Marko Materaci otkrio pod kojim okolnostima je prvi i jedini put sreo Zinedina Zidana nakon što ga je Francuz udario glavom u grudi u finalu Svjetskog prvenstva 2006.
Slavni italijanski fudbaler Marko Materaci osvojio je sve moguće trofeje, ali uvijek će ostati upamćen kao 'onaj koji je isprovocirao Zinedina Zidana' u finalu Svjetskog prvenstva 2006.
Pominjao mu je tada sestru i izazvao Francuza da ga nesportski udari, glavom u grudi, iz sve snage, i da dobije crveni karton u završnici utakmice za titulu prvaka svijeta.
Zidan žali što je to uradio, ali se ne kaje. A ne kaje se ni Materaci.
'Moglo je da se više ne priča o tome, jer nisam bio ni prvi ni posljednji koji je zadržavao protivnika da ne bi postigao gol. Štaviše, da sam ja trener i da imam defanzivca koji na lukav način spriječi protivnika da skoči, stisnuo bih mu ruku', kazao je Italijan za 'Gazetu delo Sport'.
"Ispao bi gospodin, a ja obična budala"
Zamjerio je Materaci Francuzu to što je javno govorio kako mu je vrijeđana sestra. Da li bi Italijan na Zizuovom mjestu postupio isto?
"Danas bih rekao isto što bih rekao i te večeri prije dvadeset godina, ili dan kasnije: 'Pogriješio sam, ali sam bio isprovociran: prosudite sami šta se desilo, ja se izvinjavam.' On bi ispao veliki gospodin, a Materaci 'obična budala' koja ga je isprovocirala na svoj način. Izašao bi iz toga kao pobjednik, ali svako ima svoje mišljenje. U svakom slučaju, priča bi se tu završila."
Djeluje da Zidan i dalje nosi taj teret sa sobom.
"Ma, ne vjerujem. O tome se ponovo priča jer igraju Italija i Francuska (u Ligi nacija, četvrtak u 20.45), ali s obzirom na trenersku karijeru koju je ostvario, mislim da je to ostavio iza sebe."
"A šta da sam umro kao De Migel?"
Ipak, djeluje da ta situacija i 20 godina kasnije više smeta Zidanu nego Materaciju. Uostalom, Italija je pobijedila i osvojila titulu prvaka svijeta.
"Pa, ne baš. Smrt Hezusa de Migela me je natjerala da zahvalim Bogu što se ništa nije dogodilo. Za tog golmana se priča o ubistvu iz nehata zbog starta na utakmici: a šta da se to desilo meni?", pita Materaci dramatično.
Otkrio je potom Italijan da jeste u međuvremenu jednom sreo Francuza.
"Prilika (da izglade nesporazum) je postojala, to se zna. Novembar 2010, hotel Melija u Milanu, dan pred utakmicu Milan - Real. Izlazim iz hotela nakon što sam se pozdravio sa Murinjom, a on parkira auto sa zadnje strane. Kad me je vidio, bio je pomalo nesiguran, čak se i okrenuo da se vrati, ali ja sam mu prišao i pružio ruku: 'Drago mi je što smo se sreli ovdje, gdje nas niko ne vidi.' On mi odgovara: 'Ne brini: dešava se, to je prošlost.' Šteta što je poslije sve to porekao, rekavši da je mislio da sam neki navijač".
Zašto Zidan i dalje odbija ideju o "zvaničnom" pomirenju?
"Što se mene tiče, nikada nisam imao problem s tim. Vjerovatno je to bio previše šokantan silazak sa scene da bi se sada predomislio. Mada 'šokantan' možda i nije prava riječ: to nije bila moja prva provokacija, ali ni njegov prvi udarac glavom. A to se uvijek premalo isticalo".
Uz sve rečeno, Materaci hoće da naglasi da je veliki fan Zidana kao trenera.
"Sve mi se sviđa kod njega kao trenera. Prošao je kroz velike svlačionice, poznaje igrače, razumije šampione, pušta ih da dišu i stvara empatiju: to je ključno za pobjede. I zaista, mnogo je pobjeđivao. Kad treniraš Kristijana Ronalda, Bejla, Marsela, Modrića, ako si pametan, znaš da samo treba da staviš svoje iskustvo u službu tima. A ne da pokušavaš da učiš Kristijana kako se šutiraju slobodnjaci, kao što je to radio Benitez..."
(MONDO)