On je kapiten i legenda u južnom Londonu, a djetinjstvo u Kragujevcu obilježile su mu NATO bombe.
Luka Milivojević je od dolaska u Kristal Palas postao jedan od lidera ekipe i kapiten, a poslije 170 nastupa za klub ljubimac je navijača koji prije svega cijene njegovu borbenost.
A sada je u intervjuu za klupski sajt on otkrio kako ga je čvrstini i hrabrosti naučilo i iskustvo NATO bombardovanja iz djetinjstva. Ratovi na području počeli su kada je on imao dva mjeseca, a samo nekoliko nedjelja prije njegovog osmog rođendana počelo je NATO bombardovanje.
"Sjećam se dana kada je NATO počeo da baca bombe na našu zemlju. Bio sam dijete, tek što sam pošao u školu, ali sjećam se da su svi bili zbunjeni u tom momentu, mnogi ljudi su paničili. Kao dijete, nisam shvatao zašto niti šta se dešavalo", rekao je kapiten Palasa.
Neke bombe su pale tako blizu njegove kuće u Kragujevcu da ih se jasno sjeća.
"Sjedio sam na krevetu sa majkom i bratom, otac je izašao da zatvori radnju. A kada bomba padne i kada poslije pričaš sa ljudima shvatiš da je pala dva kilometra od tvoje kuće", dodao je on.
Nisu samo djeca bila u panici tih dana...
"Kada kao dijete vidite tako nešto počnete da paničite jer ne znate šta se dešava. Onda pokušate da tražite pomoć od majke, ali je i ona u panici i ne može da pomogne", ispričao je Luka.
Tih dana mnogo toga nije funkcionisalo u državi napadnutoj od strane čitave jedne alijanse...
"Sjećam se da su nam roditelji pričali da se pazimo kad smo izlazili napolje. Da se pazimo čega? Nigdje nije bilo sigurno, bombe su mogle da padnu bilo gdje! Ali to je za nas postalo normalno, nije bilo škole treninga, nedostajalo je hrane", prisjetio se Milivojević i dodao:
"Ali fudbala je uvek bilo!"
A o tome je MONDO i pisao - o zaboravljenoj ratnoj ligi i fudbalu koji je i pod bombama uspijevao da bude neka vrsta ventila napadnutom narodu.