Crvena zvezda je razočarala na startu sezone i naredne nedjelje boriće se da izbjegne eliminaciju već na startu kvalifikacija za Ligu šampiona. Šta se desilo sa timom koji je do prije nekoliko nedjelja "mljeo" sve pred sobom?
Crvena zvezda je u prethodnoj sezoni Superlige oborila rekord po broju datih golova (114) i na samo u devet od 55 utakmica u svim takmičenjima nije pobijedila, a takav tempo je zaista teško održati i doveo je do toga da se svako odstupanje vidi iz aviona.
Tako je Zvezda već u prva dva meča nove sezone razočarala navijače. Prvo je kiksnula u prvenstvenom meču sa Vojvodinom (0:0), potom izgubila od Kairata u kvalifikacijama za Ligu šampiona (1:2), a pritom nijedan njihov fudbaler u 180+ minuta nije zatresao mrežu. Zbog svega toga, a posebno zbog vrlo loše igre u Almatiju, alarmi na "Marakani" upaljeni su možda i prije nego što je varnica izazvala požar, tako da je sada na Dejanu Stankoviću da reaguje dok i sam može da bude vatrogasac.
Šta je razlog slabe igre Crvene zvezde u Kazahstanu?
Može se pričati o teškim pripremama, vremenskoj razlici, dugom putu, ekipi koja je u takmičarskijoj formi, međutim to bi možda moglo da važi u situacijama kada Zvezda igra protiv ravnopravnog protivnika, ali protiv dosta slabijeg je samo izgovor.
Zvezda je imala nekoliko lako uočljivih problema u susretima sa Vojvodinom i Kairatom, a možda je najveći to što na okupu nije ekipa iz prošle sezone - iako se mnogima čini da je to isti tim.
U svakoj liniji tima je po novo ime i potrebno je vrijeme da bi se "hemija" ponovo dogodila, što je naročito teško poslije kratkih priprema, a još teže kada pojedinci iz opravdanih razloga kasne, pa je uspostavljanje saradnje i sticanje povjerenja moguće samo u utakmicama.
Tako je Zvezda iznenada u situaciji da stvori novi štoperski tandem poslije odlaska Nemanje Milunovića, jednog od najvažnijih igrača iz prošle sezone, a dolaska zvučnijeg Aleksandra Dragovića.
Ne samo da je Dragović novi fudbaler u zadnjoj liniji, nego mu je potrebno pronaći i partnera. Dok traje drama oko razloga neigranja najiskusnijeg štopera Miloša Degeneka, Stanković je protiv Vojvodine isprobao povratnika Srđana Babića, a potom protiv Kairata i Radovana Pankova, dok ne bi bilo iznenađenje da protiv Mladosti za vikend igra Strahinja Eraković zbog pravila "bonusa".
Novi štoperski par se još "traži" i nije neko iznenađenje što je Zvezda zbog toga imala probleme u kontrama, na prekidu i u iznošenju lopte, ali je znatno lakše kada se to desi prije odlučujućih utakmica.
S obzirom da je Zvezda najveći dio posljednje dvije utakmice provela s loptom u nogama, i bila neaktivnija i pasivnija nego što smo navikli, možda se u iznošenju lopte najviše i osjetilo da štoperi "nisu kliknuli", a na sve to nadovezao se novi vezista koji bi u tome trebalo da im pomogne.
Istina, Nenad Krstičić je povratnik na "Marakanu", ali je navikao na druge principe u igri kod Milojevića, pa mu je potrebno još vremena da bi se prebacio na model igre Dejana Stankovića.
Previše puta u toku meča sa Kairatom je okrenut leđima tražio loptu u uskim prostorima, često je gubio posjed i teško je izdržavao presing rivala. Rotirao je "Mister" mjesta Sanogu i Krstičiću kao dvojici "holdera" ispred zadnje linije, nije to dovelo do nekih naročitih poboljšanja u igri, da bi u nastavku uveo Kangu i promijenio formaciju sa 4-2-3-1 na 4-1-4-1 koja je donijela malo bolji protok lopte, ali ne i dovoljno za gol koji bi donio mirnoću pred revanš u Beogradu.
Ne samo da odbrana i vezni red nisu disali kao jedno, nego je i napad bio odsječen, ponovo jer se traga za novim rješenjima u sezoni kvalifikacija, a važno oružje - automatizmi u igri - ne funkcionišu.
Milan Pavkov je fudbaler koji ima duži staž u Zvezdi nego Milan Borjan, međutim on je u slobodnom padu forme i nije bio prvo rješenje šampionskog tima Dejana Stankovića, pa je tako i na gostovanju u Almatiju bio iznuđeno rješenje.
Gotovo da nije dodirnuo loptu za poluvrijeme, i kada jeste brzo bi ostajao bez nje, a u nastavku ga je odmijenio novajlija Lois Dioni koji je stigao prije dvije nedjelje.
U protokolu za meč uopšte nije bilo Nikole Krstovića koji je počeo meč protiv Vojvodine, a sva trojica napadača praktično nisu ni uputila udarac ka golu rivala u prvih 180 minuta sezone što je nedopustivo kada su vam najviši dometi u mislima.
Odlazak italijanskog špica Dijega Falćinelija osjeti se i više nego što je iko mislio, a možda se o tome ne bi pričalo da je Zvezda uspjela da odmah angažuje jednog od dvojice napadača koji su bili prioritet. Dobro je poznato kako je propao posao sa Aleksandrom Prijovićem, a i kako je Molde odlučio da odbije Zvezdu ma koliko ponudila za Ohija, zbog čega se srpski šampion s njim dogovorio (tek) za zimu.
S druge strane Zvezda je i ovo ljeto počela sa novim napadačem, baš kao što je to bilo i prethodnih godina, kao da nije bila dovoljna opomena zvana Omonija.
Baš na tom meču je Dijego Falćineli dobio šansu, samo par dana po dolasku u Beograd, ispostavilo se da je bio tragičar, a tek kada se uigrao sa novim saigračima - ispostavilo se da od njega i te kako može da ima koristi, posebno u sistemu Dejana Stankovića.
Možda njegov golgeterski učinak nije bio toliko upadljiv (13 pogodaka), ali je igri Zvezde donosio sve što je bilo potrebno pravovremenim kretanjem, čitanjem igre, izvlačenjem fudbalera...
Iz takve igre Italijana najviše su profitirali igrači iza njega - Ivanić, Katai i Ben su se nadavali golova - dok im za sada kraj imena još stoje "krompirići", s tim da je veći problem što su daleko rjeđe ulazili u prilike nego kada su Falćinelija imali kraj sebe.
Istina, možda je 30-godišnjak bio previše skup, čitav posao Zvezdu bi koštao više od 2,6 miliona evra, ali investicije su neophodne kako bi se došlo do cilja.
Možda je mnogo skuplje praviti novi tim i moliti se da proradi na vrijeme...