Robert Peternelj, koji se skoro dvije nedjelje brinuo da Borcu ništa ne fali na terenima, ujak je proslavljenog slovenačkog golmana
Fudbaleri Borca završili su danas pripreme na Bledu.
U Sloveniji su crveno-plavi boravili od 18. juna, te odigrali jednu kontrolnu utakmicu (protiv Mure), a sada u Banjaluci slijedi "postavljanje završne glazure" za prvi zvanični meč u sezoni – sljedećeg utorka u Klužu, u okviru kvalifikacija za Ligu šampiona.
Borčevi fudbaleri i treneri, na čelu sa Markom Maksimovićem, imali su na raspolaganju tri terena Fudbalskog kluba Lesce, a da im ništa ne fali i da sve bude pod konac, brinuo se Robert Peternelj, jedan od trenera u omladinskoj školi i, za dalju priču veoma bitno – ujak slavnog slovenačkog golmana Jana Oblaka!
Na početku razgovora za MONDO, Peternelj je pohvalno govorio o crveno-plavima kao gostima na Bledu.
"Mogu reći da sam stvarno iznenađen disciplinom i samim radom ekipe Borca na terenima. Vidi se da je sve na veoma visokom nivou i moram da naglasim da smo terene spremili veoma kvalitetno i da se redovno održavaju. Borac kao veliki klub veoma poštuje rad svih radnika Lesca koji su se trudili da je sve u top uslovima", počeo je priču Robert.
Glavna tema našeg razgovora svakako je bila činjenica da je Peternelj, kako smo rekli, ujak Jana Oblaka, sadašnje uzdanice madridskog Atletika. Jana pamti još kao dijete, kada je bezbrižno trčkarao za "bubamarom", poput ostalih vršnjaka.
"Sa njegovim ocem Matjažom sam igrao za Škofju Loku. U osnovi, njegova majka je porijeklom iz BiH, tako da kad se Jan rodio, stalno je bio sa njim na terenu. Sjećam ga se još kad je bio u pelenama i trčao za loptom, tako da smo ga svi voljeli. Ima i rođenu sestru koja se na vrhunskom nivou bavi košarkom, pa je i ona 'visila' na sportskom terenu u Škofjoj Loci. Jan je bio tamo do desete, jedanaeste godine, a u osnovi nije ni bio golman. Manje-više je igrao sa svojim uzrastom, ali vidjelo se na njemu da je drugačiji, da je za svoje godine nevjerovatno inteligentan i da razumije fudbal. Kad je napunio 11 godina, počeo je da stoji između stativa i vidjelo se da ima nevjerovatan potencijal. Već tad se vidjelo da ima nevjerovatan osjećaj za markiranje, za postavljanje na golu, za hvatanje lopte, a mi smo ga zvali 'Čigra'. Bio je zaista elastičan na golu, nikako nije mogao da bude savladan! Da si pogodio mrežu, bilo bi to kao da si pogodio na tomboli", kaže Robert.
Jan i porodica imali su težak život.
"Sjećam se Janovog oca, radio je u pekari kao vozač. Stvarno su živjeli u teškoj situaciji jer je bilo šestero djece i živjeli su u jednom stanu. Matjaž je stalno ustajao u 2-3 časa ujutru i odlazio da radi. Onda se vraćao kući i vozio Jana svaki dan na treninge. Njegov otac je isto bio dobar golman, branio je u Medvodama i Škofjoj Loci u drugoj ligi, ali je bio nižeg rasta tako da nije uspio u višem rangu. Vidjelo se, međutim, da Jan ima nešto po njemu jer je stvarno bio tehničar. Matjaž je cijeli život posvetio Janu, bio je stalno sa njim na treninzima. Već sa 13-14 godina je otišao u Olimpiju i onda se sjećam, kad je imao 16 godina, kad se povrijedio prvi golman Botonić, legenda slovenačkog fudbala Branko Oblak dao mu je šansu i od tad je bio standardan na golu Olimpije", ističe Borčev domaćin na terenima Lesca.
Iz tabora "zmajčeka", Jana je fudbalski put dalje odveo u Benfiku, koja ga je slala na pozajmice u četiri portugalska kluba.
Za Olhanense nije branio, upisao je dva nastupa za Beira Mar, 17 puta je na golu Uniao Leirie, a 31 put je čuvao mrežu Rio Avea.
Iz Benfike se potom preselio u Atletiko Madrid, gdje od ljeta 2014. godine i sa kojim je u sezoni 2020-2021 pokorio Pirineje!
Četiri puta je bio izabran za najboljeg golmana Primere, tri puta se našao u idealnom timu Lige šampiona, pet puta je bio prvi u izbori za najboljeg fudbalera Slovenije, a u prošloj sezoni, kad je osvojio titulu, postao je najbolji igrač prvenstva!
"Zaista sam ponosan na sve što je napravio u životu jer je imao zaista teško djetinjstvo. Teško su živjeli i poštujem od srca sve što je uradio! Znam koliko je bilo odricanja da bi uspio, koliko je otac trpio, koliko je zajedno sa majkom dao da oboje postanu vrhunski sportisti. Mogu da kažem da su kao porodica stvarno top, nisu zaboravili ni ostale porodice u Škofjoj Loci, pomažu puno. Kad god ima vremena, Jan dođe na stadion u Škofju Loku, isprati trening djece, donese poklone za njih. Preko jedne fondacije je napravio teren u Škofjoj Loci, veliki je čovjek", kaže nam Robert.
Sa sestrićem održava kontakte u onoj mjeri u kojoj to brojni faktori dozvoljavaju.
"Imamo kontakte, više preko oca. Jan je radnik, trenira i spava. Tako je kod njega, jedino takav 'asketski' način života mu je omogućio ovo što ima danas. Cijeli život je podredio sportu, način života je podredio uspjehu. Često dođe kad ima neku pauzu ili kad treba da nastupi za reprezentaciju, uvijek dođe, popijemo kafu i pričamo. Međutim, sad zbog cjelokupne situacije oko korona virusa, već dvije godine se nismo vidjeli. Samo smo se čuli par puta. Tempo njegovog života i treninga je tako jak", priča Peternelj.
U moru Janovih osobina, Peternelj ističe jednu.
"Mislim da ga nijedna stvar ne može poremetiti jer stvarno ima u glavi cilj i zna šta radi i kako mora da radi i koliko je odricanja u radu. Mislim da je njegova najistaknutija osobina ta mirnoća, taj ljudski odnos. Znam da je imao ponude i drugih klubova, znam kako mu je bilo i kad je bio povrijeđen u Atletiku. Tad su svi stajali iza njega i to mu je klub vratio. 'Čolo' Simeone ga je čekao, trpio i kad je bio povrijeđen i Jan to vraća vrhunskim nastupima."
Slovenački golman ima ugovor sa "jorgandžijama" do ljeta 2023. godine, a njegov ujak na kraju razgovora za MONDO ističe da vjeruje da će Jan i završiti karijeru na stadionu Vanda Metropolitano.
"Mislim da će i završiti karijeru u Atletiku jer je njemu ovaj način života u Madridu i Španiji veoma blizak. Tamo je stvorio život i pošto ima takav status u klubu, a Atletiko je stalno u vrhu Primere i evropskih takmičenja, sumnjam da će promijeniti okolinu. Dosta je vezan za trenera, Simeone će ostati kao trener u klubu i mislim da će ostati i Jan. Zaista su kao jedno!", zaključio je Peternelj.