Aleksandar Stanojević nije mogao da bude zadovoljan igrom njegovog tima u porazu od Santa Klare u plej-ofu Konferencijske lige, ali sada će makar imati nedvosmislen putokaz šta treba unaprijediti u meču u Beogradu kako bi crno-bijeli stigli do evropske jeseni.
Azorska ostrva ostala su neosvojena. Partizan je odletio usred Atlantika u želji da se sa dugog puta vrati sa pozitivnim rezultatom u džepi, u šta bi spadao i neriješen ishod, imajući u vidu sve kadrovske probleme tima.
Ipak, boravak u 4.000 kilometara udaljenoj Ponta Delgadi je donio "minus" od jednog gola ekipi Aleksandra Stanojevića, ali je i "ogolio" sve probleme koje crno-bijeli moraju da prebrode ne bi li se plasirali u grupnu fazu Konferencijske lige. Ako nešto pozitivno iz svega može da se izvuče, to je da Partizan makar zna kako ne treba pred revanš u Beogradu.
Fudbaleri Partizana izgubili su 2:1 od Santa Klare u prvom meču plej-ofa i tako se poslije "prvog poluvremena" dvomeča udaljili od grupne faze trećeg po snazi UEFA takmičenja. Peti tim Portugala pokazao je sve mane crno-bijelih i iskoristio ono što im se pružalo.
Slavili su poslije grešaka defanzivaca crno-bijelih, imali još nekoliko prilika koje su iznenadile goste iz Beograda i sada će u Humsku moći da stignu puni samopouzdanja. U Humskoj će sve biti moguće, vidjeli smo to u ludom revanšu protiv Sočija.
Samo... Moraće i Partizan mnogo toga da uradi drugačije.
U ODBRANI MNOGO ŠKRIPALO, VUJAČIĆ PREDNJAČIO GREŠKAMA
Kada vam tri od četiri člana defanzivne linije odigraju slabo, a još i golman bude u dobrom dijelu meča nesiguran, onda povratak sa gostovanja s aktivnim rezultatom i nije tako katastrofalan. Međutim, to ne briše činjenicu da je odbrana crno-bijelih u prvih sat vremena izgledala jako loše.
Počelo je na najgori mogući način, primljenim golom u četvrtom minutu, poslije centaršuta koji je Igor Vujačić morao da "presiječe" i ne dozvoli Karlos Žunioru da natrči na loptu kojom će matirati nemoćnog Aleksandra Popovića. Slično je bilo i na početku drugog dijela, kada je ponovo Vujačić "ispao", a poslije toga Siniša Saničanin mlako odreagovao bez odgovarajućeg bloka za udarac Morite. Ali ti primljeni golovi nisu bili sve što je bilo loše.
Vujačić je odigrao defanzivno najslabiji meč otkad se ustalio u prvoj postavi crno-bijelih, iako jeste on bio taj koji je dao nadu pred revanš pogotkom u 55. minutu. Njegov partner u srcu odbrane je imao svojih problema - Saničanin nije uspijevao da izađe na kraj sa brzim napadačima Santa Klare i na posljednjih nekoliko mečeva u Evropi pokazao je da se još nije navikao na visok nivo igre koji se od njega zahtijeva od dolaska iz Vojvodine.
Aleksandar Miljković je počeo meč prije Marka Živkovića u nadi da će donijeti više defanzivne stabilnosti, ali kada nje nije bilo - Žan Patrik je ga je ozbiljno namučio - onda je još više upadalo u oči koliko iskusni desni bek ne može da pomogne Partizanu makar u ofanzivi. Jedino je Slobodan Urošević držao nivo sve vrijeme, mada će Partizan morati baš bez njega u revanšu, zbog nepotrebnog poteza lijevog beka u 92. minutu meča.
Stanojević će za meč u Beogradu morati da pronađe nove načine kako da prikrije mane svojih defanzivaca, pošto su u Portugalu bile i uočljive i iskorišćene.
PARTIZAN NEMA IGRU KROZ SREDINU - DOK NE UĐE SUMA
Vidjelo se to protiv Sočija u oba meča, a vidjelo se i protiv Santa Klare u četvrtak uveče. "Kičma" Partizana na sredini bila je u velikoj mjeri iznuđena - Aleksandar Šćekić je rovit igrao uz Miloša Jojića, dok je ispred njih bio Bibars Natho. I gotovo ništa nisu donijeli u protoku lopte kojim bi moglo da se skrati ono "kruženje" ka bočnim, manje opasnim pozicijama.
Šćekićev zadatak bio je više defanzivnog karaktera, ali izgleda da se uz Jojića nije tako dobro snašao kao što je to obično slučaj kada je pored Saše Zdjelara. Jojić je uspijevao da "spuštanjima" u posljednju liniju donese kakvu-takvu mirnoću u posjedu, ali rijetko kada je bilo pokušaja da se dodavanjima između linija Santa Klarine postavke nanese više štete iz dubine. Vidjelo se da Zdjelar nedostaje i koliki posao zna da odradi "ispod radara".
Nathovi problemi su daleko najuočljiviji. U domaćem prvenstvu uspijeva da pravi veliku razliku, ali malo je reći da mu u Evropi to ne polazi za nogom. Izraelac nije igrač koji je bio prije nekoliko godina, a na poziciji "desetke" mu je lako da se izgubi u "šumi" organizovanih igrača Santa Klare. Kao i protiv Sočija, tek kada je svoje mjesto ustupio Sejdubi Sumi, Partizan je malo više zaigrao kroz sredinu i kao posljedica toga - postajao opasniji.
Samo ona sjajna šansa poslije prodora Gvinejca nije bila iskorišćena...
HOLENDEROVA BEZOPASNOST ČINI PARTIZAN PREDVIDIVIM
Nedostatak ofanzivnosti u igri Miljkovića sa desnog beka odavno je poznata. Slobodan Urošević na lijevoj strani je vrlo disciplinovan i pojavljuje se u napadima, ali ni njemu taj segment nije jača strana.
Kada na to dodate potpunu bezopasnost Filipa Holendera, koju je u Ponta Delgadi ponovo demonstrirao, onda se Partizanova igra po bokovima svodi na - Lazara Markovića. Kapiten crno-bijelih ne može baš na svakom meču da bude "glavni motor", mada je i u Portugalu imao par dobrih momenata. Ipak rezultat ovakvog odnosa snaga - Partizan postaje predvidiv.
Holenderova partija u četvrtak uveče je možda i najlakša za opisivanje - sa loptom u nogama nije stvorio ništa, svojim kretnjama nije doprinio kreiranju kakve-takve opasnosti, a i kada bi se našao u blizini ivice šesnaesterca, kao po naredbi slijedio bi pas unazad kojim se eliminiše svaki momentum u napadu crno-bijelih.
Nijednom nije viđen njegov konkretniji ulazak u prodor ili igru "jedan na jedan", a kada uz "odsječenu" igru na lijevom krilu dodate neubjedljivost u pokušajima kroz sredinu u većem dijelu meča, jasno je koliko je onda lakše "čitati" napade Partizana.
RIKARDU JE POTREBNA VEĆA PODRŠKA
Istina, Santa Klara je u prvom meču pokazala da je vrlo disciplinovana i nerijetko agresivna ekipa koja ne želi da mnogo toga dopusti rivalu. Stanojević, međutim, u Beogradu očekuje drugačiju utakmicu.
"Nadam se da će u revanšu biti drugačije. Večeras smo na momente igrali dobro, na momente nismo imali koncentraciju. Rezultat je realan i nadam se da ćemo biti bolji kod kuće", kratko je prokomentarisao trener crno-bijelih poslije meča.
To jeste bio u slučaj kada se porede prvi i drugi meč protiv Sočija, a da bi se sličan ishod ponovio i u Humskoj, moraće Rikardo Gomeš da ima veću podršku saigrača. U Portugalu nije imao konkretan učinak, ali ni to nije bilo tako iznenađujuće.
U nekim ranijim mečevima mu se mogla zamjeriti slabija završnica, ali ovoga puta nije imao koga da mu "doturi" loptu u pravim pozicijama. Na plećima je nerijetko morao da "vuče" za sobom dvojicu defanzivaca Santa Klare. Bio je borben i željan igre, ali nije uspijevao da se nađe u gol šansama.
Faktor podrške koju Rikardo bude imao u Beogradu mogao bi da bude ključan, a razlog je jednostavan - Partizan mora da postigne makar jedan gol u revanšu, a u idealnom scenariju i više. Posljednja dva evropska gola crno-bijelih bila su rezultat uigranih prekida - sada je vrijeme da proradi i učinak iz igre.
Da, biće u Humskoj veća energija i pune tribine, atmosfera će podići Stanojevićeve igrače i dati im vjetar u leđa, ali i to može samo donekle da pogura ekipu. Greške i neubjedljivost iz Portugala moraju da se precrtaju hrabrošću i vjerom u preokret.
Partizan to može da ostvari.