Gradskom stadionu odigrana je kultna utakmica – okršaj Borca i Proletera iz Zrenjanina, u okviru 38. kola Druge lige Jugoslavije, za plasman u elitu!
Mjesto u "krem-društvu" ranije je obezbijedila ljubljanska Olimpija, pa se između Banjalučana i Zrenjaninaca tražio drugi putnik u prvoligaški rang.
Igračima koje je sa klupe predvodio tada mladi trener Josip Kuže bila je potrebna bilo kakva pobjeda kako bi Borac po četvrti put u istoriji postao jugoslovenski prvoligaš – i do nje je stigao poslije izvođenja jedanaesteraca!
Borac je, na opšte oduševljenje 25.000 gledalaca, poveo u desetom minutu.
Albert Pobor krenuo je sa Borčeve polovine i potom uposlio Amira Durgutovića koji je uprkos prekršaju uspio loptu da proslijedi do Senada Lupića u kazneni prostor.
Napadača Borca faulirao je Slobodan Dubajić, a arbitar Vujović pokazao je na bijelu tačku, a penal je u gol pretvorio Suad Beširević.
Meč je, ipak, završen rezultatom 1:1 – Zrenjaninci su Antona Jakovljevića matirali u 65. minutu.
Sa pozicije desnog krila je centrirao Amir Teljigović, a na suprotnoj strani loptu je prihvatio Nenad Nikolić koji dobrim udarcem glavom pogađa Borčevu mrežu.
Na kraju, odlučivali su penali, koji su za Borac počeli sjajno.
Beširević je pogodio, Amir Teljigović ne (udarac mu je odbranio Anton Jakovljević), ali je već u drugoj seriji Borčeva prednost poništena jer za Borac nije pogodio Vladica Lemić, dok za Proleter jeste Goran Bošković.
Ostalo je neriješeno i poslije treće serije (precizni su bili Božur Matejić i Slobodan Dubajić), da bi u četvrtoj seriji za Borac bio precizan Senad Lupić, ali ne i Nenad Nikolić.
Ukazala se šansa za kapitena Borca Damira Špicu da otkloni sve dileme, ali nije pogodio, pa je potom Jovan Šarčević imao šansu da nastavi dramu.
Ipak, Anton Jakovljević je "znao" gdje će šutirati fudbaler Proletera, pa je Borac na kraju po četvrti (i posljednji) put izborio mjesto u Prvoj ligi SFRJ.
U narednoj prvoligaškoj sezoni, Borac je zauzeo 14. mjesto, a već naredne (1990-91), razdvojio je "velilu četvorku", zauzeo četvrto mjesto i stekao pravo nastupa u Mitropa kupu – takmičenju koje je kasnije i osvojio.