Ilija Stolica želi da potpuno promijeni stil igre Partizana i za to je potrebno vrijeme. Ali, u srpskom fudbalu ono je ograničeno ako nema rezultata, posebno u sezoni u kojoj titula donosi najviše do sada. Može li da izvede crno-bijele na pravi put?
Partizan je prošle sezone osvojio rekordnih 98 bodova i to im nije bilo dovoljno da dođu do šampionske titule ispred "vječitog" rivala, pa je tako nedavno Danilo Pantić izjavio da crno-bijeli imaju jasnu računicu - cilj je trocifren broj bodova.
"Zvezda je sa 100 bodova uzela titulu i moraš da uzmeš više od 100 bodova da bi bio šampion. To je jedini način i svima nam je to jasno", kazao je prije manje od mjesec dana Pantić, a Partizanova bodovna misija polako već postaje "nemoguća" pošto su crno-bijeli u uvodna tri kola kiksnuli dva puta i tako u utakmicama protiv Radničkog (3:3) i TSC-a (0:0) izgubili dragocjena četiri boda. Ako još i večeras Crvena zvezda savlada i Mladost u Lučanima, moglo bi da se desi da razlika između "vječitih" bude već +4 u korist aktuelnog prvaka.
Kako to već biva kod nas, već se poslije dva kiksa "preslišavaju" igrači, tera uprava i stavljaju upitnici iznad trenera, tako da se navodno već razmišlja o Stoličinoj budućnosti na klupi crno-bijelih. Ali, nije da je Stolica u krivu kada kaže da je potrebno strpljenje jer je tek došao u klub i počeo da "slaže" novi tim...
Problem je samo što u šampionskoj trci, na trocifren broj bodova, koja pritom prvi put u istoriji donosi garantovano učešće u Ligi šampiona - nema mnogo strpljenja.
Partizan je za samo tri kola izgubio bodova kao za cijelu prethodnu jesen kod Aleksandra Stanojevića. Jedinii remiji u prvoj polusezoni upisani su u "vječitom" derbiju (1:1) i protiv Proletera u Humskoj (0:0), odnosno u svim preostalim utakmicama do 24. kola i poraza od Crvene zvezde - ređali su pobjedu za pobjedom. I to često vrlo ubjedljivo, iako se mnogima nije dopadao "tradicionalan" stil fudbala prethodnika Ilije Stolice.
Logično, upravo je zbog toga i veliki broj igrača i promijenjen ovog ljeta. Otišli su uglavnom oni koji su imali bitnu ulogu kod Stanojevića i nisu se uklapalu u novu filozofiju, a da bi se nova ideja "primila" potrebno je svakako više od kratkih priprema i tri zvanične utakmice.
U njima je Partizan tek na momente prikazivao obrise Stoličinog shvatanja fudbala koji smo najbolje vidjeli dok je vodio Voždovac, a dok se čeka da vrline isplivaju na površinu - mane su već očigledne. Partizan ima veliki problem sa pritiskom na zadnju liniju koja tehnički nije na nivou koji bi dozvolio da hrabrost protivnika obrne u svoju korist, a na sve to nije ni uigrana. Relativno kasno je stigao štoper Svetozar Marković, mladi Zlatan Šehović je imao košmaran povratak u Nišu, dok je na sve to i Aleksandar Filipović zbog povrede propustio prethodni meč sa TSC-om u Humskoj.
Tako je poslije ogromnih problema u Nišu, gdje je "duvalo" na sve strane, brzonogi Aleksandar Lutovac iznenada zaigrao kraj desne aut-linije, iako je bilo naznaka da će igrati na krilu ove sezone, dok je "osovina" odbrane bila kao iz prethodne sezone kod bivšeg trenera: Vujačić-Saničanin. Ipak, oni su se teško snalazili u novoj postavci Partizana i zapravo su samo dubinskim loptama, koje su više zaostavština Stanojevića, uspijevali da donesu neki plus u igri crno-bijelih.
Vezni red je bio dobro pokriven i malo toga su mogli da učine Zdjelar i Belić, malo toga je pokazao i Natho, dok ulasci svježih i hitrih Dijabatea i Meniga nisu donijeli mnogo toga - sem živosti po bokovima bez veće koristi.
Kao možda najveći problem u igri Partizana nameće se uloga Rikarda Gomeša. Prošle sezone postigao je čak 38 golova za crno-bijele i po prirodi stvari nametalo se da i ove godine bude udarna igla, ali za sada ne izgleda tako.
Rikardo je uglavnom "odsječen" od dešavanja na terenu i rijetko ulazi u šanse, s tim da na svom kontu ima dva gola - oba postignuta sa "kreča". Čini se da mu novi raspored u napadu nije potpuno "legao" i ne znači da u narednim nedjeljama neće, ali je to svakako otežavajuća okolnost za Partizan koji izuzetno zavisi od toga koliko praktično jedini napadač pogađa.
"Ne može da padne teret ni na jednog igrača, Rikardo je imao specifični pripremni period, nije učestvovao u kompletnom trenažnom procesu, bio je dugo povrijeđen, traži sebe, imao je zdravstvenih problema... On ima svoje kvalitete i logično je da treba da očekuje i pomoć drugih igrača", branio je Stolica svog napadača koji možda kvalitetom i nije za njegov stil fudbala, ali nema drugog rješenja nego da pokuša da ga uklopi.
Uostalom, crno-bijeli su već promenili veliki dio ekipe kako bi se podredili Stoličinom stilu fudbala, ali to i dalje nije dovoljno pošto je prvenstveno potrebno uigravanje, a tek onda iz roka u rok doselekcija, odnosno nadogradnja kvalitetom.
Ako uopšte bude imao vremena za to - pošto ga nije imao...od Voždovca.
Nije ni avgust, a Partizan kiksao kao za cijelu prošlu jesen! Problemi od odbrane do napada - novi stil još ne leži...
