Ismet Hadžić je nekada žario i palio fudbalskim terenima, ali je previše vjerovao ljudima i to ga je puno koštalo.
Bio je jedna od zvijezda jugoslovenskog fudbala, i vjerovatno "stranac" sa najviše simpatija među navijačima Dinama iz Zagreba ikada. Karijeru je počeo u Tuzli, završio u Prištini, stigao je i do reprezentacije, a iako je zaradio mnogo tokom karijere na kraju je ostao bez ičega i po sopstvenom priznanju je jedno vrijeme "živeo kao klošar".
Ismet Hadžić je kao defanzivac u rodnoj Tuzli počeo da igra u prvom timu vć 1972. godine kao maloletni mladić, a nakon sedam godina igranja pred domaćom publikom prešao je u velikom transferu u Dinamo iz Zagreba. Niko tada nije očekivao da će se zadržati punih šest sezona i da će odigrati preko 300 mečeva za "Modre", a iako je posljednju sezonu u karijeri odigrao u Prištini do kraja života je ostao u Zagrebu.
Ipak kada je završio karijeru skupo je platio neke loše životne odluke i zamalo je ostao na ulici. Prijateljima je znao da pozajmi i po 100.000 maraka, a malo ko je taj novac vraćao. U jednom momentu je počeo po Zagrebu da radi i kao vodoinstalater da bi se prehranio. A sve to je doživio fudbaler za koga je Ćiro Blažević rekao da "ima kompjuter u glavi".
"Bio sam u jako teškoj situaciji, ostao sam bez svega. Pozajmio sam nekim prijateljima 80.000 maraka i posle toga se nikada nisu javili. Vaspitan sam tako da pomažem svima koji su mi tražili, davao sam ljudima novac, od 10 do 100.000 evra. Nisam bio škrt. Dešavalo se da sjedimo za stolom i da neko kaže da mu treba pet ili deset hiljada da se izvuče. Dao bih mu im, jer meni nisu bile potrebne u tom momentu. Onda je došla kriza, ljudi ili nisu vraćali pozajmljen novac ili su vraćali premalo. Neki su me i izbjegavali. Posebno sam bio slab kada bi djecu spomenuli", rekoa je svojevremeno Hadžić.
Na kraju je pao na dno, ali se nije pokajao. Nije novac sve u životu, da ga je imao i kasnije dao bi ga istim ljudima koji su ga prevarili. Iako je zbog besparice i problema mnogo propatio u životu. "I danas bih im vjerovatno pozajmio novac. Međutim, shvatio sam tužnu istinu. Ako hoćeš da izgubiš prijatelja, pozajmi mu 100 evra. Onda sam zaronio i u alkohol, tako da mi je piće odnijelo ostatke ostataka. Na tom dnu me našao Zlatan Arnautović koji je preko novinara pokrenuo akciju za moje spasavanje.Ne mogu da kažem da sam bio klošar, jer način na koji sam ja tih godina živio... Pa, to je bila uvreda i za klošare. Kupao sam se i brijao na Bundeku (jezero i park u Zagrebu), tamo sam jeo i zeleno voće i zato mi je to mjesto kao Azurna obala. Bio sam u mnogo teškoj situaciji, ostao sam bez svega", zaključio je Hadžić.
Bila je 2006. godina kada mu je Dinamo priskočio u pomoć i zaposlio ga u omladinskoj školi. Grad Zagreb mu je dodijelio stan, tako da je do kraja života bio zbrinut. Nekadašnji reprezentativac Jugoslavije je preminuo 2015. godine kada je izgubio bitku sa dugom i teškom bolešću.
(MONDO)
BONUS VIDEO: